Кроатизација Срба

  • Začetnik teme Začetnik teme banya
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Па нема их у Краљевини Србији јер је римокатолика тамо и било мало, али у Аустроугарској их је већ било више.
Пун Дубровник Срба католика, мислиш да је њима било битно мишљење православаца о томе или став СПЦ.

Pre XIX st. nije ni bilo Austrougarske...no, ako već govorimo o teritoriji Habzburške monarhije, te ne govorimo o pounijaćenim Srbima, nijedan rimokatolik u toj državi nije smatrao samog sebe Srbinom pre pre XIX st. Ili bar ne da ja znam.
 
Pre XIX st. nije ni bilo Austrougarske...no, ako već govorimo o teritoriji Habzburške monarhije, te ne govorimo o pounijaćenim Srbima, nijedan rimokatolik u toj državi nije smatrao samog sebe Srbinom pre pre XIX st. Ili bar ne da ja znam.
Наравно да није било, мислио сам на простор који је заузимала поменута држава, када си већ споменуо Краљевину Србију на другој страни.
А како је могао неко пре XIX века да се сматра Србином уопште!
 
Наравно да није било, мислио сам на простор који је заузимала поменута држава, када си већ споменуо Краљевину Србију на другој страни.
А како је могао неко пре XIX века да се сматра Србином уопште!

Kraljevinu Srbiju sam pomenuo ne kao stvarnu tvorevinu, već zamišljenu teritoriju, iz vizure Vatikana, pod agarjanskom okupacijom; teritoriju Osmanskog carstva u nadležnosti primasa u Baru.

Rimokatolička crkva nije priznavala tursku okupaciju i smatrala je da su sve to okupirane (pravno nezavisne, suverene) države na Balkanu; Bosna, Srbija, Bugarska, Albanija i Grčka.
 
Poslednja izmena:
А како је могао неко пре XIX века да се сматра Србином уопште!

Pa, mogao je:
1) Neko svešteno lice u Srpskoj crkvi, ili intelektualac građanskog porekla ali u direktnoj ili indirektnoj asocijaciji sa srpskom Crkvom; ili neko ko je srpske pravoslavne pozadine ali pounijaćen (grkokatolik)
2) Svetovna ličnost koja je bila birana pri kraju XVIII stoleća u okvire crkveno-prosvetne autonomije u Habzburškoj monarhiji
3) Intelektualac-pojedinac koji bi otišao negde u inostranstvo i završio neke strane univerzitete
4) Poturčenjak koji bi u Osmanskom carstvu prošao škole i zadržao svest o svom poreklu (što možeš možda, zapravo, grupisati s 3)
5) Rimokatolik koji dolazi sa teritorija nadbiskupa u Baru, tj. srpske primasije, i po identifikaciji je Srbin (tj. Srbijanac)
6) Pripadnik neke elite koji bi se predstavljao da im veze sa srpskim dinastijama (najčešće izmišljene tj. falsifikovane)
7) Neki lažov koji izmišlja iz ovog ili onog razloga (najčešće radi privilegija), zapravo videti pod 6.
 
Pa ti zaboravljaš šta si pisao pre samo par meseci. Ovo je omiljeni ti Žarko B. Veljković a reč je o Livnu i pravoslavnom popu iz 14.veka.

Veljkovićev zaključak:
Из свега изнесеног дат је закључак да је дотични поп Тиходраг био Србин, православац и православнисвештеник (скоро сигурно под Милешевском архиепископи јом), који је говорио икавски старосрпски, а његов гробни натпис јесте један одстари јих српских ћириличких натписа на старосрпском (говорном) језику

Има јући у виду све ове чињенице желео бих да апелујем на надлежне да што пре реагују како би се овај гробни натпис православног попа Тиходрага из Лиштанâ код Ливна оквирно из XIV в. уврстио у српску културну баштину и баштину Српске православне цркве, те правно заштити



Sada bi trebao da objasniš zašto maltretiraš (spamuješ) forum......

1) Nauči da postavljanje pitanja i otvaranje tema nije greh. Pitanja (od čega ti vrlo konzistentno bežiš) su tu da teme budu otvorene i o njima se prodiskutuje, razmene mišljenja, itd...ako bi ti neke teme proglasio za tabu, to je onda samo tvoj problem

2) Lištani, a što si mogao sam proveriti, nisu uopšte Hercegovina.
 
Pa ti zaboravljaš šta si pisao pre samo par meseci. Ovo je omiljeni ti Žarko B. Veljković a reč je o Livnu i pravoslavnom popu iz 14.veka.

Veljkovićev zaključak:
Из свега изнесеног дат је закључак да је дотични поп Тиходраг био Србин, православац и православнисвештеник (скоро сигурно под Милешевском архиепископи јом), који је говорио икавски старосрпски, а његов гробни натпис јесте један одстари јих српских ћириличких натписа на старосрпском (говорном) језику

Има јући у виду све ове чињенице желео бих да апелујем на надлежне да што пре реагују како би се овај гробни натпис православног попа Тиходрага из Лиштанâ код Ливна оквирно из XIV в. уврстио у српску културну баштину и баштину Српске православне цркве, те правно заштити



Sada bi trebao da objasniš zašto maltretiraš (spamuješ) forum......
http://www.svevlad.org.rs/imenoslov_files/veljkovic_tihodrag.html

@Lanselot
 
https://www.noemabl.com/index.php/noema/article/download/107/98

У селу Доња Дрежница на десној страни ријеке Неретве, које припада граду Мостару, у живој стијени, налази се натпис војводе Масна и његових синова: „+ У име Оца и Сина и Светог Духа ово је двор војводе Масна и његових синова Радосава и Мирослава. Ово писа слуга (раб) Божји и Светога Димитрија у вријеме господина краља угарскога Лајоша и господина бана босанскога Твртка. Ко би то уништио, да је проклет Оцем и Сином и Светим Духом.“ Овај натпис нам говори да га је исклесао православни монах, који у натпису за себе каже да је „слуга (раб) Божји и Светога Димитрија“. Општепознато је да монаси у средњем вијеку углавном нису истицали своја имена, јер нису жељели да се истичу и тако падају у гријех поноса или гордости, сматрајући да све што раде припада Богу. Ријечи „слуга (раб) Божји“ у натпису свједочи да је ријеч о православцу јер су православни себе тако називали,69
Ovdje bi mogao biti bitan i ovaj dio Sv.Dimitrija. D.Lovrenović je u svojim analizama religijskih prilika na ovom području uvijek kultove Sv.Vasilija i Dimitrija povezivao sa uticajem pravoslavlja, naravno izbjegavajući da ih decidno nazove pravoslavnim.
 
Pa, mogao je:
1) Neko svešteno lice u Srpskoj crkvi, ili intelektualac građanskog porekla ali u direktnoj ili indirektnoj asocijaciji sa srpskom Crkvom; ili neko ko je srpske pravoslavne pozadine ali pounijaćen (grkokatolik)
2) Svetovna ličnost koja je bila birana pri kraju XVIII stoleća u okvire crkveno-prosvetne autonomije u Habzburškoj monarhiji
3) Intelektualac-pojedinac koji bi otišao negde u inostranstvo i završio neke strane univerzitete
4) Poturčenjak koji bi u Osmanskom carstvu prošao škole i zadržao svest o svom poreklu (što možeš možda, zapravo, grupisati s 3)
5) Rimokatolik koji dolazi sa teritorija nadbiskupa u Baru, tj. srpske primasije, i po identifikaciji je Srbin (tj. Srbijanac)
6) Pripadnik neke elite koji bi se predstavljao da im veze sa srpskim dinastijama (najčešće izmišljene tj. falsifikovane)
7) Neki lažov koji izmišlja iz ovog ili onog razloga (najčešće radi privilegija), zapravo videti pod 6.
Тада се ни Срби православци нису изјашњавали као Срби у националном смислу а ти то очекујеш од Срба католика!?
 
@sumljiv_tip @Lanselot

U svom etnografsko-geografskom opisu iz 1771. godine poslednji (i bivši) stari patrijarh srpski Vasilije Brkić opisuje sledeće u poglavlju vezanog za dalmatinsko-hercegovačku teritoriju.

sklaviko.JPG
 
Najbolje podatke o vjerskoj strukturi stanovništva župe Gradac prije službenih popisa u 19. stoljeću pružaju razni izvještaji crkvene provenijencije upućeni najčešće Propagandi ili Kongregaciji Koncila. Tako u svom izvještaju Kongregaciji Koncila 1622. godine skadarski biskup Benedikt Medvjedović i lješki biskup Dominik Andrijašević navode da je cjelokupno stanovništvo Zažablja, Graca i Huma katoličko, a da je pred dvadeset godina bilo shizmatsko. Zasluge za obraćenje stanovništva pripisuju lokalnom župniku fra Blažu, te ističu da su tamošnji stanovnici najbolji katolici.
 
@Slaven777 Mozda i Matija Petar Katancic?

Nije.

Dakle, sličan odgovor kao i u slučaju onog Dubrovčanina. Katančić jeste smatrao Srbe bliskima (i svakako bližima nego Hrvate), ali nije sebe tako identifikovao (uprkos tome što nije osporio da ima Srba i druge vere, sem pravoslavne, čak; tj. što se kod njega vidi čak razdvajanje toga, i to ne na poljonimnom nivou).
 
Nije.

Dakle, sličan odgovor kao i u slučaju onog Dubrovčanina. Katančić jeste smatrao Srbe bliskima (i svakako bližima nego Hrvate), ali nije sebe tako identifikovao (uprkos tome što nije osporio da ima Srba i druge vere, sem pravoslavne, čak; tj. što se kod njega vidi čak razdvajanje toga, i to ne na poljonimnom nivou).

Nego ove dve recenice ( doduse sa wiki-a ) mi ne daju po tom pitanju mira.

- Оно је заиста нашим Илирима познато, да се свуда Србљима зову, не само они који живу у Србији, него скоро по свем Илирику а и по Дацији, особито они који су грчкога закона, који мисле, да се тијем највише од другијех разликују, што се зову Србљи или Србљани.

Navodno je iz, "Српско коло", Загреб 15. децембар 1906.

- Хрвати - ово приповиједам по свом уверењу - нас Раце и Илире, који се од њих у језику знатно разликујемо, све зову Власима.

"Дело", страна 63, Београд 1. октобар 1911.


E sad da li je to povadjeno iz konteksta, ne znam.
Doduse deluje mi kao da se pre svega indetifikovao kao "Rac" u uzem smislu, a kako "Ilir" u sirem.
 
Може ли неко да ми објасни зашто је католичка црква направила тако успешан продор у западну Херцеговину и средишњи део Далмације а то није успела са залеђем Шибеника и Задра и источне Херцеговине.
 
Може ли неко да ми објасни зашто је католичка црква направила тако успешан продор у западну Херцеговину и средишњи део Далмације а то није успела са залеђем Шибеника и Задра и источне Херцеговине.
На тим просторима католика је увек и било, наравно пре раскола у 11. веку сви су били само хришћани а јурисдикцију је имао папа.
Пометњу су унеле велике сеобе православаца на тај простор од 15. века па на овамо.Неки су и покатоличени, посебно издвојене енклаве и појединци док су други преживели то покатоличавање и остали православци, поготово ако их је било више у неком месту или селима.
 
Otprilike si korektno sam sebi odgovorio na pitanje, samo što oni nisu bili pohrvaćeni momentalno prelaskom na uniju. To je bio proces, koji je dosta trajao.
bome tokom ratova, posebno morejskog, dešavali su se momentalni procesi. inače da, to je bila pojedinačna borba dva klera za svakog vernika ponaosob.
rezultat dvoboja je milionsko stradanje učesnika i publike.

s početka morejskog rata oko 30.000 morlaka je prebačeno s turske teritorije na primorje i otoke. mleci su im podelili zemlju i naselili ih tamo. njima će se priključiti uskoci zapadne hercegovine, ovi preko dinare, drugi od grahova i bosanske krajine...

deo sveštenstva pravoslavne crkve (crkve grčkog zakona) je ostao na osmanskoj teritoriji posebno tamo gde je i još bilo stanovništva turske dalmacije: npr kijevo, koljane,plavno itd. pa su se morlaci našli sami bez sveštenstva na mletačkoj strani. svako dete koje je tamo rođeno krstio je katolički sveštenik.

morlacima su mleci dali priliku da učestvuju u ratu i da tako steknu još zemlje. ko je učestvovao u borbama imao je priliku da dobije zemlje i sačuva pravoslavnu crkvenu pripadnost.

da stvar bude konfuznija katolički popovi glagoljaši se gotovo ne razlikuju od pravoslavnih. pišu glagoljicom i ćirilicom. da ne preterujem sad kao da je to nekada nešto značilo morlacima. ali, ti popovi su bili narodni. slabo znaju i latinicu i latinski obred.

kako su stvar s osmanlijama mleci pomerali u svoju korist tako šire svoj politički uticaj i kulturno, i ekonomski i preko crkve. franjevci se ocenjuju daleko boljim slugama od svih crkvenih redova i njima se prepušta da obave posao. popove glagoljaše i ćirilicu smenjuju neki tuđinu vjerni popi:

smenu starog crkvenog kadra po maticama prepoznajemo po opsesiji latinštinom. ovako to izgleda kad se formira nova župa:

autorsko delo fra Jure Bogića i ostalih kumova godine 1688:

majka Vidosava kćerka Lucia
majka Stanislava kćerka Catariina
majka Ružica kćerka Catarina
majka Joka kćerka Lucia

...
nijedna majka Catarina ili Lucia a gotovo sve ćerke po ljubljenim mletačkim imenima!
upravo tako preko imena roditelja u prvim maticama župa lako prepoznajemo momentalnu promenu crkvene pripadnosti.

baš kao u ovom autorskom delu nepoznatog hodže 1550:

Džafer sin Radojine,
Ali sin Mirka,
Habin sin Vukmira,
Hasan sin Radoja...
 
Poslednja izmena:
Може ли неко да ми објасни зашто је католичка црква направила тако успешан продор у западну Херцеговину и средишњи део Далмације а то није успела са залеђем Шибеника и Задра и источне Херцеговине.
kako nije. u medjucrkvenom obracunu ostali su samo njeni. sve druge je rasterala.
čekaće da natalitet odradi i da sve bude puno ko nekad. dokopali su se rimske dalmacije posle 2000 godina. zar to nije uspeh.
 

Back
Top