Otprilike si korektno sam sebi odgovorio na pitanje, samo što oni nisu bili pohrvaćeni momentalno prelaskom na uniju. To je bio proces, koji je dosta trajao.
bome tokom ratova, posebno morejskog, dešavali su se momentalni procesi. inače da, to je bila pojedinačna borba dva klera za svakog vernika ponaosob.
rezultat dvoboja je milionsko stradanje učesnika i publike.
s početka morejskog rata oko 30.000 morlaka je prebačeno s turske teritorije na primorje i otoke. mleci su im podelili zemlju i naselili ih tamo. njima će se priključiti uskoci zapadne hercegovine, ovi preko dinare, drugi od grahova i bosanske krajine...
deo sveštenstva pravoslavne crkve (crkve grčkog zakona) je ostao na osmanskoj teritoriji posebno tamo gde je i još bilo stanovništva turske dalmacije: npr kijevo, koljane,plavno itd. pa su se morlaci našli sami bez sveštenstva na mletačkoj strani
. svako dete koje je tamo rođeno krstio je katolički sveštenik.
morlacima su mleci dali priliku da učestvuju u ratu i da tako steknu još zemlje. ko je učestvovao u borbama imao je priliku da dobije zemlje i sačuva pravoslavnu crkvenu pripadnost.
da stvar bude konfuznija katolički popovi glagoljaši se gotovo ne razlikuju od pravoslavnih. pišu glagoljicom i ćirilicom. da ne preterujem sad kao da je to nekada nešto značilo morlacima
. ali, ti popovi su bili narodni. slabo znaju i latinicu i latinski obred.
kako su stvar s osmanlijama mleci pomerali u svoju korist tako šire svoj politički uticaj i kulturno, i ekonomski i preko crkve. franjevci se ocenjuju daleko boljim slugama od svih crkvenih redova i njima se prepušta da obave posao. popove glagoljaše i ćirilicu smenjuju neki tuđinu vjerni popi:
smenu starog crkvenog kadra po maticama prepoznajemo po opsesiji latinštinom. ovako to izgleda kad se formira nova župa:
autorsko delo fra Jure Bogića i ostalih kumova godine 1688:
majka Vidosava kćerka Lucia
majka Stanislava kćerka Catariina
majka Ružica kćerka Catarina
majka Joka kćerka Lucia
...
nijedna majka Catarina ili Lucia a gotovo sve ćerke po ljubljenim mletačkim imenima!
upravo tako preko imena roditelja u prvim maticama župa lako prepoznajemo momentalnu promenu crkvene pripadnosti.
baš kao u ovom autorskom delu nepoznatog hodže 1550:
Džafer sin Radojine,
Ali sin Mirka,
Habin sin Vukmira,
Hasan sin Radoja...