Konfuzija ili BAD DAY

maryann:
bad day, definitivno. probaj da se oraspolozis sa veeeeeeeelikim cokoladnim kolacom, cokoladom, spavanjem i sl. ako ti nije do ljudi, nemoj nikog ni da zoves. ja sam cesto u toj situaciji.uzgred, ne kaze se "cak sta vise" nego ili cak ili sta vise. ne mogu da izdrzim da ne ispravljam greske, sorry.
To se zove tik, mislim kada neko ne moze da kontrolishe to shto radi. Obichno psuju ili pljuju ili slichno, ali da neko mora da ispravlja gramatichke i pravopisne greshke, e to prvi put chujem.
 
Shiwa:
Nisi ti jedina kojoj se owako nesto desawa ili mota po glawi........moj recept : Ne moze ti uwijek bit tako,odmori se,odspawaj pa ce se drugi dan nesto promijeniti.Ako ne drugi dan,za dan-dwa.To je samo prolazno razdoblje.Kad ti je takaw kaos,fino istrpi,nasmijesi se i kazi : '' Ah,danas mi je takaw horoskop''. Eto,poz.... :p :p :p :p
Ne znam, meni kad dođe takav dan (a u poslednjih 3-4 meseca, prilično često, kao jednom do čak dvaput nedeljno) ni spavanje ne pomaže. Osećam se, kad se probudim, kao istrešen iz gaća. Utučen tuljkom. 'Bem li ga.
Ma!
Jednostavno, "It can't rain everyday"... 'Će prođe.
 
Los dan.., los mjesec.., losa godina..,uzasna decenija..!
Ima ona pjesma koja me uvjek dovede u neko stanje "dna" sto bi rekli psiholozi pa mi poslije bude lakse da se podignem, ide ovako:
"...ne placi, bebo ne placi,
mnogo toga jos ces moci,
bebo ja sam sam od rodjenja
a ti samo ove noci..."
Definitivno los dan i postajace sve gore i gore dok se na nekoga dobro ne izgalamis ili bar posteno ne isplaces (to je moje iskustvo)!
 
Kiss_me:
Bane, pokusaj ipak mozda ne umres ;)

Sinnke ma danas mi ni njaaa ne pomaze :D

Znas sta "poljubcicu moj", vi zenske mnogo trazite od zivota, a neke u opeste neznaju sta ce od zivota. Poneki put i kad dobiju zivot, onda neznaju sta ce sa njim i traze nesto nemoguce, sve dok ne tresnu dupetom. I tek onda se osveste malo, zato nemoj od zivota da trazis mnogo, budi zadovoljna sa malim i sitnim stvarima.
 
Kiss_me:
Besana noc, puna kosmarnih snova i stalna budjenja. Onda posao i nadrndana sefica koja na svako pitanje odgovara kao da sam joj opsovala sve po spisku. Kao slag na toru kisa i drndanje od sat vremena u prevozu. Na kraju, dodjem kuci, opusteno sednem u polu mraku i razmisljam. Pitam se, sta bi moglo da me oraspolozi? Ciji glas i pojava bi mi izmamili osmeh na lice i radost? Pocnem da prevrcem po glavi sve sadasnje i bivse ljubavi i simpatije, prijatelje i poznanike ... i dodjem do zakljucka da me niko, ali bas niko od njih sada ne bi ucinio radosnom, posebno muskarci. Cak sta vise, imala sam osecaj da bi mi smetali.
Sledece pitanje koje mi se nametnulo je: Da li sam to dosla u fazu kada nisam zaljubljena niti mi to u ovom momentu treba? Ceo moj dosadasnji zivot je nekako bio ispunjen traganjem za savrsenom emocijom, potpunom ispunjenoscu, a onda saznanje da smo sam sama sebi dovoljna. Iskreno, nekako sam se osetila porazenom. Ne razocarano, cak sam osetila mir, ali i poraz...

Nakon par minuta sam ipak odlucila da pozovem meni drago bice, i pozelela sam da je ipak tu da ga zagrlim i da se tako skupa odmaramo, ali mi se ta zelja ipak nece ispuniti.
Ne znam, opet sam osetila pomesane emocije razocarenja i zadovoljstva.

Sve u svemu, na kraju mi se nametnula dilema, da li je ovo onda totalna emotivna konfuzija, ili mozda samo BAD DAY?

oo kis mene:) izgleda kao da si se zaljubila ha? ;)
 

Back
Top