Dodje mu kao neki moj lični dnevnik, npr, samozvan - " Up close & personal " .

Šalim se.

Ovde pišem , kao što bih bilo kome rekla u lice. Ovde pišem ono šta me istinski raduje, istinski rastužuje. Što ne bih nekome mogla da kažem u lice, to ne mogu ni da napišem. Shvatam, da iza svakog monitora, kuča necije srce, na takav način i vrednujem ljude, koji su vredni toga. Ovde sam tri godine . I ne mogu vam opisati osećaj, kada sam bila otišla...pa se posle nekog vremena opet vratila. Količina ljudi koja mi se obradovala, a nikoga ne znam lično. Kako da Vam to ne natakne osmeh? Podigne? Kada ti neko napiše, tvoj tekst me je u nečemu ohrabrio, neki me ej duboko rasplakao, kada te neko pita kako si, a oči ti nije video, nego čisto ljudsko pitanje. Kada daš savet na nečiji problem, pa ti neko zahvali i kaže hvala na razumevanju, kada nekoga bodriš, kada si nekome podrška, ili ovde virtuelni prijatelj, čije pisanje ceniš. Nekako si uključena u zbivanja ljudi koje ceniš, i oni u tvoj, jer te cene i vole, da kažem bolji izraz poštuju kao osobu, mozda je prikladniji. Volim ovo mesto, ljude do čijeg mi je pisanja stalo i što znam da mnogima ovde kao korisnica značim i ja. Nije besmislica, zašto bi bila Gotika? Shvatam šta pitaš. Meni je ovaj "papir" bio ono šta ja volim...papir za pisanje svojih jadubljih razmišljanja, emocija, suza i onoga sta sustinski jesam. I svoj najbolji trag, mog unutrašnjeg sveta, je upravo ovde ostavljen.

♥