- - - - - - - - - -
POKAJANjE
Kada se Gospod povuče da bi iskušao dušu, On se vraća čim Ga prizovemo.
Međutim, kada se On povlači radi kazne, onda se ne vraća brzo - sve dok duša ne shvati da je počinila greh, dok ne počne da se kaje i oplakuje svoje grehe.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
- - - - - - - - - -
KROTOST
Šta je to što će najpre zadržati blagodat u duši? Krotost. Šta je to što je najpre odgoni? Gordost, visoko mišljenje o sebi, uzdanje u sebe. Blagodat nas napušta čim oseti zli zadah unutrašnje gordosti.
sveti Teofan Zatvornik (+ 1894)
Umetnost molitve
- - - - - - - - - -
SA OČAJANjEM SE BORI SVEDOČANSTVOM PISMA GOSPODNjEG
Često se dešava da satana lukavo opšti sa tobom u srcu i kaže: "Seti se zla koje si počinio. Duša ti se ispuni bezakonjem, oboriše te mnogi strašni gresi." Ne dopusti mu da te obmane ovim rečima i baci u očajanje, pod pogrešnim izgovorom da je u pitanju pokajanje. Budući padom prihvaćen, greh ima takvu moć da stalno razgovara sa dušom, kao čovek sa čovekom, predlažući joj tako grešno delo. Ti mu tada odgovori: "U Pismu Gospodnjem imam svedočanstvo: nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ (Jez. 33, 11). Smisao Njegovog silaska na zemlju beše da spase grešnike, da prosveti one koji se nalaze u tami i da mrtvima daruje život."
sveti Makarije Egipatski (+ 390)
Dobrotoljublje, treći deo
- - - - - - - - - -
OTVORIMO SVOJE SRCE BOGU
Kada zapadnemo u nevolju, očajanje ili beznadežnost, trebalo bi da činimo ono što je i David činio: da izlivamo svoja srca Bogu i da nevolju svoju pred Njim kazujemo (Ps. 141, 3). Tako se ispovedamo Bogu, Koji može premudro sve da uredi: da nam olakša nevolju, ako nam je to na korist, i sačuva nas od razorne i pogubne tuge.
sveti Isihije, prezviter jerusalimski
O budnosti i svetosti
- - - - - - - - - -
NE TREBA DA OČAJAVAMO, ČAK IAKO VIŠE PUTA GREŠIMO
Čak iako nisi onakav kakav bi trebalo da budeš, ne smeš da očajavaš. Već je dovoljno loše što si grešio. Zašto bi se još ogrešio i o Njega, smatrajući Ga, u svom neznanju, nemoćnim? Da li On, Koji je radi tebe sve premudro stvorio, ne može da spase tvoju dušu? Ukoliko ova činjenica, kao i Njegovo ovaploćenje, samo pogoršava tvoju osudu, onda se pokaj. On će primiti tvoje pokajanje, kao što je primio i pokajanje bludnoga sina (Lk. 15, 20) i bludnice (Lk. 7, 37-50). Međutim, ako ne možeš da se pokaješ, te grešiš iz navike, čak i onda kada to ne želiš, pokaži carinikovu krotost (Lk. 18, 13). To je dovoljno da osigura tvoje spasenje. Jer, onaj ko greši, i ne kaje se, ali ne očajava, samim tim sebe smatra najbednijim i neće se drznuti da osudi bilo koga. Pre će se diviti milosrđu Božijem i blagodariti svome Dobrotvoru, a može primiti i mnoge druge blagoslove. Čak iako je takav čovek, zbog svojih grehova, potčinjen demonu, on ipak, iz straha Božijeg, neće poslušati neprijatelja, koji će pokušati da ga baci u očajanje. Zbog toga on ima udela u vršenju bogougodnog dela. Takav čovek je blagodaran, trpeljiv, ima straha Božijega, ne sudi, pa mu se neće ni suditi. Sve su to značajne vrline. O istome govori i sveti Jovan Zlatousti, kada govori o adu. On smatra da nam je ad čak od veće koristi nego Carstvo Nebesko, jer se mnogi, iz straha od ada, udostojavaju Carstva Nebeskog. Ad nas ispunjava strahom, Carstvo nas zakriljuje ljubavlju, a u oba slučaja nas spasava Hristova blagodat.
Ako oni na koje su nasrnula mnoga duševna i telesna stradanja, pretrpe do kraja, ne predaju se nemarnosti i očajanju, spasiće se.
sveti Petar Damaskin (+ 12. vek)
Riznica božanskog znanja
- - - - - - - - - -
HVALIMO SE U NEVOLjAMA, ZNAJUĆI DA NEVOLjA GRADI TRPLjENjE
Opravdavši se, dakle, verom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista, kroz Kojega i pristupismo verom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije. I ne samo to, nego se i hvalimo u nevoljama, znajući da nevolja gradi trpljenje. A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadu; a nada ne postiđuje, jer se ljubav Božija izlila u srca naša Duhom Svetim koji je dat nama.
sveti Pavle (+67)
(Rim. 5, 1-5)
- - - - - - - - - -
SKRUŠENO SRCE
Ako bi me upitao za razlog tuge i sličnih stanja koja su sami predukus pakla, odgovorio bih ti da si to upravo ti, jer se nisi potrudio da pronađeš lek protiv njih. Postoji samo jedan lek i samo u njemu čovek može pronaći neposrednu utehu svojoj duši. Sigurno se pitaš koji je to lek. Pa, lek je skrušeno srce. Bez njega niko ne može uništiti prepreku zla, već samo videti kako ono trijumfuje nad njim.
sveti Isaak Sirin (+ 7. vek)
Podvižnička slova
- - - - - - - - - -
SEĆANjE NA BOGA
Ako se čovek stalno seća Boga, on će se radovati. I psalmopojac David kaže: setih se Boga, i obradovah se (Ps. 76, 4). Jer, kada se um uzveseli sećanjem na Boga, on zaboravlja na muke ovoga sveta, polaže nadu na Njega i više nije ni zabrinut, niti uznemiren.
sveti Petar Damaskin (+ 12. vek)
Dvadeset četiri poglavlja o duhovnom životu
- - - - - - - - - -
BESPOTREBNO JE OČAJAVATI
Udarivši nogom o pod, sveti Starac je glasno rekao: "Nema potrebe da očajavamo! Jer, Hristos je sve pobedio, podigao Adama, oslobodio Evu i uništio smrt!"
sveti Serafim Sarovski (+ 1833)
Duhovna biografija
- - - - - - - - - -
O VRAĆANjU U EGIPAT
Jedan brat, koji beše u kandžama očajanja, zapita starca:
"Šta da radim? Skoliše me sumnje, koje mi govore: Šta ti vredi što si postao monah?! Nećeš se spasiti!"
Starac je odgovorio:
"Znaš, brate, čak iako ne možemo ući u obećanu zemlju, za naše kosti je bolje da ih ostavimo u nekoj pustinji, nego da se vratimo u Egipat."
sveti Jovan Mosha (+ 619)
Duhovni lug
- - - - - - - - - -
OBLACI NE OSTAJU ZA SVAGDA
Ne tuguj kada se adski oblaci, sve tamniji od tamnijega, nadviju nad tvoju dušu i kada se adska zloba, zavist, sumnja, tvrdoglavost i drugi poroci projave u tvojoj duši.
Znaj da je skupljanje ovih tamnih oblaka na tvom umnom horizontu neizbežno. Ali, znaj i to, da oni nisu uvek tu, i neće dugo ni ostati.
Poput tamnih oblaka na nebeskom svodu, oni se kreću i nestaju, nakon čega i umna atmosfera postaje ponovo čista. Isto kao i u prirodi, oblaci se moraju nadviti, a dnevna svetlost pomračiti.
Međutim, oblaci nisu stalni, već ubrzo nestaju i sunčeva svetlost zatim ponovo sija obnovljenom silom.
sveti Jovan Kronštatski (+ 1908)
Duhovne pouke