koji su vasi najdubjli strahovi

Hiro, ne paranoisi :lol:

Moj najgori strah je strah od davljenja. Znam da plivam, dobro ne bas kao vaterpolisti, ali znam, ali se davljenja plasim kao djavo krsta :lol: Pri tom volim da se brckam u vodi i tako to, tako da nemam neki svestan razlog (nikada se zaista nisam davila), a podsvesni ko ce ga znati.
 
Najviše se bojim interventne policije! ******, ti monstrumi su u stanju da te krvnički ubiju bez razloga! Srećom, mene do sad nisu dirali, ali sam imao priliku par puta da gledam kako djeluju! Hemijski napad u Siriji je ništa kako braća ubijaju.
 
barem kurcca ti nece manjkati

dobro.... cudna malo izjava... barem da su stavio lol smajli na kraju ^^

- - - - - - - - - -

uvek se uplašim pred blajnd dejt
dok on ne skine gaće
i ne i ne atestiram da proizvod ofgovara deklaraciji koju je naveo
srce mi lupa ko ludo

pa sto ne trazis da ti posalje sliku pre toga,
cisto da ucinis taj prvi dejt manje stresnim ~~~~

- - - - - - - - - -

Samoce se bojim.

I ja isto....

ali, svima sleduju trenuci samoce u zivotu.
 
meni je sve postalo nekakav strah... nemojte se dovesti dotle : ))
mada se opet ponasam preterano komotno
a ponekad me nesto lupi al valjda me jos nije dovoljno odvalilo po glavi ili nisam napravila nesto hevi jos uvek
u stvari imam realne razloge za zabrinutost... to je vec nesto drugo
 
Evo moja baka ceo zivot bila okruzena ljudima,

mnogo ih bilo u porodici,

cetvoro dece, jos vise unucica ...

I kad je umro deda - prvi put bila u situaciji da spava sama u kuci....
i onda se plasila :aha:

Sam ostanes kad-tad.

Ako se toga plasis - docice ti kao tragedina kada se to pre ili kasnije dogodi ^^
Ima istine u tome da te stignu tvoji strahovi kad tad,valjda u vidu iskusenja ili je strah instinkt koji ne znamo protumaciti.
 
Samoća je Božiji dar i treba uživati dok traje.

U zivotu sam bila vise puta na duzi vremenski period sama,ne u bukvalnom smislu jer nisam zivela na pustom ostrvu,vec covek moze biti sam i u milonskom gradu.Nisam taj period zivota dozivljavala kao dar,boziji ili zivotni,naprotiv,vise sam se osecela kao osudjenik bez krivice.Prezivela sam i ne bih taj "dar"ponovo nikad!Volim da sam okruzena ljudima koji su mi bliski,kojima moje postojanje nesto znaci,barem onoliko koliko meni znaci njihovo.
 

moj najdublji strah je da svrsim ko mnogi likovi cije pateticne banalne zivote citam po forumu
bez duha bez individualnosti bez ikakvih interesovanja sem potisnutih fantazija o najnizim porivima svedenim na najveci zajednicki imenilac
zato sto je to za moj vrednosni sud najveca moguca nesloboda i muka, zivot uzet zdravo za gotovo jer ti rekli da tako treba a ti prihvatio bez razmisljanja
 
Duze vreme me je strah novih iskustava, nepoznatih mesta, ljudi, guzve.

Najveci strah mi je da zbog toga ne provedem zivot u potpunoj samoci, ili da budem nesposoban da zbog straha prezivim sutradan tj. da mi taj strah pretstavlja toliki problem i da mi toliko otezava zivot.
 
Duze vreme me je strah novih iskustava, nepoznatih mesta, ljudi, guzve.

Najveci strah mi je da zbog toga ne provedem zivot u potpunoj samoci, ili da budem nesposoban da zbog straha prezivim sutradan tj. da mi taj strah pretstavlja toliki problem i da mi toliko otezava zivot.

Ako do toga dodje, onda to nije strah vec je preslo u paranoju. I to moze da bude ozbiljna kocnica u zivotu.
 
.... da ce me neko kidnapovati, i odvesti kao belo roblje.

Strah od gubitka kontrole.

Mozda privremeni gubitak kontrole ne bi skodio.
A za prvo se ne brini, ja cu da te nadjem :rumenko:

@Tema:
Strah me ja da cu postati nesto sto ne zelim.
Pijanac koji ne mari za druge i za koga niko ne mari.
Da necu saznati sta je prava ljubav, stvoriti porodicu.

Zasto se toga plasim nisam siguran ali ne gubim nadu da cu savladati strahove i postici suprotan efekat.
 

Back
Top