KREMIRANJE....

Али допушта одступања.
Верник, односно особа крштена у СПЦ може да буде кремирана уз све православне обичаје, претходно се пише писмо, односно молба патрихарху.
Саставља је старешина цркве парохије у којој је тај преминули живео.
 
Mnogi se testamentalno odlučuju na takav vid sahrane.
Sve je češća pojava da ljudi ne žele biti sahranjeni na tradicionalan način.
Da li je u pozadini strah od zatrpavanja još živog čoveka ?
Morbidno ?
Prilično.
Ali, i to je život.
U velikim svetskim gradovima odavno se tako sahranjuje !
Ko bi obezbedio toliko terena za gradska groblja !?

Šta o svemu mislite ?
Jeste li za "lomaču" ili ne ?

Inspirisan Celicnom? :)


Dok sa jedne strane placaju za zivota ogromne sume kako bi im se tela posle smrti drzala zaledjena sve u nadi da ce nauka uznapredovati da ozivi mrtve sa druge strane spaljuju tela da vreme u potpuno nestajanje bude sto krace.

Ne znam. Nije mi ni bitno mnogo. Verovatno cu zavrsiti kao i svi preci i rodjaci tradicionalno sahranjena u nekom drvenom sanduku.

Bitno mi samo da budem ukopana na nekom gradskom pretrpanom groblju a nikako na porodicnom. To sam vec sada ostavila deci u amanet.
 
Baš me zanima šta Crkva kaže o kremiranju...

Meni je to kremiranje malo surovo, mada s druge strane, nerviraju me oni obredi kad neko umre. Dva dana sjede pored pokojnika, pa zovu 100 ljudi na sahranu, pa donose priloge, pa nešto kukaju, ketering se ubi od posla, pop čita pola sata molitve...To mi je sve veliko maltretiranje! Volio bih da se moja sahrana održi u stogoj tajnosti, nekad u sred noći, da niko ne zna osim porodice i par prijatelja.
Kakve veze ima crkva sa tim?U Srbiji zive i ateisti,tako da njih verovatno ne zanima misljenje bilo koje crkve.
Sad niste mi jasni u jednom,mrtvo telo ne oseca,bilo da ga zatrpas u zemlju,kremiras,bacis u more itd,sta ima u nacinu sahrane surovo?Meni su narodni obicaji,na koje eto pravpslavna crkva stavlja prste na oci,nosenje hrane na grob,prosipanje rakije i paljenje cigare koja se zaturi u zemlju odprilike u visini pokojnikovih usta,poprilicno odbojiniji nego spaliti posmrtne ostatke.Zivi se secaju pokojnika sa osmehom,ako su ga voleli,ako ga nisu voleli,opet ga se secaju sa mrgudnim izrazom na licu,tako da mi je licemerno hodati po jajcima kada su pokojnici u pitanju,da ne bi svet pricao!Ma dok sam ziva,ljudski odnos mi znaci,kad izdahnem,sta god radili oni koji ostaju iza mene ja osetiti necu!
 
Mnogi se testamentalno odlučuju na takav vid sahrane.
Sve je češća pojava da ljudi ne žele biti sahranjeni na tradicionalan način.
Da li je u pozadini strah od zatrpavanja još živog čoveka ?
Morbidno ?
Prilično.
Ali, i to je život.
U velikim svetskim gradovima odavno se tako sahranjuje !
Ko bi obezbedio toliko terena za gradska groblja !?

Šta o svemu mislite ?
Jeste li za "lomaču" ili ne ?

jesam
grozim se toga da me jedu crvi
a, ovako bi deca mogla da me drze na kaminu u dnevnoj sobi
da mogu da ih smeknem s vremena na vreme dal me ogovaraju kakva sam majka bila
samo koliko znam kremiranje nije u skladu sa pravoslavljem
te ko hoce da ga pop isprati na onaj svet nece moci u vatricu

- - - - - - - - - -

e upravo zbog toga ne jedem rečnu ribu,ko zna šta sve plovi pod vodom,
a kremacija,pa ne baš,ne volim vatru,a i ko zna koga sve utrpaju u te
urne,ne spaljuju samo jedan leš....

a, u moru je manja stroka? :lol:
 
Mnogi se testamentalno odlučuju na takav vid sahrane.
Sve je češća pojava da ljudi ne žele biti sahranjeni na tradicionalan način.
Da li je u pozadini strah od zatrpavanja još živog čoveka ?
Morbidno ?
Prilično.
Ali, i to je život.
U velikim svetskim gradovima odavno se tako sahranjuje !
Ko bi obezbedio toliko terena za gradska groblja !?

Šta o svemu mislite ?
Jeste li za "lomaču" ili ne ?
Zašto da ne. Gledam groblje u mom mestu kojom brzinom se širi, još malo će ući u drugi atar :lol: sve to lepo izgleda, kao neki parkić, ali brate stvarno više neće biti mesta za to. A onda muke oko iskopavanja i pravljenja grobnica, pa gomilanja jednih na druge..... :neutral: čemu cela ceremonija ako ga posle skrnavite, lepo prospemo pepeo a ko se time bavi zapali sveću u crkvi ili popije u njegovo/njeno ime.
 
Baš me zanima šta Crkva kaže o kremiranju...

Meni je to kremiranje malo surovo, mada s druge strane, nerviraju me oni obredi kad neko umre. Dva dana sjede pored pokojnika, pa zovu 100 ljudi na sahranu, pa donose priloge, pa nešto kukaju, ketering se ubi od posla, pop čita pola sata molitve...To mi je sve veliko maltretiranje! Volio bih da se moja sahrana održi u stogoj tajnosti, nekad u sred noći, da niko ne zna osim porodice i par prijatelja.
Sva ta frka, na žalost, ima smisla. Kada se najbliži uposle oko ugošćavanja, manje razmišljaju o onome što se dogodilo a prva tri dana su, realno, najveći šok i najkritičnija za one koji ostaju iza. Mada, ni ja ne volim te običaje, naročito klopanje na grobovima koje je prisutno po šumadiji.
I da napomenem, na sahranu se ne zove, samo se obaveštavaju ljudi o smrti, ni to nije obavezno.
 
moja baka je kremirana i tata mi je kremiran
tetka isto zeli da bude kremirana kad dodje vreme
ja nemam pojma
nekako mi je kremacija bolja od truljenja i raspadanja
i protiv sam cuvanja pepela u urni
bolje je prosuti pepeo negde
moj tata je zeleo da bude prosut u vodu, jer je voleo pecanje i prirodu :heart:
baka je na groblju
kod nas je zabranjeno prosipanje pepela svuda osim u vrtu secanja....sto je glupost nevidjena...koga briga dal neko prosipa pepeo? toliko toga ima cemu nije mesto u prirodi i po parkovima, a oni se oko pepela nesto foliraju
 
Гробно место је место у гробу, парцела + споменик, уобичајено, ако га нема + сви радови, а урне се полажу у типске заједничка места са малим, засебним местом прпстора величине једне саксије са именом и през. покојника.
Одавно већ породичне гробнице у БГ коштају колико и гарсоњере.
Гробно место се плаћа на 5 година, вероватно и тај простор за урне се плаћа у том периоду, ал сиг. мање, па га можда тако зову погребници

Taksa za grobno mesto plaća se na 10 godina.
 
Али допушта одступања.
Верник, односно особа крштена у СПЦ може да буде кремирана уз све православне обичаје, претходно се пише писмо, односно молба патрихарху.
Саставља је старешина цркве парохије у којој је тај преминули живео.

Kako to izvode ?
Administracija kod nas je užasno spora.....
Može li pokojnik da čeka na sve te dozvole i papire ?
 
Kakve veze ima crkva sa tim?U Srbiji zive i ateisti,tako da njih verovatno ne zanima misljenje bilo koje crkve.
Sad niste mi jasni u jednom,mrtvo telo ne oseca,bilo da ga zatrpas u zemlju,kremiras,bacis u more itd,sta ima u nacinu sahrane surovo?Meni su narodni obicaji,na koje eto pravpslavna crkva stavlja prste na oci,nosenje hrane na grob,prosipanje rakije i paljenje cigare koja se zaturi u zemlju odprilike u visini pokojnikovih usta,poprilicno odbojiniji nego spaliti posmrtne ostatke.Zivi se secaju pokojnika sa osmehom,ako su ga voleli,ako ga nisu voleli,opet ga se secaju sa mrgudnim izrazom na licu,tako da mi je licemerno hodati po jajcima kada su pokojnici u pitanju,da ne bi svet pricao!Ma dok sam ziva,ljudski odnos mi znaci,kad izdahnem,sta god radili oni koji ostaju iza mene ja osetiti necu!

Moj pokojni otac Branko imao je često običaj, kada se naljuti, da kaže,
'Saslušaj me i poštuj sada, za života, a šta će biti onda kada umrem - uopšte me ne zanima....
Sahraniće me neko kome budem smrdeo !'
Mnogo brutalne istine i gorčine u ovom vapaju....
 
Mnogi se testamentalno odlučuju na takav vid sahrane.
Sve je češća pojava da ljudi ne žele biti sahranjeni na tradicionalan način.
Da li je u pozadini strah od zatrpavanja još živog čoveka ?
Morbidno ?
Prilično.
Ali, i to je život.
U velikim svetskim gradovima odavno se tako sahranjuje !
Ko bi obezbedio toliko terena za gradska groblja !?

Šta o svemu mislite ?
Jeste li za "lomaču" ili ne ?
Апсолутно - за кремирање.

Моја прабаба, Српкиња и дубоко верујућа у Бога православка, која је и међу ктиторима цркве Покрова Пресвете Богородице на Звездари/Врачару у Кајмакчаланској, по сопственом тестаменту је кремирана, још 1969. год. Њена је урна једна од првих у низу, на почетку коломбаријума Новог гробља. Крај ње је и урна моје баба-тетке, преминуле 1971.

За разлику од њих, моја баба, њихова, дакле, кћерка и сестра, имала је другачији поглед на те ствари, па је, заједно с мојим дедом, била купила гробницу на Топчидерском гробљу, и тако су ми баба и деда сахрањени тамо на класичан начин. Мој отац, пак, њихов син, такође је пред смрт изразио жељу да буде кремиран, што смо исто тако поштовали. Моја, још увек жива мајка (90 год), такође жели да буде кремирана. Њен отац, мој деда, и његове обе жене, моја баба, раније преминула, и друга жена, такође су желеле да буду кремиране, и њихове су урне положене у гробу, такође на Новом гробљу, где је првобитно био сахрањен мој ујак, погинуо на Сремском фронту. Ту су и још два ујака, један, кремиран, други сахрањен. За све, осим тог ујака погинулог, јер ту напросто се и није о том размишљало, погинуо је млад, знало се унапред како желе да се поступи с њиховим земним остацима.

Сем тога, занимљиво ми је да сви лекари, с којима сам на ту тему причала, су за то да се сасвим пређе на кремирање, већ и стога што је - здравије за околину. Органско распадање лешева је отровно и штетно за земљиште.

После свега овога, коначни одговор је више него јасан: - кремирање.

А, ако говоримо о теолошкој страни, кремирање није у супротности с хришћанством.
 
Mnogi se testamentalno odlučuju na takav vid sahrane.
Sve je češća pojava da ljudi ne žele biti sahranjeni na tradicionalan način.
Da li je u pozadini strah od zatrpavanja još živog čoveka ?
Morbidno ?
Prilično.
Ali, i to je život.
U velikim svetskim gradovima odavno se tako sahranjuje !
Ko bi obezbedio toliko terena za gradska groblja !?

Šta o svemu mislite ?
Jeste li za "lomaču" ili ne ?
meni draze da me spale nego alternativa pod zemljom dok se ne raspadnes :neutral: definitivno za kremaciju.
 
kremacija je cistije I civilizovano efikasno resenje
sprze te u prah- ubrza se neizbezan process truljenja plus izbegavaju razne bolestine I manje zauzima mesta
jos kad drzava ne bi kenjala da prah ne moze da se rasipa da bi uzimala pare...
nego lepo pretvore te u prah I raspu u more il neko djubriste, svejedno
 

Back
Top