Sri Rama Krishna je živeo u Indiji mnogo pre Isusa Hrista i širio je svoje duhovno znanje mnogo pre nego što je Mojsije prepisao Postanje iz Gilgameša, napisao Pentateuh ili bilo šta iz Starog zaveta, a zatim jevrejskom Satani, „božanstvu“ po imenu Jehova, prinosio krvne žrtve, volove, ovnove i golubove, koje je klao na oltarima, i sve to lepo opisao u Trećoj knjizi Mojsijevoj, od I do XI poglavlja, drevnom judeo-hrišćanskom manifestu satanizma. U hinduizmu i bramanizmu postoji 18 božjih zapovesti, ali Jevreji kada su pravili svoju religiju, i illuminati kada su pravili hrišćanstvo kao robovsku religiju za široke narodne mase, izbacili su 8 zapovesti i sveli ih na deset.
Naravno, ja ovde neću govoriti o svih 18 zapovesti, nego ću samo citirati, odnosno parafrazirati 13-tu:
“Prosvetljeni pojedinac ne bi trebalo više nego što je potrebno da se veže za ljude koji su u rodbinskim vezama sa njegovim telom, jer on nije samo telo.”
Ovo je izgovorio čovek koji je u Bhagavad-gita-i povikao iz sveg glasa:
ā-brahma-bhuvānal lokāh
punar āvartino ’rjuna
mām upetya tu kaunteya
punar yanma na vidyate
Sve planete u materijalnom svetu, od najviše do najniže, mesta su patnje, na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje. Ali onaj ko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne vraća.”
Bhagavad-gita 8.16.
Citiraću i pojasniti nekoliko stihova iz 5-tog poglavlja Bhagavad-gita-e... Da se razumemo, ovo nisu moji stavovi, jer ja ne prihvatam nikakvog Krišnu kao boga, niti bilo koje živo biće koje je imalo ili ima telo, kao avatara, “božjeg sina”, “proroka”, “sveca”, “gurua” ili nekakvog drugog prevaranta, jer sam sâm sebi guru, već samo dobro duhovno uputstvo. Izbacite reč “Krišna” i zamenite je rečju “Bog” - i sve je u redu. Dakle...
na prahrsyet priyam prapya nodvijet prapya capriyam
sthira-buddhir asammudho brahma-vid brahmani sthitah
“Osoba koja se ne raduje kada stekne nešto prijatno niti jadikuje kada stekne nešto neprijatno, čija je inteligencija utemeljena u jastvu, koja nije zbunjena i koja zna nauk o Bogu, već je utemeljena u transcendenciji.”
Bhagavad-gita-Poglavlje 5:20
Ovde su opisani simptomi samospoznate osobe. Prvi simptom je da takva osoba nije obmanuta lažnim poistovećivanjem tela sa svojim pravim jastvom. Ona savršeno dobro zna da nije telo, već deo svevišnje božanske osobe. Zato se ne raduje kada nešto stekne, niti jadikuje kada izgubi nešto što je povezano sa njenim telom. Ta postojanost uma se naziva sthira-buddhi, inteligencija utemeljena u jastvu. Stoga takva osoba nikada nije zbunjena pogrešnim mišljenjem da je grubo telo duša, ne smatra telo večnim i ne zanemaruje postojanje duše. To znanje je uzdiže do položaja poznavanja celokupne nauke o apsolutnoj istini, Brahmanu, Paramatmi i Bhagavanu. Tako ona savršeno dobro zna svoj prirodni položaj i ne pokušava u svakom pogledu postati jednaka svevišnjem. To se naziva spoznaja Brahmana ili samospoznaja. Takva postojana svesnost se naziva svjesnost Krišne.
Idemo dalje...
ye hi samsparsa-ja bhoga duhkha-yonaya eva te
ady-antavantah kaunteya na tesu ramate budhah
“Inteligentna osoba ne uživa u izvorima bede, koji nastaju dodirom sa čulima. O Kuntin sine, takvi užici imaju početak i kraj, i zato mudar čovek ne nalazi u njima zadovoljstvo.”
Bhagavad-gita 5:22
Materijalno čulno zadovoljstvo je rezultat dodira čula, koja su privremena, jer je samo telo privremeno. Oslobođenu dušu ne zanima ništa što je privremeno. Znajući dobro radosti transcendentalnog zadovoljstva, kako prosvetljena osoba može pristati na to da uživa u lažnom zadovoljstvu? U Padma Purani je rečeno:
ramante yogino 'nante satyanande cid-atmani
iti rama-padenasau param brahmabhidhiyate
”Mistici nalaze neograničeno transcendentalno zadovoljstvo u apsolutnoj istini i zato je vrhovna apsolutna istina, božanska osoba, poznata kao Rama.”
U Srimad-Bhagavatam-u (5.5.1) je takođe rečeno:
nayam deho deha-bhajam nr-loke
kastan kaman arhate vid-bhujam ye
tapo divyam putraka yena sattvam
suddhyed yasmad brahma-saukhyam tv anantam
”Dragi moji sinovi, nema razloga da teško radite u ovom ljudskom obličju, da biste stekli čulno zadovoljstvo; takva zadovoljstva su dostupna i onima koji jedu izmet (svinjama). U ovom životu se morate podvrći strogostima, koje će pročistiti vaše postojanje. Tako ćete moći uživati u bezgraničnom transcendentalnom blaženstvu.”
Stoga, pravi yogiji, ili učeni transcendentalisti, ne osećaju privlačnost prema čulnim zadovoljstvima, koja su uzroci neprestanog materijalnog postojanja. Što je više neko odan materijalnim zadovoljstvima - to više biva sputan materijalnim bedama.
I još malo...
labhante brahma-nirvanam rsayah ksina-kalmasah
chinna-dvaidha yatatmanah sarva-bhuta-hite ratah
“Misaone osobe koje su iznad dvostranosti, rođenih iz sumnji, koje uvek deluju za dobrobit svih živih bića, i koje su oslobođene svih grehova, dostižu oslobođenje u svevišnjem.”
Bhagavad-gita 5:25
Samo se za osobu potpuno svesnu Krišne može reći da vrši dobrotvoran rad za sva živa bića. Kada osoba zna da je Krišna izvor svega, i deluje u tom duhu, deluje za svakoga. Čovečanstvo pati zato što je zaboravilo da je Krišna vrhovni uživatelj, vrhovni vlasnik i vrhovni prijatelj. Stoga je nastojanje da se u čitavom ljudskom društvu probudi ova svesnost najviši dobrotvorni rad. Čovek ne može vršiti takve prvoklasne dobrotvorne aktivnosti, ako nije dostigao oslobođenje u svevišnjem. Osoba svesna Krišne ne sumnja u Krišninu vrhovnu moć. Ne sumnja zato što je potpuno oslobođena svih grehova. To je stanje božanske ljubavi.
Onaj ko se samo brine o fizičkoj dobrobiti ljudskog društva u stvari ne može nikome pomoći. Privremeno ublažavanje telesnih i umnih patnji nije zadovoljavajuće. Pravi uzrok problema u teškoj borbi za život leži u zaboravljanju odnosa sa svevišnjim gospodinom. Kada je čovek potpuno svestan svog odnosa sa Krišnom istinski je oslobođena duša, iako se može nalaziti u materijalnom telu.
ॐ OM ॐ
Namaste.