mislim da ni Bog ne vrednuje duše...to je kao kad bi ti vrednovao pojedine ćelije svog tela...sve su ti jednako bitne..verujem da Bog kroz nas doživljava sve što doživljavamo i ta iskustva su mu dragocena u sopstvenom razvoju..to je svrha našeg postojanja..zato smo napravljeni odnosno zato su naše duše odeljene od celine BogaStvar je u tome da razlicita vrednovanja, nazivas razlicitim imenima, ali to tvoje jednaki kao bica, nema ko da vrednuje, to ne radi ni Bog.