Орнамент са коња, који је урађен у стилу Виланова културе, нема везе са Палеолозима, али има везе са Винчом, са којом и Виланова има везу.
Pogledajte prilog 576045
Oво је интересантно Вилановљани су култура о којој се мало зна осим да су поветзани са Винчом и да су Етрурци преузели све од њих.
Пошто су градили сламнате колибе и кућице штета што неки овдашњи стручњаци нису погледали како то иѕгледа,ж.
на пр. покојни Јанковић је знао тачно изглед распоред просторија и димензије словенских бревнара свих типова.
Код Вилановљана постоји исто правилан уредан облик наизглед примитивне културе.Још интересантније да су Етрурци прихватили од њих све и унапредили.Још замљивије да су своје мртве спаљивали.
https://www.scribd.com/doc/50980499/Zagonetka-Etruraca
http://povijestokultnog.blogspot.com/2011/07/kultura-villanova.html
http://prevodnenad.wixsite.com/hlad...6/23/KONJI-I-KONJICA-U-GVOZDENOM-DOBU-ITALIJE
Ако Хаел није проверио послаћу ја аутору маил зашто је поред музејских реликвија Етрураца поставио етрурског тројанског коња ако јесте!
SABINI
Sabini su bili stari italski narod koji je živeo u regionu centralnih Apenina i delu Lacija pre osnivanja Rima. Sabini su se neposredno pre osnivanja Rima podelili u dva naroda, što se opisuje u rimskim legendama. Stanovništvo bliže Rimu preselilo se u novi grad i ujedinilo sa Latinima, od čega su nastali Rimljani. Drugi deo Sabina ostao je da živi u planinama, i borio se protiv Rima za svoju nezavisnost, zajedno sa drugim italskim narodima. Nkaon potčinjavanja svi Sabini asimilovani su u Rimsku republiku.
Po rimskim istoričarima Sabini su delimično imali grčko poreklo. Naime, oni su bili srodni sa Umbrima i nastali su mešanjem grčkih (egejskih) osvajača Pelazga koji su želeli da se nasele na teritoriji Umbrije. Rimljani su agresivnost i ratničku prirodu Sabina objašnjavali njihovim grčkim korenima. Sabini su sami verovali da imaju srodničke veze sa Lakademonjanima (Spartancima), prvim Doranima koji su se naselili na Peloponezu.
Po rimskim legendama osnivači grada Rima oteli su sabinske žene kako bi se naselio tek izgrađeni grad Rim. To je ustvari odjek stare podele Sabinskog naroda na nekoliko rodova, od kojih je jedan odlučio da se naseli u grad Rim. To je dovelo do rata između Rimljana i Sabinjana sa planina. “Otmica Sabinjanki” ili “Silovanje Sabinjanki” bio je čest motiv u rimskoj umetnosti.
http://prevodnenad.wixsite.com/hladnooruzje/single-post/2015/05/20/RATNIČKI-NARODI-ITALIJE-U-GVOZD-DOBU
Interesantno da Veneti donose prve konje u Italiju i bili su bliski ilirskim japodima.
Interesantno da je grad Rim podignut na planini Albaniji gde je preovladjivala vilanovo kultura koja je nastala sumuntalno sa ilirskom i venetskom sve ove kulture su pokojnije spaljivali.
LIDIJA - Lidija je bila kraljevina u Gvozdenom dobu zapadne Male Azije (Anadolije), smeštena istočno od Jonije, severno od Karije I jugozapadno od Frigije. Lidija je među semitskim narodima bila poznata kao Sparda (Sabardu, Išbarda) I u svom najvećem obimu zauzimala je čitavu zapadnu Anadoliju. Glavni grad Lidije zvao se Sardis.
LIDIJSKI (ANADOLSKI) RATNI PAS - Makedonski istoričar Polinej je napisao da je jedan od najistaknutijih lidijskih kraljeva, Alijat, koristio ratne pse protiv kimerskih hordi koje su tih decenija I vekova harale širom oblašću Anadolije, rušeći Frigiju, I ugrožavajući I same granice Lidije. To se dešavalo u VI veku p.n.e. U nekim bitkama protiv Kimeraca Alijat je puštao strašne ogromne pse koji su u uvežbanim čoporima jurnuli na varvare I povredili I ubili mnoge od njih, obarajući ih sa konja I rastržući ih na zemlji.
LIKIJA - luvijska kraljevina u južnom delu Anadolije Gvozdenog doba. Naseljavali su je Likijci, indoevropski narod poznat još iz Bronzanog doba, pod nazivom Luka. Najveći deo svoje istorije Likijci su bili pod vlašću Heta.