koliko pricate sa partnerom o svojim problemima?

pa citirala si moj komentar koji kaže nešto vrlo slično tvom komentaru a ispade kao da se meni obraćaš...:think:

jeste, slažem se, ali ima nekih ljudi koje je sramota da pričaju o nečemu...
i treba im vremena da u nekog steknu poverenje, da bi se otvorili...
ja sam nailazio na takve devojke...
i da vidiš, spočetka su mislile da lažem i da se foliram,
i kad je na kraju ispalo da je upravo onako kako sam i govorio,
posle im bilo krivo...al nema nazad...
 
nisam mislila na non stop kukanje i cviljenje,ko ima takav problem treba da ide kod profesionalca,ali neka spika o tezim problemima na svakom 5 dejtu bi bio neki primer..mozes ti svoje probleme da izneses normalno..
a drugo nerivira me taj maco men sistem gde kao muskarci ne placu ili su supermeni,kao nisu ljudi...jest moj :mace:..se lazemo malo...
to je jos gore ako neko drzi sve u sebi,jer ako nije robot,sve ce se to odraziti na njegovu spoljasnjost,postace povucen hladniji,ili jednostavno kad se vidi da je neko ostecen...i to ne samo da lose utice na osobu vec i na celu vezu..
znaci taj stav ja mogu sve da izdrzim uglavnom dovodi do pucanja..
taj mit o muskarcu i sta kako je isto kao i mit o savrsenoj zeni,ne postoji u reali jer su svi puni mana..a da citiram kom druga dzordza:

treba naci nekog ko moze da te trpi takvog sve ostalo je laz,al jedini problem jeste ako se bas zaljubis pre nego sto shvatis da niste jedno za drugo..zapravo najveci problem svega je strah od gubitka al sad opet idem u dr temu...:lol:

Pa sta znam, zavisi i kakvi su problemi. Fiktivna situacija, da ja ili ona svaki peti sastanak mracim o tome kako sam deprimiran jer mi se najbolji drug ubio prosle godine, kako ne vidim poentu ni u cemu vise i kako sam najzadovoljniji sobom pijan i ne ide bas. Jednostavno vecina nas nismo psiholozi i ne mozemo sa takvim problemima da se nosimo. Realno, svi mi imamo problema, i svakome je svoj problem najveci, nije ni na odmet podeliti sa nekim, dobiti emotivnu podrsku, tako treba normalni odnos da izgleda, ali ne funkcionise uvek to tako. Ja sam skapirao da nisam psiholog i da ne mogu da resim tudje probleme, niti ce neko da resi moje, tako svako sa sobom prvo mora da se izbori.

Stoji da druga strana treba da bude podrska, ali vecina nas smo sebicni i cim tudji problemi krenu da nas guse i mrace, bezimo.

Sa ovim poslednjim si skroz u pravu, treba naci nekog ko te trpi (tj. razume), ako si uplasena, nesigurna osoba, jer zamisli zivis sa nekim, a ne mozes da mu kazes kada te nesto muci, jer nece da te razume, ili te odbaciti zbog toga. Realno, prijatelji i ostali imaju svoje zivote, mozda ce se neko odseliti, otici ko zna gde, 90% vremena ces provoditi sa tim nekim, tako da nije lose ako ti je taj neko i prijatelj kome mozes da se poveris i pozalis.
 
znam bar za dve veze(dobro jedna je imala i dr primese) gde su ribe raskidale sa momcima jer su zadnjih godinu dana bili povuceni i nisu hteli da se otvore i pricaju vise o svojim problemima(sto je promenilo i samo psihicko stanje tih likova,i odnos sa dev.).npr: jednom je cale bio bolestan i kuburio je sa parama(i ranije je imao te probleme al se malo pog stanje) i jednostavno je sve to drzao o sebi,nije hteo detaljnije da govori da se izjada...i cak kad je malo krenulo na bolje ista situacija,i posle nekih godinu dana razvlacenja i pokusaja moja dr je konacno raskinula sa njim(cak je i on mislim rekao da je to i bolje za nju)..e sad ne znam ja bas sve detalje mozda je i tu jos neceg bilo ali mene zanima sledece:
koja je najbolje resenje za ljude kojima se svasta desava u zivotu a zele da budu u vezi tj:
1.iskrenost i otvorenost je osnova svake veze
2.partner treba da ti bude podrska ali

zamislite obrnutu situaciju:
da je ovaj lik svaki 3ce vidjenje pricao o svojim problemima da li bi imao isti efekat kao i da nije uopste,tj da li bi se otudjili ne zato sto je dr osoba losa nego zato sto bi jednostavno prestala da uziva u toj vezi?
ili jel bolje samo se pomalo davati dr,al opet tehnicki to je laz jer ti imas zelju sve da kazes,a ogranicavas se zbog radosti dr?
ili je najbolje deliti svoje probleme svakom pomalo,nesto prijatelju nesto partneru(al opet se vracamo na ovo gore)..?
:think:

Sta cu im pricati, nek' ih muzevi dave kod kuce supljim pricama k'o sto su navikle... nismo se nikada zbog price okupljali... :rumenka:
Sto rece NovaIsta, moj guru, "cuti i 'ebi"... :deda:
Svaki put kad sam se poveravao i serendao o sebi brzo sam bez ****** ostao, a par puta je ni dobio nisam, nesto mi govori da ni necu, da gresim sto meljem, brbljam, trtljam. Znaci Novka kraljice, boginjo, seks bombo, djaku generacije, admiralu flote, pobednice Kviskoteke! :deda:
Ko hoce da 'ebe neka krkne sebi flaster na budze, i nece pogresiti, neka mumla, al 'ebace! :deda:
 
znam bar za dve veze(dobro jedna je imala i dr primese) gde su ribe raskidale sa momcima jer su zadnjih godinu dana bili povuceni i nisu hteli da se otvore i pricaju vise o svojim problemima(sto je promenilo i samo psihicko stanje tih likova,i odnos sa dev.).npr: jednom je cale bio bolestan i kuburio je sa parama(i ranije je imao te probleme al se malo pog stanje) i jednostavno je sve to drzao o sebi,nije hteo detaljnije da govori da se izjada...i cak kad je malo krenulo na bolje ista situacija,i posle nekih godinu dana razvlacenja i pokusaja moja dr je konacno raskinula sa njim(cak je i on mislim rekao da je to i bolje za nju)..e sad ne znam ja bas sve detalje mozda je i tu jos neceg bilo ali mene zanima sledece:
koja je najbolje resenje za ljude kojima se svasta desava u zivotu a zele da budu u vezi tj:
1.iskrenost i otvorenost je osnova svake veze
2.partner treba da ti bude podrska ali

zamislite obrnutu situaciju:
da je ovaj lik svaki 3ce vidjenje pricao o svojim problemima da li bi imao isti efekat kao i da nije uopste,tj da li bi se otudjili ne zato sto je dr osoba losa nego zato sto bi jednostavno prestala da uziva u toj vezi?
ili jel bolje samo se pomalo davati dr,al opet tehnicki to je laz jer ti imas zelju sve da kazes,a ogranicavas se zbog radosti dr?
ili je najbolje deliti svoje probleme svakom pomalo,nesto prijatelju nesto partneru(al opet se vracamo na ovo gore)..?
:think:

Kažu, a ja se slažem, da probleme treba deliti jer osoba u problemu ne vidi rešenje
Medjutim... u praksi je drugačije
Ja sam prvoj ribi objasnio sve svoje probleme, kao malo me razumela ali smo se raskantali - prevarila me sa nekim narkomanom
Onda sam drugoj ribi malo blaže objasnio svoje probleme, ćutala je - sledeće nedelje je već bila se nekom pijandurom
Trećoj ribi sam svoje probleme objasnio u kratkim crtama dok je trajala neka španska serija, ćutala je, a kad se epizoda završila napustila je sobu i počela sa višegodišnjim celibatom.


Zato ja uopšte ne pričam svoje probleme ribama, one me pitaju koj mi je, a ja kuliram
Kad mi prekipi izlupam ih, posle se izvinim... uradim šta treba i veza mnogo duže traje

Takav nam mentalitet, ne vredi da primenjujemo zapadni stil života...
 
U svemu treba imati mere.
Stalnom partneru/ki treba naravno ispričati ono što niko drugi ne zna, ali istinu ipak treba dozirati a ne bubnuti sve odjednom.
K'o Haso u onom vicu "Mujo, majka ti veselo skakuće po krovu".

Najgori su oni paćenici/ce što na prvom dejtu pričaju ispovesti, od prljavih detalja predhodne veze pa do psihijatrovih saveta.

- - - - - - - - - -

kada bi se više radilo i manje pričalo,onda vi što puno pričate ne bi morali imati strah da ćete biti šutnuti
rad je,gospodo,spas za sve nas,a pogotova za vas:)

K'o što piše na onoj kapiji - ARBEIT MACHT FREI

:mrgreen:
 
Zanimljivo, skoro sam imao raspravu o ovome.
Mislim da treba pričati. O svakom problemu. Možda to neće rešiti sam problem ali dve glave su pametnije od jedne i sigurno slušalac može objektivnije sagledati problem. Negde sam pročitao da, kad prestane priče nastaje usamljenost.
Nerešene i neizrečene probleme zamišljam kao klikere koje guramo pod tepih, kad tad taj tepih se pohaba mi natrčavamo na klikere i..... Pa zna se BIG BADA BUM.
E sad druga strana.
Većina ljudi misli da je dobar slušalac, a neretko je to samozavaravanje.
Treba osetiti partnerovu muku, poistovetiti se sa njim i tek onda ga čuti i razumeti. To se vežba itekako, često sebe uhvatim da mi je nečija priča bila nezanimljiva i da sam se isključio, a to se dešava i u partnerskim odnosima.
Kako upoznati nekoga ako nije otvore, osetiti njegovu sreću, tugu, bol.. Ekspresije lica nisu svima iste, ne vidi se sve.
Iz iskustva sam imao sličan problem, ni dan danas ne znam koji je problem bio a ugušio je emocije.
Long story short
Pričati, pričati i slušati ;);)
Offtopic : je l' ti crklo slovo "v"?:D:D
 
nula...

- - - - - - - - - -

Zanimljivo, skoro sam imao raspravu o ovome.
Mislim da treba pričati. O svakom problemu. Možda to neće rešiti sam problem ali dve glave su pametnije od jedne i sigurno slušalac može objektivnije sagledati problem. Negde sam pročitao da, kad prestane priče nastaje usamljenost.
Nerešene i neizrečene probleme zamišljam kao klikere koje guramo pod tepih, kad tad taj tepih se pohaba mi natrčavamo na klikere i..... Pa zna se BIG BADA BUM.
E sad druga strana.
Većina ljudi misli da je dobar slušalac, a neretko je to samozavaravanje.
Treba osetiti partnerovu muku, poistovetiti se sa njim i tek onda ga čuti i razumeti. To se vežba itekako, često sebe uhvatim da mi je nečija priča bila nezanimljiva i da sam se isključio, a to se dešava i u partnerskim odnosima.
Kako upoznati nekoga ako nije otvore, osetiti njegovu sreću, tugu, bol.. Ekspresije lica nisu svima iste, ne vidi se sve.
Iz iskustva sam imao sličan problem, ni dan danas ne znam koji je problem bio a ugušio je emocije.
Long story short
Pričati, pričati i slušati ;);)
Offtopic : je l' ti crklo slovo "v"?:D:D

sve je ovo tačno od a do š
bravo
 
Zanimljivo, skoro sam imao raspravu o ovome.
Mislim da treba pričati. O svakom problemu. Možda to neće rešiti sam problem ali dve glave su pametnije od jedne i sigurno slušalac može objektivnije sagledati problem. Negde sam pročitao da, kad prestane priče nastaje usamljenost.
Nerešene i neizrečene probleme zamišljam kao klikere koje guramo pod tepih, kad tad taj tepih se pohaba mi natrčavamo na klikere i..... Pa zna se BIG BADA BUM.
E sad druga strana.
Većina ljudi misli da je dobar slušalac, a neretko je to samozavaravanje.
Treba osetiti partnerovu muku, poistovetiti se sa njim i tek onda ga čuti i razumeti. To se vežba itekako, često sebe uhvatim da mi je nečija priča bila nezanimljiva i da sam se isključio, a to se dešava i u partnerskim odnosima.
Kako upoznati nekoga ako nije otvore, osetiti njegovu sreću, tugu, bol.. Ekspresije lica nisu svima iste, ne vidi se sve.
Iz iskustva sam imao sličan problem, ni dan danas ne znam koji je problem bio a ugušio je emocije.
Long story short
Pričati, pričati i slušati ;);)
Offtopic : je l' ti crklo slovo "v"?:D:D

Tako je. Svi slušaju, ali rijetki čuju.
 
Tako je. Svi slušaju, ali rijetki čuju.

Ali to se uči.
Niko nije na isti način rastao, sticao iskustva, učio itd.
Nemamo isto poimanje stvari.
Poput stranih jezika, učimo slušajući partnera i kada budemo naučili njegov jezik bolje ćemo razumeti. Poput deteta željnog pažnje, moramo ga slušati jer će se tad osetiti važnim, i počeće i važne stvari da priča umesto nepovezanig dečijeg blebetanja.
Svi bez izuzetka žele biti maženi i paženi, i svako će na neki način zavapiti za pomoć, a ako ne znamo partnerov jezik nećemo ni reagovati. Tad se čovek oseti usamljen, prepušten sam sebi i nema nikoga ko mu može pomoći, zatvara se u sebe i beži od partnera.
Treba mnogo vremena da se nauči partnerov jezik, i olakšaćemo mu pričajući o svemu. Naravno, ovo mora biti dvosmerno.
Bračne terapije počinju sa tim što jedan partner priča neko vreme a drugi ćuti i sluša. I obratno. Sve dok ne nauče da slušaju jedno drugo.

Zašto otežavati nekome da nauči naš jezik?
 

Back
Top