Blagodat uvek prethodi iskušenju
Delanje nije ono što pokušaš, pa se povučeš. Delanje je izlazak na dvoboj, da pobediš i da budeš pobeđen, da dobiješ i da izgubiš, da padneš i da ustaneš, da sve razveješ, da očekuješ borbu i bitku do svog poslednjeg daha.
I da ne budeš previše samouveren sve dok ti duša ne napusti telo. Čak i kada se bude uznosila ka nebu, može očekivati da već sledećeg časa bude zbačena u ad. Rekao bih da se pad i dešava upravo u tom magnovenju. Čovek stoga ne treba da se čudi promenama, nego mora, naprotiv, imati u vidu da mu pripada i jedno i drugo.
Znaj da blagodat uvek prethodi iskušenju kao upozorenje da se pripremiš. Čim primetiš blagodat, stegni se: „Rat je objavljen! Pazi, zemljani čoveče, sa koje će strane napasti zlobnik!” Često on brzo dođe, a često i nakon dva – tri dana. Ali će, u svakom slučaju, doći. Neka utvrđenja budu čvrsta: svake večeri ispovest, poslušnost starcu, smirenje i ljubav prema svima. Tako ćeš olakšati teskobu.
Sada, ako blagodat dođe pre očišćenja i tome slično – molim te da budeš oprezan i čista uma.
Blagodat se deli na tri vrste: očišćujuću, prosvetljujuću i na blagodat savršenstva. Na tri vrste deli se i život: na prirodni, natprirodni i protivprirodni. U okviru ove tri vrste, čovek uzlazi i silazi. Postoje i tri velika blagodatna dara koja čovek zadobija: sozercanje, ljubav i bestrašće.
Delanju sadejstvuje blagodat očišćenja koja pomaže u očišćenju. Svakoga, ko se pokajao, na pokajanje je pobudila ova blagodat. Sve što čovek čini delo je blagodati, čak i ako nije svestan da je poseduje. Bez obzira na to, blagodat ga odgaja i rukovodi. Saglasno napretku koji je postigao, čovek se uzdiže, spušta ili ostaje na istom stupnju na kojem je i bio. Ako ima revnosti i samoodricanja, uznosi se do sozercanja, za kojim sledi prosvetljenje božanskim znanjem i u izvesnoj meri bestrašće. Ako ohladni njegova revnost i usrđe, prekida se i dejstvovanje blagodati.
Što se tiče onoga koji se moli sa znanjem, a što si spomenuo u svom pismu, to je onaj koji zna za šta se moli i šta traži od Boga. Onaj ko se moli sa znanjem ne praznoslovi i ne traži ništa izlišno. Naprotiv, on zna i mesto, način i vreme. Traži ono što odgovara i koristi njegovoj duši, umno opšti sa Hristom, hvata ga i poseduje: „Neću te“, kaže, „otpustiti u vekove!“
Onaj ko se moli traži otpuštanje grehova, traži milost Gospodnju. Ako se moli za velike stvari pre vremena, Gospod mu ih ne daje, jer On daje po utvrđenom redu. Međutim, ukoliko molitelj nastavi da dosađuje svojim zahtevima, On dopušta duhu prelesti da podražava blagodat i da te obmane, pokazujući ti jedno umesto drugog.
Zbog toga nije korisno tražiti prekomerno. Ukoliko i budeš uslišan pre očišćenja, pre nego što tome dođe red, te prekomernosti će se pretvoriti u zmije i postaće štetne. Ti imaj čisto pokajanje i poslušnost prema svima, i blagodat će, i bez da je tražiš, doći sama.
Slično mladencu koji još zamuckuje, molitelj traži od Boga NJegovu svetu volju.Kao preblagi Otac, Bog mu daje blagodat, ali mu daje i iskušenje.Ukoliko bez roptanja podnese iskušenje, blagodat se uvećava. Koliko se uvećava blagodat, toliko se uvećavaju i iskušenja.
Kada se demoni približe da bi započeli bitku, oni ne napadaju tamo gde ćeš ih pobediti vojujući bez roptanja nego baš traže slabu stranu. Tamo gde ih najmanje očekuješ provaljuju zid tvrđave. I kada dušu zateknu nemoćnu i taj deo slabim uvek ga tu pobeđuju, i čine odgovornim.
Tražiš od Boga blagodat? Umesto blagodati, On popušta iskušenje. Nisi u stanju da izdržiš bitku i padaš? Neće ti se dati nikakva dodatna blagodat. Ponovo tražiš? Ponovo iskušenje. Ponovo poraz? Ponovo lišavanje, i tako do kraja života. Prema tome, moraš da izađeš kao pobednik. Suprotstavljaj se iskušenju do smrti. Padaj kao leš u borbi, vapi na zemlji kao oduzet: „Nikada Te neću napustiti, najslađi Isuse! Nikada Te neću ostaviti! Neću se razlučiti od Tebe u vekove i radi Tvoje ljubavi izdahnuću na poprištu!“ Iznenada, On će se pojaviti na poprištu i uzviknuti iz vihora: „Ovde sam! Opaši sada kao čovek pojas svoj i pođi za mnom” (v. Jov Z8, 1-3). Sav u svetlosti i radosti, ti ćeš odgovoriti: „Avaj meni, nesrećnome! Avaj meni, lukavom i beskorisnom!“ Ušima slušah o tebi, a sada Te oko moje vidi! Zbog toga prekorevam samoga sebe, i kajem se u prahu i pepelu (Jov 42, 5-6).
Tada ćeš se ispuniti božanstvenom ljubavlju. Tvoja duša će plamteti kao i Kleopina (v. Lk 24, 18-32). U trenutku iskušenja nećeš ostaviti platno i pobeći nag (v. Mk 14, 51-52), nego ćeš trpeljivo podnositi teskobu [žalost] i razmišljati: „Kao što je prošlo i jedno i drugo iskušenje, tako će proći i ovo!“
Međutim, kada očajavaš, i kada negoduješ, kada ne trpiš iskušenje, tada se, umesto pobede, neprestano moraš kajati: zbog pogrešaka učinjenih tokom dana, zbog nemara tokom noći. Umesto da zadobiješ blagodat na blagodat, umnožavaće se tvoja teskoba.
I zato ne strahuj i ne plaši se iskušenja. Čak i ako mnogo puta padneš, ti ustani.
Starac Josif Isihasta