Konak...

  • Začetnik teme Začetnik teme Gerda
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
citajuci jerohinca pozeleh da sam trudna vernica

A imaš li neko mišljenje o ovom:

''Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''

Nekako sam znatiželjan...:think:
 
Citiraću jednu izjavu koja glasi ovako:

''Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''

Voleo bih da pročitam mišljenja u vezi rečenog.

Izjava koja je data nije ni na nivou životinjskog roditeljstva, jer ne verujem da bilo koja životinja koja ima svoje potomstvo tretira sve svoje potomke kao međusobne kopije, pa ako jedan potomak ugine, nema veze imam ih još nekoliko, ništa strašno.
Još žalosnije je kada takve relacije primenimo na ljude, mada postoje pojedini ljudi koji zaista tako rezonuju, srećom u malom broju unutar hrišćanskih zajednica.
Ukratko rečeno samo osoba koja nema nikakvog iskustva po pitanju emocija, a posebno roditeljskih emocija ili koja ima potpuno iskrivljenu sliku o ljudskim emocijama i relaciji roditelj - dete, može dati takvu najblaže rečeno glupu izjavu.
 
Izjava koja je data nije ni na nivou životinjskog roditeljstva, jer ne verujem da bilo koja životinja koja ima svoje potomstvo tretira sve svoje potomke kao međusobne kopije, pa ako jedan potomak ugine, nema veze imam ih još nekoliko, ništa strašno.
Još žalosnije je kada takve relacije primenimo na ljude, mada postoje pojedini ljudi koji zaista tako rezonuju, srećom u malom broju unutar hrišćanskih zajednica.
Ukratko rečeno samo osoba koja nema nikakvog iskustva po pitanju emocija, a posebno roditeljskih emocija ili koja ima potpuno iskrivljenu sliku o ljudskim emocijama i relaciji roditelj - dete, može dati takvu najblaže rečeno glupu izjavu.

Apsolutno se slažem i sa tobom kao i sa borčicom.
 
Borčica i monster predočiše svoje mišljenje u vezi sa ovim:

''Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''

a ja se u potpunosti slažem sa njima. Da li ima iko a da misli drukčije...:think:
 
Ako si siguran, onda Ti je onako kako veruješ.
A ako si skoro siguran, onda Ti je skoro onako kako veruješ.

Brate, nisam rekao da sam siguran. Rekao sam ono skoro da sam siguran ...a to nije isto.
A kada sam u nešta siguran to nije isto kao da u to verujem.

A da pitam i tebe. Šta misliš o ovom:

'
'Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''
:think:
 
Brate, nisam rekao da sam siguran. Rekao sam ono skoro da sam siguran ...a to nije isto.
A kada sam u nešta siguran to nije isto kao da u to verujem.

A da pitam i tebe. Šta misliš o ovom:

'
'Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''
:think:

Naravno da majke ridaju za izgubljenim sinovima, pa ne misliš valjda da se majke izgubljenih sinova vesele.
Naravno da majke, koje su izgubile sinove, proklinju oko sebe, jer su ostale bez sinova, ostale su bez svojih uteha, jer sinovi i jesu utehe majkama, u smislu da majke ostavljaju iza sebe nešto svoje, vredno svakog proživljenog bola i stradanja. A žene inače mnogo više stradaju od muškaraca, jer su emotivnije, a mnogo više trpe, iz prostog razloga što su muškarci generalno dominantniji u egzistencijalnom smislu, i najčešće na tu kvaku ze sebe vezuju žene.

Ne kaže se džaba; Srpkinja se uda za onoga ko je prevari. Šta Ti misliš o ovome?
 
Naravno da majke ridaju za izgubljenim sinovima, pa ne misliš valjda da se majke izgubljenih sinova vesele.
Naravno da majke, koje su izgubile sinove, proklinju oko sebe, jer su ostale bez sinova, ostale su bez svojih uteha, jer sinovi i jesu utehe majkama, u smislu da majke ostavljaju iza sebe nešto svoje, vredno svakog proživljenog bola i stradanja. A žene inače mnogo više stradaju od muškaraca, jer su emotivnije, a mnogo više trpe, iz prostog razloga što su muškarci generalno dominantniji u egzistencijalnom smislu, i najčešće na tu kvaku ze sebe vezuju žene.
Ne kaže se džaba; Srpkinja se uda za onoga ko je prevari. Šta Ti misliš o ovome?

Samo mi još napiši ono najbitnije. Šta misliš o onom zadnjem...

što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha...

:think:
 
Naravno da majke ridaju za izgubljenim sinovima, pa ne misliš valjda da se majke izgubljenih sinova vesele.
Naravno da majke, koje su izgubile sinove, proklinju oko sebe, jer su ostale bez sinova, ostale su bez svojih uteha, jer sinovi i jesu utehe majkama, u smislu da majke ostavljaju iza sebe nešto svoje, vredno svakog proživljenog bola i stradanja. A žene inače mnogo više stradaju od muškaraca, jer su emotivnije, a mnogo više trpe, iz prostog razloga što su muškarci generalno dominantniji u egzistencijalnom smislu, i najčešće na tu kvaku ze sebe vezuju žene.

Ne kaže se džaba; Srpkinja se uda za onoga ko je prevari. Šta Ti misliš o ovome?

Majka nije vezana za dete zbog "bola i stradanja". (Porođajni bol je prolazan i lako zaboravljiv, a stradanje je prejaka reč.)
"Uteha" u onoj rečenici zvuči kao da majci treba surogat-dete, ono koje će da joj zameni izgubljeno dete. Liči na sebičnost a ne na ljubav. Šta je, uopšte, "uteha" u odnosu roditelj - dete? Roditeljska ljubav je beskompromisna i bezuslovna, i nema tog surogata, te utehe koja će nadomestiti izgubljeno dete. Drugo dete ga ne može zameniti jer je takav gubitak nenadoknadiv ... a i svako dete je čovek za sebe. Nije igračka, sredstvo za lečenje tuge ili sredstvo pomoću kojeg čovek obeležava sopstveno postojanje.

Više bih pisala na temu, ali večeras imam problem sa netom.
 
Pa zaista, zašto nisu rodile još dece?
Možda je odgovor u onome; Srpkinja se uda za onoga ko je prevari. Šta Ti misliš o tome?


Ovo:

''Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''

nisam postavio da bi raspredali o tome...zašto nisu rodile još dece.... Poenta je u onom..

zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.

a u kontekstu sa celom izjavom. Možeš li da shvatiš to...

Da li je tebi normalno da majka koja je izgubila jedino dete u ratu treba da optužuje sebe što nije rodila još dece da im ostanu kao uteha...


Reci mi prosto...Normalno je ili ...nije normalno...Strašno ili...nije strašno..:think:
 
Majka nije vezana za dete zbog "bola i stradanja". (Porođajni bol je prolazan i lako zaboravljiv, a stradanje je prejaka reč.)
"Uteha" u onoj rečenici zvuči kao da majci treba surogat-dete, ono koje će da joj zameni izgubljeno dete. Liči na sebičnost a ne na ljubav. Šta je, uopšte, "uteha" u odnosu roditelj - dete? Roditeljska ljubav je beskompromisna i bezuslovna, i nema tog surogata, te utehe koja će nadomestiti izgubljeno dete. Drugo dete ga ne može zameniti jer je takav gubitak nenadoknadiv ... a i svako dete je čovek za sebe. Nije igračka, sredstvo za lečenje tuge ili sredstvo pomoću kojeg čovek obeležava sopstveno postojanje.

Više bih pisala na temu, ali večeras imam problem sa netom.

Ja saglasan od prve do zadnje tvoje reči.:bye:
 
Ovo:

''Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''

nisam postavio da bi raspredali o tome...zašto nisu rodile još dece.... Poenta je u onom..

zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.

a u kontekstu sa celom izjavom. Možeš li da shvatiš to...

Da li je tebi normalno da majka koja je izgubila jedino dete u ratu treba da optužuje sebe što nije rodila još dece da im ostanu kao uteha...


Reci mi prosto...Normalno je ili ...nije normalno...Strašno ili...nije strašno..:think:

Pa naravno da treba da optužuje sebe, ako je želela još dece, a nije rodila više.
A da li je dete majci i uteha, ili dete majci nije uteha, to valjda zavisi od majke do majke. Verujem da nekim majkama deca i jesu uteha i tu nema išta loše. Bolje je da dete bude uteha, nego da uteha bude rakija ili ne daj bože, nešto poput toga. A kada ponestane utehe u životu čoveka, onda je čovek u problemu.

Uostalom, zar nas nisu naše majke tešile svaki put, kada smo se osećali tužni ili povređeni iz bilo kog razloga? A zašto onda majka nema pravo isto tako da oseća utehu u svome detetu, samo time što eto zna da je ono živo i zdravo? Da li je Tebi normalno da majka teši svoje dete, kada je detetu teško i da li je Tebi normalno i da majka u svome detetu vidi u svome životu utehu, samim tom što zna da je ono živo i zdravo?
 
Pa naravno da treba da optužuje sebe, ako je želela još dece, a nije rodila više.
A da li je dete majci i uteha, ili dete majci nije uteha, to valjda zavisi od majke do majke. Verujem da nekim majkama deca i jesu uteha i tu nema išta loše. Bolje je da dete bude uteha, nego da uteha bude rakija ili ne daj bože, nešto poput toga. A kada ponestane utehe u životu čoveka, onda je čovek u problemu.

Uostalom, zar nas nisu naše majke tešile svaki put, kada smo se osećali tužni ili povređeni iz bilo kog razloga? A zašto onda majka nema pravo isto tako da oseća utehu u svome detetu, samo time što eto zna da je ono živo i zdravo? Da li je Tebi normalno da majka teši svoje dete, kada je detetu teško i da li je Tebi normalno i da majka u svome detetu vidi u svome životu utehu, samim tom što zna da je ono živo i zdravo?

Ti uopšte ne čitaš šta je napisano u citatu:

''Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha.''

pa pišeš ono...ako je želela da rodi još dece a nije...

Ovo što si ti napisao se odnosi na tvoju priču da majci treba da bude uteha dete ali poenta onog o čemu su se drugi konkretno izjasnili a ti svojstveno tebi ode u konfuziju, je u nečem drugom. Pročitaj još jednom ono citirano pa malao razmisli šta je i kako čovek rekao.:think:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top