Komunikacija i neprijatna tisina

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Nisam bog zna sta komunikativna osoba, ali evo u poslednje vreme sve vise primecujem da se ljudima koje znam ceo zivot, sve manje pricam, tj. sve vise cutim.
Odem sinoc do drugara, na nekih sat, sat i po, gledamo TV onako bezveze, i ko zaliveni cutimo skoro, ja izvrtim ono sto mi se desilo protekla dva dana u 10ak recenica, on izvrti isto to, i ja opet onda vrtim isto sto sam pricao, eventualno pitam neko pitanje, i to se tako proteze sat i po vremena uz dobre pauze tisine.

Imam tako neki osecaj da jednostavno smaram, da ne mogu da zainteresujem ljude za razgovor, i da sam ja glavni i odgovorni krivac za tu neprijatnu tisinu.
Mozda su tu i razlicita interesovanja u pitanju malo, ali evo, i sa drugim ljudima sa kojima imam vise zajednickih interesovanja isto, 30ak minuta razgovora, posle toga protezanje prezvakanih, svakodnevnih tema.
A ta neprijatna tisina izmedju, nervira li nervira. Mislim i tisina je nekada ok, mora se odomoriti malo, ima tu milion faktora za tisinu, ali imam utisak da sam za tu tisinu ja nekako kriv, i da je na meni da je razbijem i to mi je stalni pritisak.

Imate li vi takvih trenutaka tisine i kako se nosite sa time?
Ili sta jednostavno komunikativini?
 
ma to je super bolje nego o ruznim temama..ja ne zatvaram usta i smorilo me to..voleo bih nekog da cutimo zajedno..da vidis na selu kad su normalniji ljudi ne mozes doci do reci..a na kraju kad se sabere sve je to neka prazna prica da prodje vreme..mora se pali odavde
 
Ja sam komunikativan, lako sklapam poznanstva, super se slažem sa ljudima i sve to... Jednostavno je bitno da budeš rasterećen. Razumem da je sa ljudima o kojima malo znamo to prilično teško. Ali sa čovekom kojeg poznaješ valjda ćeš lakše moći da pređeš tu barijeru... I u principu, da te tišine ne bilo, dovoljno bi bilo da jedna osoba bude komunikativna. Jer, oni koji hoće uvek mogu da odgovaraju tako da iznude novi odgovor, bilo pitanjem, bilo kroz opovrgavanje... Mislim, kada krene neka tema, pokušaj da izbegavaš odgovore "da", "ne","možda" i sl. Prezentuj neku priču, dozvoli drugom da se nadoveže na tvoju...

I da li si nekada razmišljao da je više problem u tome što se previše dobro znate, da ste mnogo vremena proveli zajedno, prešli preko svih mogućih tema naprosto nemate šta da pitate jedan drugog? Ja sam jednom bio u društvu dve rođake i jedna je stalno pričala sa mnoom i ništa nije govorila toj drugoj. Ta druga je uporno ćutala. Primetio sam to i pitao je zašto one uzajamno malo govore. Odgovor je bio: "Godinama smo zajedno. O svemu smo već govorile" :).
 
komunikacije je sve manje
ljudi su potroseni i smoreni
a pogotovu ako s nekim blejis svaki dan sta da pricas
a za nove nemas ni zelje
ne ubijam se od komunikacije a ne smeta mi ni tisina
kad imm temu i inspiraciju pricam kad nemam cutim i smrdim nista strasno
što reče čovek, zato valjda i šikam svako veče
 
Nisam bog zna sta komunikativna osoba, ali evo u poslednje vreme sve vise primecujem da se ljudima koje znam ceo zivot, sve manje pricam, tj. sve vise cutim.
Odem sinoc do drugara, na nekih sat, sat i po, gledamo TV onako bezveze, i ko zaliveni cutimo skoro, ja izvrtim ono sto mi se desilo protekla dva dana u 10ak recenica, on izvrti isto to, i ja opet onda vrtim isto sto sam pricao, eventualno pitam neko pitanje, i to se tako proteze sat i po vremena uz dobre pauze tisine.

Imam tako neki osecaj da jednostavno smaram, da ne mogu da zainteresujem ljude za razgovor, i da sam ja glavni i odgovorni krivac za tu neprijatnu tisinu.
Mozda su tu i razlicita interesovanja u pitanju malo, ali evo, i sa drugim ljudima sa kojima imam vise zajednickih interesovanja isto, 30ak minuta razgovora, posle toga protezanje prezvakanih, svakodnevnih tema.
A ta neprijatna tisina izmedju, nervira li nervira. Mislim i tisina je nekada ok, mora se odomoriti malo, ima tu milion faktora za tisinu, ali imam utisak da sam za tu tisinu ja nekako kriv, i da je na meni da je razbijem i to mi je stalni pritisak.

Imate li vi takvih trenutaka tisine i kako se nosite sa time?
Ili sta jednostavno komunikativini?

Ne druzim se s ljudima s kojim nemam kemiju, ali isto tako s kojima ne mogu podnijeti tzv. sutljive razgovore koji su preko potrebni. Prije mjesec dana sam upoznao covjeka, slucajno za vrijeme vecernje kupovine, onako na prvi pogled sportski tip, udarili smo odmah pricu, tesko jedan od drugog da dodje do rijeci, tako jedno desetak minuta... Sreo sam ga opet prosle nedjelje u gradu tokom vecernjih sati, ispostavilo se da je nas, Srbin porijeklom iz Drvara preko roditelja, ali rodjen u ovoj zemlji. Slabo divani srpski. Prvi put nisam obratio paznju, niti sam ga upitao za ime, pricali smo na jeziku ove domacinske zemlje, nije imao akcenat pa ga nista nisam ni pitao sto se tice detalja iz privatnog zivota (kao da je i bitno tada bilo), iako nosi veliki percin i djeluje pomalo interesantno, da ne kazem luckasto. Sljedeci put dolazi do mene i donosi neke knjige (zanima ga istorija Balkana) pa cemo razguliti spiku cijelu noc uz rakijetinu. Ovaj put smo pricali na ulici jedno 2 sata o raznim lakim i teskim temama koja su prosla kao tren... Savrsenstvo. :mrgreen:
 
Upravo tako....
U kancelariji ne želim da se javljam na telefon.
Kolege to znaju i pozivaocu kažu da sam službeno odsutan !
Dok ne dođem sebi,nakon sat - dva....
Ludilo !


ybt, isto sat dva od budjenja bolje da mi niko ne prilazi. jedino mogu da kuckam i da slusam muziku.
uzas. problem je sto u mom okruzenju mnogi nemaju razumevanja, pa sam prinudjena da cutim i klimam glavom, vrlo sam vesta u tome da se pretvaram da slusam i mrmljam red da, red ne, pa malo ubacim aha. :lol:
 
a ovaj :lol::lol: nas zaebava pun je nekih cudesnih problema u medjuljudskoj komunikaciji. msm, imam i ja tih problema, al' ne obracam paznju. :malav:

pa sta fali tisini u komunikaciji. problem je u tebi, a ne u tisini. mislis da si duzan da zabavljas druge, imas neki komplex i to je to. sam mislis da osecas da smaras, pa eto. osecas se inferiorno u odnosu na druge, nesiguran si u sebe. sta te briga i da smaras druge. svasta sigurno i tebe drugi smaraju ponekada.
 
Ne mozes svaki put da pricas o nastanku sveta i filozofskim temama i sustini zivota... Neki put jednostavno blejis sa drugim ljudima, gledate tv, razmenite koju recenicu o ceni hleba i mleka i to je to...

Naravno, ja volim da pricam o mnogim stvarima, ali kada spojis dve osobe koje su relativno smorene, i kojima nesto nije do price, ili jednostavno nemaju hemije (iako se znaju godinama) tu nastaje porblem, tj. tisina.

I da, postoji jedna vrlo ilustrativna rečenica Dina Kunca- "Pravo prijateljstvo nastaje onda kada ćutanje između dve osobe postaje prijatno"...

Svaka ti cast za ovo.
Meni kada se nadje neprijatna tisina u glavi jedino "ja nemam sa ovom osobom nista zajednicko, ne znam zasto se druzim sa njom, ja nisam dobar drug cim ne mogu ni normalno da pricam".
 
ybt, isto sat dva od budjenja bolje da mi niko ne prilazi. jedino mogu da kuckam i da slusam muziku.
uzas. problem je sto u mom okruzenju mnogi nemaju razumevanja, pa sam prinudjena da cutim i klimam glavom, vrlo sam vesta u tome da se pretvaram da slusam i mrmljam red da, red ne, pa malo ubacim aha. :lol:

I ja sam takav, dva sata od budjenja jedva da izustim dobro jutro.

Tako sam ujutru neraspolozen za bilo koju diskusiju, ne mogu ni da slusam.
Imam ritual kad ustanem ujutru, znaci kupatilo umivanje , zubi itd onda kuhinja uzimam tacnu i potrpam na nju sta cu da jedem i nazad u sobu jer bezim od ukucana da ne bi bilo "problema":mrgreen:. Jedem na miru onda nazad u kuhinju da skuvam kafu pa trk u sobu, palim tv pijem kafu cigare i tu se psihicki povratim.

Inace kad sam prva smena na posao nikada ne odem dok ne dodjem "sebi" zasto? Zato sto mislim da bi bilo "problema" na poslu:twisted:, sef moze da dobija po nosu a ja otkaz pa zelim to da izbegnem. Zato verovali ili ne ja ustajem u 5 h ujutru a pocinjem da radim u 7h znaci tako moram da bi izbegao "sukob".

Odo ja sa temom u spam. Sorry
 
Nisam bog zna sta komunikativna osoba, ali evo u poslednje vreme sve vise primecujem da se ljudima koje znam ceo zivot, sve manje pricam, tj. sve vise cutim.
Odem sinoc do drugara, na nekih sat, sat i po, gledamo TV onako bezveze, i ko zaliveni cutimo skoro, ja izvrtim ono sto mi se desilo protekla dva dana u 10ak recenica, on izvrti isto to, i ja opet onda vrtim isto sto sam pricao, eventualno pitam neko pitanje, i to se tako proteze sat i po vremena uz dobre pauze tisine.

Imam tako neki osecaj da jednostavno smaram, da ne mogu da zainteresujem ljude za razgovor, i da sam ja glavni i odgovorni krivac za tu neprijatnu tisinu.
Mozda su tu i razlicita interesovanja u pitanju malo, ali evo, i sa drugim ljudima sa kojima imam vise zajednickih interesovanja isto, 30ak minuta razgovora, posle toga protezanje prezvakanih, svakodnevnih tema.
A ta neprijatna tisina izmedju, nervira li nervira. Mislim i tisina je nekada ok, mora se odomoriti malo, ima tu milion faktora za tisinu, ali imam utisak da sam za tu tisinu ja nekako kriv, i da je na meni da je razbijem i to mi je stalni pritisak.

Imate li vi takvih trenutaka tisine i kako se nosite sa time?
Ili sta jednostavno komunikativini?

:ok:

Miči bre tu drtinu od avatara!
 
a ovaj :lol::lol: nas zaebava pun je nekih cudesnih problema u medjuljudskoj komunikaciji. msm, imam i ja tih problema, al' ne obracam paznju. :malav:

pa sta fali tisini u komunikaciji. problem je u tebi, a ne u tisini. mislis da si duzan da zabavljas druge, imas neki komplex i to je to. sam mislis da osecas da smaras, pa eto. osecas se inferiorno u odnosu na druge, nesiguran si u sebe. sta te briga i da smaras druge. svasta sigurno i tebe drugi smaraju ponekada.
:lol: :cmok:
 
ybt, isto sat dva od budjenja bolje da mi niko ne prilazi. jedino mogu da kuckam i da slusam muziku.
uzas. problem je sto u mom okruzenju mnogi nemaju razumevanja, pa sam prinudjena da cutim i klimam glavom, vrlo sam vesta u tome da se pretvaram da slusam i mrmljam red da, red ne, pa malo ubacim aha. :lol:

Moje je okruženje izdresirano...
Na vreme i vrlo uspešno.
Komuniciramo klimanjem glavama !
 

Back
Top