A ti ćeš da se ponašaš tako kako se ponašaš, od mene nonstop nekim drskim tonom nešto zahtevaš, skačeš preko milion tema na milion i prvu, obraćaš mi se sa deder, nazivaš psom, šarlatanom, čime sve ne i još da očekuješ pažnju kakvu bi normalan čovek posvetio normalnom čoveku?
Gde sam te ja nazvao psom?

Činjenica je da si ti to još ranije konstatovao:
mi se obraćaš ... kao keru na ulici.
ali to je potpuno fabrikovana insinuacija, laž. Sad si još nadogradio da te nazivam psom.
Kako sam ja to drzak? Dođeš na raspravu, već drugi put, koju već vodim sa nekim i kažeš, i to u prvoj rečenici, kako sam ja šarlatan,
Ja ne znam zašto vas dvojcu i ostale vama slične nitko ne nazove šarlatanima i dokonim penzionerima (eventualno srednjoškolcima ili studentima u slučaju ovog prvog), iako sumnjam da je u stvari riječ o socijalnom eksperimentu.
I
ja ću nazvati.
a onda se brecaš kada kažem da ja ne mogu biti šarlatan jer sam amater, i da si šarlatan ti, što se na primeru i videlo.
Sve vreme te posmatram i pokušavam da te razumem, a s tvoje strane samo iskre i varnice. Da li treba da citiram desetine ničim izazvanih uvreda, preskočenih nedgovorenih pitanja, pogrešno pročitanih i zloupotrebljenih poruka sagovornika ("mađarski jezik je turkijski", "bik i trbuh su turcizmi", "nazivaš me psom"), o tendencioznim skretanjima sa teme u formi traktata da i ne govorim, a kada se od tebe zatraži poznavanje izvesne materije, prelaziš u napade prizemnom retorikom. Valjda ti znaš koliko vrediš, pa misliš, kada bi pokazao znanje, svi bi shvatili ko si - i to mogu da razumem, ali to se ne može kompenzovati uvredama nego povlačenjem iz rasprave.