Koliko ja znam, zakonski naslednik nasleđuje i dug. Jedino u slučaju da se odrekne nasledstva, onda nema ni duga.
Ne razumem baš kakav je to bio subvencionisani kredit koji je morao da ide sa autom kao zalogom, ali možda samo nisam upoznata s takvim slučajem. Svi subvencionisani krediti koji su meni poznati, išli su samo na menice i eventualno AZ, ili možda sa žirantom. Ali, ako je auto bio garancija za kredit, i ako on nema od čega da ga vraća, najverovatnije će taj auto morati da ide na doboš. Ja savetujem da se obratite banci direktno, ako već niste. Da objasnite situaciju. Banke ne vole da stvar dođe do suda, jer je poznato kako sudovi u ovoj zemlji rade; a čak i kad dobiju sud - što je skoro pa pravilo, ipak tu postoje neki ugovori, jel - svi znaju kako ide kad se sudski prodaje oduzeta imovina. Tu neće izvuć ni trećinu onoga što su dale. Iz tog razloga, banke su sklone da iznađu bilo koje rešenje koje neće ići do suda. Šta znam, da vam produže otplatu s nekom ratom koja bi - možda - bila za vas prihvatljivija da je plaćate. Ili, ako ne možete da plaćate nikakvu, možda postoji mogućnost čak i da sami prodate auto, pa da od te sume vratite banci dug. Znam za slučajeve kad su ljudi tako vratili stambene kredite koje više nisu mogli vraćat. Možda to ne bi bio ceo dug, ali verovatno bi dobili više nego da to sve ide na sud, pa da se pleni, pa da se prodaje putem suda na licitaciji, jer su tamo cene obično mizerne. To ne bi išlo skroz po JUS-u, ali nemate pojma kakve kompromise banke mogu da učine ako procene da će proći bolje nego da idu da vas tuže. Ako postoji ikakva mogućnost da vi za auto dobijete više ako ga prodajete sami, nego ako bi ga prodavao sud; banka će nać neki sistem da se to tako uradi. Zato što je njoj u cilju da se postigne što bolja cena - od toga direktno zavisi koliko će im para biti vraćeno.
Iz tog razloga vam savetujem da svakako odete u banku u kojoj je kredit podignut, i da s njima razgovarate. Ne znam koliko je stvar odmakla, ali ne dajte da prođe mnogo, da vas opominju i zivkaju, jer će onda možda prodat dug kakvoj uterivačkoj agenciji, a od njih nećete moć da živite. Znam ljude koje su ti "zakoniti uterivači" toliko uznemirili, da su isplatili dug pošto-poto, ne pitajući za cenu. Makar se zadužili kod lihvara. Mislim, onih koji nemaju licencu da se bave bankarstvom, ako me razumete. Osim toga, ako dođete do suda, tu ćete imati da platite i sudske troškove povrh svega.
Menice nisu toliko strašne koliko mnogi ljudi misle, ali i one su sredstvo prinudne naplate, i njihovom realizacijom opet možete doć na isto. Puno ljudi kaže: ma šta me briga, dok to dođe na naplatu, ko živ ko mrtav. Ja znam ljude koji su menicu morali da plate i posle pet godina. U principu, dok god imaš neku imovinu na sebi, banka može da te pleni, dal za dva meseca ili pet godina, svejedno. Dugovi se ne brišu, i to je samo odlaganje za budućnost. Poenta je u tome, i izvinite ako sam vas smorila, da se odete u banku i s njima pokušate naći neko rešenje. Ne znate kakva bi ta rešenja mogla da budu sve dok ne odete, a neka bi vam možda odgovarala - jer, ponavljam, banke ne vole da ide sve do sudova. To možete posmatrat i kao vašu korist.
U svakom slučaju mislim da se auto mora prodati.