KNIGHT, evo nekih izvora nacionalne knjizevnosti:
-Opsta istorija za slovenacki narod:
"U samu zoru, tek sto je pocelo svitati, Lazarev zet Milos Obilic uvukao se u neprijateljski tabor i ubio turskog cara Murata I, zeleci tako da osramoti domace protivnike, koji su ga optuzivali da ce Srbe izdati. Turci su ga odmah scepali i zverski ga mucili, sve dok njegovo rodoljuvio telo nije ispustilo poslednju kap krvi. Ovim je dogadjajem zapocela strasna bitka, koja je odredila sudbinu juzne brace za nekoliko vekova. Tri dana su se protivnici kao ljuti lavovi zaletali jedan u drugoga i vec je, navodno, srpski vojvoda Vuk Brankovic sa svojom cetom prestupio na tursku stranu, izdavsi tako svoju hriscansku domovinu azijatskim nevernicima. Bezbroj hriscanski junaka poginulo je na krvavom bojistu, a vrloga Lazara i mnoge druge srpske plemiceTurci su uhvatili, te im, po naredbi, Muratovog sina Bajazita, odrubili glave."
Josip Stare (1842-1907)
"U tom krvavom boju palo je mnogo hiljada ratnika na obe strane. Sja oklopa i oruzja bio je kao blesak munja, koplja i drugo konjicko oruzje potamnelo je sa svojim mnostvom suncev sjaj, strele su padale tako brzo da se cinilo kao da pljuste sa neba, a buka dobosa i truba, njistanje konja i krici ljudi bili su tako strasni i glasni da su divlje zveri u planinama zastale preplasene. A turske istorije, zeleci da iskazu uzas toga dana, kazu da su andjeli na nebu, zaprepasceni tom stahovitom bukom, neko vreme zaboravili da pevaju nebeske himne kojima uvek slave Boga. Oko podneva, sreca se stala priklanjati turcima, pa su hriscani poceli da uzmicu i najzad se dali u bekstvo glavom bez obzira, a turci su ih gonili sa svom svojom silom i ubijali nemilosrdno i bez izuzetka, u tom boju je ubijen despot Lazar. Neke istorije, medjutim, govore drugcije, pa kazu da je on sa svojim sinom, zarobljen i uskoro zatim (u znak osvete za muratovu smrt) okrutno ubijen. U drugima se, pak, kaze da je umro u tamnici. Posle te velike pobede, Murat je sa nekolicinom svoji celnih vojskovodja izasao da razgleda mrtva tela, koja su lezala bez broja po polju, na gomilama visokim kao planine. Jedan hriscanski vojnik, tesko ranjen i sav obliven krvlju, ugledavsi ga ustade posrcuci iz hrpe poginulih (kao da se dize iz mrtvih) i , iduci ka njemu, pade usput nekoliko puta od isrpljenosti, kao da je pijan. Kada mu je najzad prisao, kraljeva telesna straza je htela da ga zaustavi, ali mu je sam Murat naredio da pridje blize, pretpostavljajuci da hoce da ga moli da mu postedi zivot.I tako ga je taj polumrtvi hriscanin, sa mukom se primicuci, kao da hoce iz postovanja da mu poljubi nogu, ubo u deo stomaka kratkim bodezom koji je imao pod svojom vojnickom haljinom.Od te rane je taj veliki kralj i osvajac odmah umro. Ime tog coveka (dostojno vecnog pamcenja zbog hrabrosti) bilo je Milos Kobilic.On je i pre toga bio tesko ranjen, pa uskoro zatim je u prisustvu Bajazita sasecen na sitne komade. "