- Poruka
- 7.211
isplandujem ga ja onako solarno ozracenog........debil retardirani.....sto rece toto..suncokret.......![]()
Isplanduj ženu koja te najviše i najduže voli... onako čvarko-ozračen... što reče Prdoljub... Čvarkonja...

- - - - - - - - - -
Sedi, odmori... iskočila ti kenjara od UV-a...
Šta trčiš za mojom kenjarom? Dobićeš upalu sinusa.

- - - - - - - - - -
Kako reče Demijurg, srpska vojska je pobegla preko Albanije da bi plandovala na Krfu, u strahu od najbolje i viteške austrougarske armije...
Apsolutno tačno. Što se tiče bavljenja uzrocima, a vezano je za našu zemlju, sad mi je palo na pamet... moramo otići još dalje, u sredinu XIV veka. Tačnije u 1346. godinu. Tada je kralj Stefan Dušan Nemanjić postao prvi srpski car. Krunu je dobio od tadašnjeg pape, poglavara Papske Države (Vatikan je osnovan tek 1929. takozvanim Lateranskim ugovorom i predstavljao je kraj prikrivenog sukoba između Katoličke crkve i tajnih ezoterijskih redova). Ali od njega se za to očekivala kontrausluga. Naime, bio je obavezan da sve Srbe, Bugare, Grke i Albance prevede u katoličku veru. I planirao je to da uradi. I radio je na tome sve do 1355. kada ga je otrovala Srpska pravoslavna crkva. A imao je velike planove da uz pomoć tadašnjeg podeljenog viteškog zapadnog sveta povede krstaški rat protiv Turaka. Razbio bi ih kao zvečku i oterao u srednjoazijske stepe, tako da nikada ne bi ušli u Evropu. Njegovom nasilnom smrću propali su svi ti veliki planovi, Srbija se raspala, a i njegov sin Uroš ubijen 1374. takođe od strane crkve. Pa onda od Marice do Kosova, od Mrnjavčevića do Hrebeljanovića, Srbija spade na despotovinu i nešto kasnije nestade sa političke karte Evrope. A za vreme cara Dušana bila je treća zemlja u Evropi, odmah posle Nemačke i Ugarske; četvrta je bila tada jako moćna vikinška Švedska, peta Francuska, dok je Britanija bila rastrzana građanskim ratovima, a Španija pod arapskom okupacijom. Da su mu se planovi ostvarili, njegovi potomci bi mnogo pre Kolumba našli put do Amerike i možda ne bi Britanija bila ono što je kasnije bila (otela od Španije), već bi to bila Nemanjićka katolička Srbija. I onda bi u XVI veku Srbiju zahvatila reformacija pa više ne bi bila Nemanjićka katolička Srbija, već Nemanjićka protestantska Srbija. Šta bi nam falilo? Ali imali smo što smo imali. Turci su pregazili sve što su mogli i došli 1683. do Beča. Ali tu su se zaustavili, jer su naišli na tvrd orah: svenemački narodni otpor, koji je preko kontraofanzive do 1690. prerastao u austrijski imperijalizam i do tada prilično nevažnu porodicu Habsburg doveo do vrhova Evrope. Bilo kako bilo, za to vreme je SPC normalno funkcionisala, Pećka Patrijaršija je radila bez problema, a narod je bio u ropstvu. Dakle, SPC je dovela Srbiju do ovog mučeništva u kome je bukvalno od 1389. godine i prvog poraza na Kosovu. I nedavno se ta ista crkva, mislim na 2006. godinu, otvoreno bila izjasnila protiv nezavisnosti Srbije, a za nekakvu SRJ ili SCG... ili bilo šta, samo da nema Srbije. Uz uvažavanje svačijeg verskog opredeljenja, svim činjenicama treba otvoreno pogledati u oči. Nebeska Srbija, naravno, ne postoji, zagrobnog života nema, pošto funkcioniše reinkarnacija koja nas može odvesti u druge zemlje i druge narode... i tako ta mitologija i mitomanija gubi svaki smisao. Kada se neki narod nađe u krizi - on izmišlja razne mitove. Otuda kod Srba ideja da su Srbi najstariji narod na celom svetu (teška nebuloza, jer bi to onda bili i Hrvati, ali i ostali Sloveni, a Sloveni nisu ni N od najstarije etničke grupe na svetu). Ludilo. Najstariji narod na svetu bi u svemu morao biti unikatan... i to bi mogli biti Ainu sa Hoikaida... ili Japanci, koji imaju najstariju državu na svetu i dinastiju koja bez prekida vlada oko 2800 godina, kao i unikatan jezik koji nije srodan ni sa jednim drugim jezikom. Okreni obrni sve nas vuče ka dnu, jedini smo narod na svetu koji psuje boga, hleb i Sunce... i time se pojedini ponose. Važni su uzroci, a ne posledice.