Ne moze da bude dosadno nikad u zemlji Srbiji...Ovih dana desava se eto slucaj Karadzica i ono sto citam je toliko nekad komicno da bi se sita ismejala da nije i tragicno....Bez obzira koliko mislim da je u redu da svi odgovaraju za ratne zlocine pa makar to bio i moj ne dao Bog otac ili brat, nesto mi se nikako ne slaze...Da li mislimo stvarno na pale zrtve tog prljavog rata ma koje veroispovesti bile, pa zelimo da covek koji je to naredjivao dobije zasluzenu kaznu ili nam je svejedno ko i kako vec daj sta se trazi da se samo udje u tu Evropu...Ako je neko za to da najtad udjemo u EU i pocnemo da svoj zivot zivimo dostojanstvenije i bolje moze se reci da sam ja, sudeci po svemu sto sam napisala i dozivela licno u svojoj zemlji, ali pitam se stvarno treba li bas tako...Izgleda mi po svemu sto pise u novinama da nam uopste nije do toga da se ta istina dokaze, ko je ubijao, ko su zrtve, sta se stvarno desilo, vec samo ono u stilu "eto vam ga a nama sad dajte sto ste obecali...To mi lici kad detetu obecate nesto ako bude dobro pa posto nije bas bilo kako se ocekivalo to nesto ce pricekati...Ma ne znam jel se varam, ali taj osecaj me ne napusta...Uopste nej bitan taj Radovan...Da su u Evropi rekli, ma neka ga eto sta je bilo bilo je, on bi se setao po Bgd pijacama i kupovao sargarepu i krompir ko i svi obicni ljudi. Niko ama bas niko ne bi nikad postavio pitanje je li taj covek zaista na dusi ima hiljade ubijenih...ili da li je taj covek nevin....Iako sam "evropski nastrojena" pitam se sta bi oni mogli da potraze, mozda nesto na sta smo u Srbiji ponosni, nesto od neprocenjive vrednosti, ne znam vise pa da moramo da damo...Ako je i za Evropu mnogo je...