Sta mislite o tom?
Koliko je covek u stanju uraditi u svom zivotu? Od cega to zavisi?
Kada citas razvoj teorija o faktorima uticaja na coveka (okolina, vaspitanje, genetika)
makar ono sto sam citala, misljenja su razlicita.
Ali iako razlicita, ona vredna paznje priznaju da to nije uhvatljivo, da je covek ipak pojedinac za sebe.
Zanima me sta vi mislite o tom.
Jedna od recenica koja me motivisala za ovu temu
Pa time i jedno od pitanja: Kako covek saznaje koliko moze?
Da li covek moze znati koliko moze?
Od cega zavisi da li ce covek pokrenuti ova pitanja.
U jednom periodu zivota mi se cinilo da je svet oko nas , (al tu mislim samo na ljudsku zajednicu, priroda mi je uvek delovala kao sigurno mesto) nesto tako nepredvidivo, nesto slicno praznom bezvazdusnom prostoru u kom covek ne moze svojom voljom da se pokrece. Vrlo je tesko doslo do nekih promena u tom , ali je doslo. Kada mi se taj vakum prikazao kao nesto u cem imam mogucnost kretanja svojom voljom sve je pocelo da se menja. Samo, u kojoj je meri to tako? Da li je moguce da covek moze jako mnogo?
Koliko on to moze? Da li je moguce da ako je sprema na trud i ima pod sobom cvrsto tlo , da moze zaista da organizuje svoj zivot onako kako treba, kako njegovo bice oseca kao korisno i dobro? Sta ucvrscuje to tlo, tu nasu predstavu o realnosti zivota u drustvu?
Cini mi se da je to prihvatanje sebe i drugih, onakvih kakvi jesmo. Ali i spemnost na stalnu promenu.
A opet, sva su mi ova razmisljanja prilicno sveza i
sta vi mislite o tom?
Koliko je covek u stanju uraditi u svom zivotu? Od cega to zavisi?
Kada citas razvoj teorija o faktorima uticaja na coveka (okolina, vaspitanje, genetika)
makar ono sto sam citala, misljenja su razlicita.
Ali iako razlicita, ona vredna paznje priznaju da to nije uhvatljivo, da je covek ipak pojedinac za sebe.
Zanima me sta vi mislite o tom.
Jedna od recenica koja me motivisala za ovu temu
Imala sam svakakve ideale, želje, stremljenja ... Neke imam još uvek. I još uvek imam nadu, snagu, volju... s tom razlikom što sad tačno znam šta i koliko mogu.
Pa time i jedno od pitanja: Kako covek saznaje koliko moze?
Da li covek moze znati koliko moze?
Od cega zavisi da li ce covek pokrenuti ova pitanja.
U jednom periodu zivota mi se cinilo da je svet oko nas , (al tu mislim samo na ljudsku zajednicu, priroda mi je uvek delovala kao sigurno mesto) nesto tako nepredvidivo, nesto slicno praznom bezvazdusnom prostoru u kom covek ne moze svojom voljom da se pokrece. Vrlo je tesko doslo do nekih promena u tom , ali je doslo. Kada mi se taj vakum prikazao kao nesto u cem imam mogucnost kretanja svojom voljom sve je pocelo da se menja. Samo, u kojoj je meri to tako? Da li je moguce da covek moze jako mnogo?
Koliko on to moze? Da li je moguce da ako je sprema na trud i ima pod sobom cvrsto tlo , da moze zaista da organizuje svoj zivot onako kako treba, kako njegovo bice oseca kao korisno i dobro? Sta ucvrscuje to tlo, tu nasu predstavu o realnosti zivota u drustvu?
Cini mi se da je to prihvatanje sebe i drugih, onakvih kakvi jesmo. Ali i spemnost na stalnu promenu.
A opet, sva su mi ova razmisljanja prilicno sveza i
sta vi mislite o tom?