Kosovski boj ili Sigetska bitka?

ODJECI KOSOVSKOG BOJA U EVROPI

Staroruska knjizevnost

...Ujutro u petak ploveci prodjosmo Diopol grad, u subotu rucasmo na uscu reke Sakarije, u nedelju prodjosmo gradove Dafnusion i Karte. Isto ploveci prispesmo u grad Astraviju i tamo se zadrzasmo zapitujuci za cara Amurata. Bio je u turskom carstvu, i bili su veliki nemiri i velika zabuna. Bio je turski car Amurat pre nas otisao u rat protiv srpskog cara Lazara, i culo se da su obojica bili ubijeni u toj bici. Jos pre toga je cara Amurata na prevaru ubio verni sluga Lazarev zvani Milos, i istog casa Turci su proglasili za cara Baozida, sina cara Amurata, i opet su Turci nadvladali i uhvatili srpskog cara Lazara rukama, i knezeve njegove, i vojvode njegove, i vlastelu njegovu i sluge njegove i celu vojsku njegovu. Jedne su poubijali, druge su rukama uhvatili. Naredio pak Baozid car turski da se srpskom caru Lazaru macem glava odsece. Dogodila se ova bitka 6897. godine u mestu zvanom Kosovo. I uplasivsi se nemira, pustio je mitropolit Pimen inoka Mihaila, a Mihail episkop Smolenski mene Ignjatija.

(Iz ''Putovanja'' Ignjatija Smolenskog, kraj XIV-XV v.)

PRICA O CARU AMURATU I KOSOVSKOM BOJU


Kad je umro Orkan i umro sin mu Sulimen, podize se najmladji sin Orkanov zvani Amurat, i pokori mnoge narode na istoku i na zapadu, i tursku zemlju, i zbog toga dobi ime cara turskog. Najposle se podize na blagocastivog kneza srpskog Lazara, pa taj nije podneo da ceka i gleda kako se Hristove ovce seku i zarobljavaju nego kao pastir dobri ustremio se protiv vukova, kako bi spasao slovesno stado, koje mu je Hristos dao da cuva ili sam za njih dusu predavsi umro. I zbio se sukob izmedju dve vojske na mestu zvanom Kosovo, i bese neko veoma blagorodan i veran velikom knezu Lazaru, zvani Milos, i opadahu ga zavidljivci da mu ne sluzi pravo. Pa on, nasavsi zgodno vreme, zazeleo je pokazati veru i hrabrost i brzo je pojurio prema agarjanskom nacelniku Amuratu, praveci se pribeglica od velikog kneza Lazara. Odmah se razidjose Agarjani i otvorise mu put. I kad je bio blizu tog nadmenog nacelnika Agarjanskog Amurata nasrnuo je i zario mac svoj u srce mu i pokazao da je mrtav. Ovde i sam od njih pade predivni sluga njegov i zbog toga nadvladjuju oni koji su bili sa Lazarom, pa kasnije sin tog cara Amurata Baozit nadjacava opet i u toj bici odoleva. Bog je tako dopustio da se blazeni ovaj knez veliki Lazar i oni koji su bili sa njim mucenja vencem uvezu i naredjuje bezakoni da se macem ubije onaj koji je radi Hrista stradao i oni koji su bili sa njim molili su da budu poseceni pre njega, da ne vide smrt njegovu. Ova je bitka bila 6897. god., meseca junija 15 dan. A on je mucenicku smrt primio i vidi se sada kao ziv u velikoj monaskoj obitelji zvanoj Ravanica, koju sam sazda.

(Prica je unesena u Nikonovski letopis iz ''Ruskog hronografa'' pod 1392.god.)

Kult kneza Lazara u Rusiji


Interesantno je da se u jednoj crkvi, ciji je kamen temeljac postavljen 1508.g. u Kremlju, u Moskvi, a koja je posvecena Arhangelima, medju freskama zivopisnim u vreme Ivana Groznog 1564/65 g., nalaze naslikana, pored vizantijskog vladara Mi-haila VIII Paleologa, tri srpska svetitelja: Sveti Sava, Sveti Simeon (Stefan Nemanja) i sveti knez Lazar. Lik kneza Lazara je predstavljen pored likova ruskih vladara, a natpis koji se odnosi na njega svedoci da su ga i Rusi tada postovali kao Svetitelja.

nastavice se...
 
Poslednja izmena:
E moj Mate... Ne mora se opsovati da bi te proglasili prostakom... Kada ti se ne sviđaju činjenice, a ti ožeži ad hominem an ženeral...

Prošli put ti se omaklo "s ove" i "s one strane Drine"... cccc...

vidim da imaš oko za detalje, pogotovo za tuđe....

ali, još jednom da objasnim, da je meni ta poštapalica o "krivoj Drini" bila u sasvim drugom smislu nego si ga ti prikazao, a i to smo objasnili već jednom, zar ne?

tako da i ovo vađenje iz naftalina tog detalja ja isto ne mogu shvatiti nego kao ad hominem.. jel ti se ne sviđaju neke činjenice...

meni je to čak ok, jel nisam u principu nervozan čovjek, osim što me onaj Rokvić jednom izbacio iz takta, a i za to je bio razlog veći nego što bih to ovdje htio objašnjavati dotičnom!

tako da, što bi Koča rekao: tejk it izi!!!!!
 
FRANCUSKA KNJIZEVNOST

Prvi francuski osvrti ili aluzije na boj na Kosovu savremeni su sa njim. Oni se nalaze u delima ''kaludjera Sen-Deniskog'', hronicara Zana Froasara i Filipa de Mezijera.

HRONIKA O SARLU VI

Kraljeva se zapovest tada poslusa i hriscanski udare na prvi red neprijateljski, koji je vec od one prve borbe nesto iznuren bio, pa jurisajuci junacki se borahu; junackim svojim misicama zadavahu neprijatelju udarce za udarcima i to ocevidno ne bez uspeha, jer najveci deo neprijatelja bio je nedovoljno oruzjem pokriven. U ovoj borbi junastvo kraljevo zasjalo je iznad svih drugih; jer iako je tri puta video da njegova zastava pada i da se tri puta podize, opet neprestravljen jednako hrabrase svoje da se junacki bore za slavu i Isusa Hrista. Pa pomocu ovoga (Hrista) varvari budu pobedjeni i tako se nad ovim skrnavim plamenom a preko hriscana izvrsila osveta nebesna.
Tu je pomenuti Murat sa sinom svojim i sa sto hiljada vojnika poginuo. Noc je prekinula klanje onih koji su bezali. Oni, koji su stizali u pomoc brzim marsevima, i oni koji su se borili pod zastavama Bajazita, sinovca Muratova, kad saznase sta se zbilo, odmah jednoglasno zakljuce da odstupaju. Istoga dana, kao sto su poslanici kazivali kralj se bio zakleo da ce ili pobediti ili u boju poginuti: koju je zakletvu tako junacki ispunio da ga cak ni predstavke njegovih, koji ga uveravahu da mu je supruga omiljena kraljica njegova, na samrti, i da sa malom nadezdom dusu drzi, od namere njegove odvratiti nisu mogli.

Kaludjer Sen-Deniski

IZ HRONIKE

Kad sve to bi ucinjeno, on rece onima koji bejahu sa njim: ''Gospodo Murat-Beg ce neizostavno doci posto mi je to porucio; budite, dakle, svi hrabri i pomozite da se zastiti ovaj prolaz; jer ako Turci ovladaju njime sva je Ugarska ugrozena i u opasnosti da bude unistena. Mi smo na dobrom mestu; svaki od nas vredi za cetvoricu. A i bolje nam je casno poginuti, braneci nasu bastinu i veru Hristovu, nego da zivimo u sramoti i ropstvu pod tim nevernickim psima, mada je Murat zacelo veoma odvazan cestit covek po svome zakonu''. Svi odgovorise: ''Gospodaru, cekacemo opasni dogadjaj sa tobom; neka dodju Turci ako hoce, spremni smo da ih docekamo''.

Zan Froasar (1333-oko 1410)

ISTORIJA OTOMANSKOG CARSTVA, OD NJEGOVOG OSNIVANJA DO MIRA U JASIJU, 1792.

Prvi sudar je bio strasan i pomama jednaka i na jednoj i na drugoj strani. Janicari sa Muratom na celu pokazivali su onu hrabrost i onu disciplinu na koju je on racunao. Hriscani su se borili za svoja ognjista i svoje oltare, za svoje zene, za svoju decu, cijim glavama je pretio otomanski jaram; jednom recju za sve ono sto podstice hrabre da preziru smrt. Njihova jarost uvecavala se pri pogledu na krv koja je tekla pod krivim sabljama tih novih vojnika, tih janicara ciji su svi udarci, zbog zajednickog porekla bili oceubilacki, a hrabrost bezboznicka. Ishod je bio neizvestan; Murat je dozvao pobedu jednim sasvim novim lukavstvom. Odjednom je citav oblik kamila nasrnuo na srpsku konjicu; svaka od njih nosila je na sebi cetiri borca. Cudna pojava tih zivotinja, nepoznatih u Evropi, izazvala je kod konja i kod ljudi isti uzas kao prisustvo Pirovih slonova nekada kod rimskih trupa. Pometnja i strah udjose medju borce. Turski konjanici koji su drzali spremna ona dugacka koplja na cijem se vrhu upadljivo vijore zastavice i mute pogled, navalise tada sa svih strana na ljude koji su im se mogli suprostaviti samo kratkim oruzjem; odmah pocese da ih tim kopljima ubadaju i ratna sreca se okrete Turcima. Bojno polje uskoro postade klanica; skoro sve srpsko plemstvo pogibe zajedno sa vojnim komandantima; i sam je Lazar bio zarobljen. Kosovo polje (la plaine de Cossovie), zauvek slavno, bilo je prekriveno lesevima i odjekivalo od pobednicke pesme muslimana ''Pobeda od Boga dolazi!''

Sarl-Mari d'Iremberi, grof od Salaberija (1766-1847)

KRATKA OPSTA ISTORIJA, STARA I SAVREMENA, NAMENJENA MLADEZI

Ta bitka bila je poslednja Muratova pobeda; u njoj je nasao smrt dostojnu njegovog zivota. Progoneci pobedjene zapazio je da su gotovo svi poginuli, po kojima je gazio njegov konj, mladi Bugari i Srbi, jedva zamomceni. jedan od oficira koji je isao sa njim rekao mu je: ''Ne treba nimalo da tome cudite. Niko ko ima malo pameti, ne bi se odvazio da napdne nepobedivog Murata, samo luda mladez moze biti toliko nepromisljena da na njega udari.'' Dok je sultan sa gordoscu udisao miris tamjana ovog laskanja, jedan stari srpski vojnik, koji je ranjen lezao medju poginulima, primeti ga i zari mu bodez u grudi: pobednik je izdisuci umesto posmrtnog govora cuo pobednicko klicanje svoje vojske.

Grof de Segir (1753-1830)

MILICA - prica iz nedavne proslosti

Jedna od srpskih vojskovodja, Milos Obilic, zrtvovao se. Posto ga je Lazar nepravedno osumnjicio za izdaju, zeleci da odgovori na nepoverenje svog vladara energicnim postupkom, otisao je u turski tabor, rekavsi da hoce da bude predstavljen sultanu. Posto su ga odveli u Muratov sator, Milos se s postovanjem poklonio pred njim kao da hoce da mu poljubi ruku, izvadio noz i zario mu ga u srce. Srpski ratnik je uzalud pokusao da umakne bekstvom, jureci na svom dobrom konju...
Opkoljen, s plamenom u oku i besom u srcu, pomamno se brani, uzvisen, van sebe...ali pada pod udarcima velikodostojnika koji su okruzivali otomanskog vodju. Ovaj je samo nekoliko sati ziveo duze od njega, ali je, pre nego sto je izdahnuo, pruzio sebi svirepo zadovoljstvo, naredivsi da pogubi Lazar, koga su upravo tada zarobili.

Konstan Amero (1832-1908)

OPSTA ISTORIJA OD IV VEKA DO NASIH DANA, Pariz 1894.

Sloveni sa Dunava i Jadrana do turskog osvajanja - Kosovska legenda


Krvava i pomamna bitka, Milosev junacki podvig, Muratova i Lazareva smrt, cinjenica da je Lazar uspeo da okupi sve snage Balkana protiv Turaka, sve je to toliko podstaklo mastu naroda, da se poraz Srba kasnije pretvorio u moralnu pobedu sa svim njenim posledicama. Pesnici su se prihvatili te herojske teme, okitili je svima sto su mogli da im pruze masta i rodoljublje i taj nezaboravni dan pretvorili u svetinju. Tako su opevali smrt cara Lazara poginulog u boju (prema pesniku), smrt njegovog tasta, starog Juga i njegovih devet suraka, pogibiju Milosa Obilica koji je ubio sultana ''i sa njime dvanaest hiljada Turaka''. Lazar ''zlatna kruna Srbije'', nije pao samo za otadzbinu; on je poginuo kao dobrovoljni mucenik za veru. Sveti Ilija, u vidu sokola doletelog iz Svetog Mesta, iz Jerusalima, doneo mu je pismo od Bozje Majke koja mu je dala da bira izmedju Nebeskog Carstva i zemaljskog. Car se opredelio za Nebesko Carstvo koje vecno traje. Tako stvorene pesme svi su Srbi pevali: one su hranile i podrzavale njihovo rodoljublje za dugog ropstva koje je kasnije doslo.

Lavis-Rambo

CAS POVECERJA (odlomak)

Tih vetar miluje svojim dahom neznim
Na Kosovu polju travku i klas zreo:
Pet vekova prodje tim krajem pribreznim
Gde carstvo obavi ciste krvi veo.

Devet Jugovica i Milos vojvoda
Izgibose redom; al' ne i Vuk hudi,
Tu spavaju ratnici iz pesme Rapsoda
Ali im se pepeo pokrece i budi.

Ozivljava kada se glasovi zacuse
Naroda sto hoce da slavi umrle
Jer tu su junaci, i zive im duse
Pozdravljaju sinove slobodne i vrle.

I sama Evropa cesto zaboravna,
Koja kad ti pade bez branika osta,
Danas ozivljava vremena ti slavna,
O Srbine,
I zeli da budes sto nekada posta.

Asil Milijen (1838-1927)

SECANJE NA KOSOVO, jun 1916.

Ali u toj noci ili u toj neizvesnosti njihovog nacionalnog postojanja, dovoljno je bilo da se zacuje iz usta jednog od njihovih, na porodicnom ognjistu, na seoskom trgu, u gostionici, u polju po kome je orac isao za svojom zapregom, u senci sume gde je cobanin bdeo nad svojim stadom, pa da svaki Srbin zadrhti cujuci te magicne slogove utkane nitima slave u tekst pesme. Svaki se Srbin secao svojih junackih predaka, svojih predaka palih na Kosovu polju, pobedjenih ali ne potcinjenih, a pobedjenih zlocinom izdaje, prema tome ne slabijih u hrabrosti od svojih neprijatelja, nego zrtava sudbine, dakle dostojnih onog velikog carstva koje je stvorio Nemanja i koje se u jednom trenutku prostiralo preko Arbanije, Epira, Etolije, Akarnanije, Tesalije, Makedonije i dela Trakije. Na svu tu negdasnju velicinu Kosovo je Srbe, usred njihove velike ponizenosti, podsecalo i ulivalo im neukrotivu zelju da povrate izgubljeno.

Felisijen Paskal
 
Poslednja izmena:
NEMACKA KNJIZEVNOST

KAZIVANJE O NADMETANJU DVA ZETA, 1482. ili 1483.god.

Dakle car Lazar je imao dva zeta, koji se nikako nisu slagali. Jednom je trebalo da se bori sa Turcinom. Tada su ova dvojica govorili jedna drugome: videcemo sutra koji je najbolji u toj borbi. U toku noci jedan od zetova porucio je Turcinu da ce mu sutradan doci u pomoc sa mnogo ljudi, pa se Turcin tome silno obradovao, a ujutro kada je stigao i kada je trebalo da mu poljubi nogu, isukao je mac i ubio Turcina, no kada su svi zapoceli bitku, Turcin je pobedio...

Puska Jerg

PUTOPIS KROZ BOSNU, SRBIJU, BUGARSKU I RUMELIJU, Bec 1530.

U subotu dvadeset i cetvrtog septembra iz trgovista Mitrovica krenusmo preko Kosova polja do lepog zidanog mosta i preko njega u lepo trgoviste Vucitrn do polja sa zidanim grobom turskog cara, koji je tamo proboden bodezom, pa smo krenuli udesno u neki grad imenom Pristina, gde smo i ostali. Dakle, na tom Kosovu polju nalazi se obzidan grob kao cetvorougla kula, kao visok ambar, lepo ukrasen visokim okruglim olovnim krovom, gde su sahranjeni ostaci osmog turskog cara, koji je na istom mestu u svom ratnom satoru, kada je krenuo protiv despota, koji je tada bio knez ili markgrof Srba, od nekog starog srpskog viteza imenom Milos Kobilovic bio proboden bodezom....
...Oh, Obilicu, nisu li svi pomislili da ces se osvetiti svome neblagonaklonom gospodaru i svojim zavidljivcima na taj nacin sto ces im naneti stetu i predati ih u ruke neprijatelja? - Ali osvetio si se kao hriscanin i zlo si nagradio dobrim, pa si i svoj zivot dao za one koji su ti zavideli, a uz to si oslobodio otadzbinu iz ruku neprijatelja. Zato si zasluzio da budes zapisan zajedno sa dvojicom Rimljana, naime sa Scevolom, koji je izgoreo ruku svoju a da u slicnom slucaju nije uspeo da izvrsi delo, i sa Markom Kurcijem, koji je radi spasa otadzbine skocio u jamu.

Benedikt Kuripesic

IZ PREDGOVORA SRPSKIM NARODNIM PESMAMA, pocetak XIX v.

Onaj deo vojske kojim je neposredno upravljao car najhrabrije se drzao. Turci su odasvud odstupali, i jedino na ceste uzvike svojih vojskovodja da osvete ubijenog gospodara s mukom su se kretali napred. Ali jos pre nego sto je vest o Muratovoj pogibiji dospela u srpski tabor, izdajica Vuk Brankovic vec je drugo krilo vojske koje je on prevodio, preveo na stranu neprijatelja a da borci ovo nisu ni slutili; Lazar se, prema tome, nasao sam prema celoj turskoj sili. No Srbi nisu gubili uzdanje dok su gledali svog cara kako se bori na njihovom celu. Ali na nesrecu konj mu se bio zamorio, pa dok se car pripremao da uzjasi drugog, njegovi vojnici ga nisu videli. Ubrzo posle toga ugledali su njegovog zelenka, koji je dopao u ruke neprijatelja, kako ga vode preko bojista. Zaprepasceni zbog toboznje smrti svog vodje, Srbi su se dali u bekstvo, pa kad se Lazar ponovo pojavio, uzalud se trudio da ih zaustavi. I sam zahvacen opstim metezom i bezeci protiv svoje volje, upao je u neki rov, gde su ga, po nekim kazivanjima, smesta posekli, dok su ga po drugima zarobili da bi izdahnuo pred ocima murata na umoru.

Gospodjica Talfj

Tmurno preteci - odisuci zaloscu
Lebdeli su oblaci tesko nad bojistem -
Kao talasi mora zanosili su se bedemi,
Na smrt hrabrih ratnika zamahujuci na udar -
Brda leseva su se gomilala -
Svi su izginuli, vitezovi i njihovi momci -
Otac i sin i brat i suprug -
Sirota, Milice, tvoja tuga prevrsila je meru!
Gusle, mile gusle, dodjite,
Pesme kosovske, glasite se i dalje,
svojim tuznim zvucima.

Stihovi Svajcarkinje A.K.Stucenger, koja je lecila srpske ranjenike u balkanskim ratovima i u I sv.ratu.

IZ PUTOPISA, Bec 1947.

Nasuprot jutarnjem vazduhu stene isticu svoje plavkasto tamne zupce. One su spomenici prirode, carstvo iz bajke jugoslovenske epopeje. tragicni kosovski vojni pohod zanavek izbija iz ovog kamenja. Na celu su Marko Kraljevic, na svome konju Sarcu, i Milos Obilic u svojoj smrtonosnoj trci ka sultanovom satoru, gde ce velikog gospodara poseci usred njegove telesne straze, i car Lazar, koji se obema rukama drzi za krunu, koju nosi umesto odrubljene glave, a iza njega dzinovske zene, majke, placuci krse ruke, i u hladnoj toploti Kosovka devojka poji vojnika na umoru. To je mitska vojska istorije, majstor Ivan Mestrovic ju je oblikovao , i sada ga u potpunosti razumem na njegovom tlu, cije tajanstveno okruzenje ovde dozivljavam.

F.T.Cokor
 
Tri velikasa su poginula 1371, malo li je

Јесте, али се не могу успоређивати Битка на Марици и Бој на Косову са овим подацима којима располажемо. Битка на Марици је изворно описана по турским изворима, који никада нису имали објективан начин извештавања. Нигде није објашњено зашто и други велможе нису учествовале у тој борби. Није установљено ни шта се тачно десило са Вукашиновим краљевством после битке нити је тачно установљено како се Марко понашао двадест година после те битке. То је једна потпуно тамна тачка у историји тог времена.
 
Turcima je trebalo više od 100 godina da se oporave od "Kosovske bitke". Mi još uvjek nismo, a i šanse da se ikad oporavimo su nam jako male.
Нити је Турцима требало 100 година да се опораве ( Битка код Никопоља, Ангорска битка..), нити се Срби нису опоравил јер су бацили Турску и Аустро-Угарску на колена.;)
 
Poslednja izmena:

Back
Top