Кад нешто не може да се заврши, да ли се радујете, и то време посвећујете себи или се пак нервирате и мислите како ће сад све да вам се "нагомила".
Да ли све увек мора да буде у савршеном реду, или дајете себи одушка?
Колико радних задатака "уваљујете" деци само зато што вас заиста мрзи.
(е овде ко буде био искрен, свака част
)
Ne radujem se, ne veseli me nista sto ceka, sto se nece uraditi samo nego ce se nagomilavati zbog tog sto nisam u mogucnosti taj moment uraditi.
Cesto nesto radimo,renoviramo po kuci tako da svako malo urnebes i nemogucnost ciscenja me izludjuje.Volim da mi je cisto i uredno, ne mogu ziviti u haosu i rijetko kad hvatam krivine.Miljun stvari koje radim po kuci mrzim, ali mrzim
ali isto tako znam da moram danas, sutra ili neki drugi dan to odraditi onda mi je najbolje napraviti odmah jer odlaganje, zavavaravanje same sebe da ce se"samo napraviti" samo me unervozi i nista vise. Ovdje ukljucujem sve ostale obaveze koje se ne ticu ciscenja i konkretno kucanskih poslova, npr. odlazak u knjiznicu, placanje racuna,obavljanje razno raznih tel. razgovora, slanje e-mailova..itd.
Godinama
sam shvatila da su neke stvari vazne, a neke puno vaznije pa se tako i ophodim prema njima i tim redosljedom ih obavljam.
Kad sam u nemogucnosti obaviti nesto stalno mi je u podsvjesti, bas neko vecer sam izasla sa drustvom, nas 10-ak, odlicna atmosfera, zezanje, ALI meni je sudje od vecere ostalo neoprano i svako malo mi se pali lampica "napirlitana, nacifrana a sudje neoprano"
Mene takve stvari koce i ne mogu ih sebi cesto dozvoliti tako da kad sam dosla doma odmah sam ga isla slagat u sudjericu za pranje.I ne radim ja to radi drugih jer zbilja ih u 1-2 ujutro nitko nece vidjeti osim mene, vec zbog sebe.Bude dana da se krevet recimo ne napravi do 5 popodne jer sam ujutro istrcala iz kuce u 7 i nisam bila cili dan doma, a tu mi utjehu daje ono "neke stvari su vazne, neke vaznije"
jer nemoguce je sve i uvjek imati pod konac.
Djeca mi rade po kuci zavisno od obaveza koje i koliko imaju. Na ljetnim/zimskim praznicima svaka zna svoj zadatak i moraju ihobavljati, vec dok je skola ne rade nista jer su puno opterecene dovoljno sa onim sto im je prioritet i ne zelim im davati dodatne zadatke.Njihovi zadaci svakako nisu ribanje podova, usisavanje, brisanje prasine vec neke gluposti koje im dajem cisto da bi sticile radne navike(ostavljanje cistog sudja, pospremanje stola nakon jela, setnja psa, pospremanje sobe u
njihovim mogucnostima itd..)
Mozda ce ovo sad izgledati sto sam napisala kao nekakva tortura za mene i moju obitelj, ali zbilja nije...jer muz mi je jako pedantan pa ne kupim za njim
, klinci znaju reda u kuci, posljednjih mjeseci starija izvadi pola ormara na krevet dok isproba sto ce obuci pa moram sklanjati
, ali sve u svemu bude sve najcesce obavljeno sve dok se oni vrate doma iz skole i s posla,a meni je najvaznije da odrze cisto...
Ponekad mislim da moj muz ne zna di je kuhinja u nasoj kuci, usisavanje mu je jednako ispaljivanju Sputnjika, a tako i klinci jer sve obavljam sama jer sam doma, ne radim, nemam potrebu da mi nitko pomaze nesto veliko sem da odrze cisto nakon sto ocistim. Jer ako ja mogu usisati oni mogu uzeti pijet za sendvic da ne mrve po tepihu dok jedu s..i to je za mene jedna od najvecih pomoci....
Oduzi ga ja...sorry