Koji je smisao zivota?

То није одговор на моје питање.
Питао сам те која је разлика у значењу термина "смисао живота" и "циљ живота".
Шта значи термин "смисао живота", а шта "циљ живота"?
Kao i obično, po svaku cenu želiš da negiraš moje stavobe, tražeći dlaku u jajetu.

Sve sam ti objasnio i sada mogu samo da ponovim. Živo je jedini koji postoji i ništa drugo ne može da bude cilj, jer ničeg drugog i nema. To je logika, koja se ne može videti, več samo razumeti.

A sve ostalo što život može da opazi, oseti i doživi ili sam uradi, pa i ono što ima značenje smisao života - a ta je zadovolhstvo, dobro ili sreća - samo su fizičke ili psihičke radnje života, pomoču kojih on postoji sam po sebi , igrajuću večito ulogu i Razloga svog postpjanja, Uzroka i Svrhe, tj. Smisla postojanja sebe samoga kao svoje Posledice.

RAZLOG + UZROK + + SVRHA = PODLRDICA
 
Апелујем да се Љуби ограничи број речи које може да напише у једном посту на туђим темама. Рецимо, на неких 100 до 200 речи. Превише злоупотребљава слободу која му је дата. Последњи пут је на мојих 60 одговорио са својих 700. И барем 600 од тих 700 је било невезано за моје питање.
I sada si i ovo smislio sa namerom da ograničiš moje učešće na ovom forumu ili me oteraš sa njega. Videči da moju filozofiju na drugi način ne možeš da oboriš.

Hajde pošteno priznaj da je razlog tome to što si shvatio da moja logika, tj. filozifija ruši sve ono u šta si do sada verovao da je istina i sa time ne možeš da se pomiruiš.

Hajde da se dogovorimo: Objasni nam detaljno sve ono u šta veruješ da ima značenje Istine, a ne kao do sada da to kriješ kao "zmija noge", pa da malo prodiskutujeno o tome. Otvori se do kraja, tako da i ja znam sa kojom vrstom vernika razgovaram - da znam ko si i šta si - naučnik, filozof, trolog, ideolog, političar itd. Jer niti i jednan od pripadnika ovih vrsta religija ne zna istinu o postojanju materije, života i Univerzuma, već samo veruje da zna. I ni jedan se nikada neće pomiriti s tim da njegova vera , na bilo koji način, bude oborena.
 
Заносиш се.
Да ли разумеш разлику између следећа два питања?
1) Шта је значење термина "смисао живота"?
2) Шта је смисао живота?
Да или не.
Odgovorio sam ti, sa stanovišta logije i filozofije, na ta pitanja već nekoliko puta. Sada je na tebe red da ti, sa stanovišta svoje vere, daš odgovore na ova dva pitabnja. I da obrazložiš logiku kojom svoje berovanje opravdavaš.

Mada, kada je reč o verovanjima, za onoga ko veruje, nikakvi dokazi, ni logika ne važe. Vera je i istina i logika i nauka i zakon.
 
Postaješ dosadan. U formuli života: "Razlog + Uzr0k * Svrha = Posledica", obio si odgovore i na pitanja značenja termina "smisao" i na pitanje "šta je smisao". Kad budeš odgovorio da se ne slažeš i zašto se neslažeš, mastavićemo dalje.

za Razlog tek nema odgovora kao prva i osnovana stavka u tom nizu što si naveo
iz celog niza samo nam je Posledica poznata

ako fali samo i jedna karika u nizu, niz je nepotpun i samim tim ne daje konačan odgovor, tako da Posledica sama visi u vazduhu,
ovo ostalo je nepoznanica...

razlog + uzrok + svrha + smisao = posledica

to bi bio potpuni imaginarni niz a Posledica je jedini realan elemenat u njemu
 
za Razlog tek nema odgovora kao prva i osnovana stavka u tom nizu što si naveoiz celog niza samo nam je Posledica poznata

ako fali samo i jedna karika u nizu, niz je nepotpun i samim tim ne daje konačan odgovor, tako da Posledica sama visi u vazduhu,
ovo ostalo je nepoznanica...

razlog + uzrok + svrha + smisao = posledica

to bi bio potpuni imaginarni niz a Posledica je jedini realan elemenat u njemu
Ti se tekk sada uključuješ u razgovor i nije ti ponato da je napred već sve objašnjeno to što ti smatraš bepoznatim. A ja bnnan nameru da se ponavljam.
 
dobro odgovori ukratko, u par rečenica sažmi na ovo moje
RAZLOG + UZROK + SVRHA = POSLEDICA

1. Razlog postojanja živta
je njegova svesnost, tj. ideja, informacija ili znanje o tome šta život treba da ćini da bi se održao, tj.pPostojao. Drugim rečima, kad život ništa ne bi znao i ničega ne bi bio svestan, ne bi imao Razloga da postoji.

2. Uzrok postojanja života je njedova sposobnost da osećaa nezadovoljsto i zlo kada je njegovo postojanje ugroženo. Koje kao uzročna sila tera život da otkloni uzrok svoje ugroženosti i tako nbastavi i dalje da postoji. Imajući na umu da je osećanje nezadpvpčjstva i zla negatino psihičko stanje koje život ne podnosi i kojeg mora po svaku cenu da se oslobodi. A imajući na umu da se život može osloboditi nezadovoljstva i zla samo pod uslovom da otklobi uzrok svoje ugroženosti, to život tako i čini i to je način na koji se život, bežeći od nezadovoljstva u zla, većito samoodržava. Dugim rečina, kad nezadovoljstva i zla ne bi bilo u vreme kada je život ugrožen, život bi propao i nestao i svejedno bi mu bilo da li ga ima ili nema.

3, Svrha postojanja života ili smisao je osećanje zadovoljstva i dobra u vreme kad život nije ničim ugrožen.

Iz svega napred rečenog sledi zaključak da život možemo da zovemo i nagonom samoodržanja, sa značebhem večite težnje od nepostojanja sa značenjem nezadovolhstva i zzla, ka postojanju sa značebnjem zadovoljstva i dobra.
 
Ja mislim da je smisao života da čuvamo planetu Zemlju.
Koliko ko može.
I da se razmnožavamo jer se umaramo, i da nije starosti, psihički bismo se umorili, tako da postoji starenje i smrt. Ali dolaze naslednici.

Znači: čuvaj prirodu, ako možeš imaj dece, ja lično ne želim decu (zbog rađanja, da sam muško volela bih troje) ali sam zato zasadila jedan bor kad sam bila u srednjoškolskim danima.

Sad planiram da zasadim još drveća, samo ne znam gde da nađem i kako to ide, raspitaću se.

Inače život i nema nekog dubljeg smisla.
Mi smo trebali da budemo ČUVARI, samo što smo se jbg izopačili.
 
RAZLOG + UZROK + SVRHA = POSLEDICA

1. Razlog postojanja živta
je njegova svesnost, tj. ideja, informacija ili znanje o tome šta život treba da ćini da bi se održao, tj.pPostojao. Drugim rečima, kad život ništa ne bi znao i ničega ne bi bio svestan, ne bi imao Razloga da postoji.

2. Uzrok postojanja života je njedova sposobnost da osećaa nezadovoljsto i zlo kada je njegovo postojanje ugroženo. Koje kao uzročna sila tera život da otkloni uzrok svoje ugroženosti i tako nbastavi i dalje da postoji. Imajući na umu da je osećanje nezadpvpčjstva i zla negatino psihičko stanje koje život ne podnosi i kojeg mora po svaku cenu da se oslobodi. A imajući na umu da se život može osloboditi nezadovoljstva i zla samo pod uslovom da otklobi uzrok svoje ugroženosti, to život tako i čini i to je način na koji se život, bežeći od nezadovoljstva u zla, većito samoodržava. Dugim rečina, kad nezadovoljstva i zla ne bi bilo u vreme kada je život ugrožen, život bi propao i nestao i svejedno bi mu bilo da li ga ima ili nema.

3, Svrha postojanja života ili smisao je osećanje zadovoljstva i dobra u vreme kad život nije ničim ugrožen.

Iz svega napred rečenog sledi zaključak da život možemo da zovemo i nagonom samoodržanja, sa značebhem večite težnje od nepostojanja sa značenjem nezadovolhstva i zzla, ka postojanju sa značebnjem zadovoljstva i dobra.

samo sekundu, da razgraničimo...

pričamo samo o ljudskom životu ili sveopštem postojanju života i materije ?
 
Ja mislim da je smisao života da čuvamo planetu Zemlju. Коliko ko može.
I da se razmnožavamo jer se umaramo, i da nije starosti, psihički bismo se umorili, tako da postoji starenje i smrt. Ali dolaze naslednici.

Znači: čuvaj prirodu, ako možeš imaj dece, ja lično ne želim decu (zbog rađanja, da sam muško volela bih troje) ali sam zato zasadila jedan bor kad sam bila u srednjoškolskim danima.

Sad planiram da zasadim još drveća, samo ne znam gde da nađem i kako to ide, raspitaću se.

Inače život i nema nekog dubljeg smisla.
Mi smo trebali da budemo ČUVARI, samo što smo se jbg izopačili.
Овај Љуба затрпа сваку тему својим месијанским проповедима, тако да се једноставно не може доћи до речи.
Већ сам писао на овој теми али су ми постови потонули, затрпани између гомиле варијација на "свест са својих седам физичких и психичких способности".
У праву си да је смисао живота човека као телесне индивидуе остављање потомства, и онај ко се идентификује са својим телом нема се шта више чудити над његовом сврхом. Међутим, за оне који су увидели да нису тело, да су нешто много више, да је свет представа, питање сврхе остаје.
Погледај ове постове:
https://forum.krstarica.com/threads/koji-je-smisao-zivota.1035780/post-51376286
https://forum.krstarica.com/threads/koji-je-smisao-zivota.1035780/post-51378169
 
Hvala, @oziman čitam ja tvoje postove, jesu zatrpani ali otkopam.

Погледај ако хоћеш и ову моју тему на теоријама завере.

3l/ATLAS
https://forum.krstarica.com/threads/3i-atlas.1036945/

Наиме, у Сунчев систем је јула ове године ушао објекат који би могао бити вештачког порекла, и само за неколико месеци, крајем октобра, потенцијално можемо сведочити највећем догађају у историји људске врсте. Или уништењу свега или пак настанку новог доба.

Наравно, можда је ништа, вероватно је ништа, нажалост, обична комета, али ако није, а доста је индиција да није, онда...
Свакако је узбудљиво испратити ових два месеца.

пс. А верујем да ће и Љуба пустити машти на вољу.
 
У праву си да је смисао живота човека као телесне индивидуе остављање потомства,
Šta misliš, da li se Oto Vajninger ubio jer je shvatio smisao života, doduše nakaradno, ali ipak je na kraju krajeva u pravu?
"O krajnjim životnim svrhama"- razmnožavanje, moguće je izgubiti volju za životom. Interesantno je da žene ne gube volju za životom ako možda čuju da je na ovaj ili onaj način svrha života razmnožavanje, "žena je seksualna a muškarac je i seksualan" ("Pol i karakter")
и онај ко се идентификује са својим телом нема се шта више чудити над његовом сврхом. Међутим, за оне који су увидели да нису тело, да су нешто много више, да је свет представа, питање сврхе остаје.
Pa ispade da je Šopenhauer bio u pravu. Iako mi nije omiljeni filozof, u pravu je za stav da je svet predstava i da ga možda svi drugačije doživljavamo.

Digresija: zar nije Gete bio u pravu kada je rekao: "Pametnom čoveku je gotovo sve smešno; mudrome- gotovo ništa" , iako su bili u sukobu, ova Geteova izjava se zapravo slaže sa Šopenhauerovom filozofijom - suština je stvar ugla gledanja.
 
Šta misliš, da li se Oto Vajninger ubio jer je shvatio smisao života, doduše nakaradno, ali ipak je na kraju krajeva u pravu?
"O krajnjim životnim svrhama"- razmnožavanje, moguće je izgubiti volju za životom. Interesantno je da žene ne gube volju za životom ako možda čuju da je na ovaj ili onaj način svrha života razmnožavanje, "žena je seksualna a muškarac je i seksualan" ("Pol i karakter")0
Не бих рекао да је то сазнање довољан мотив за такав чин. Како је говорио Шопенхауер:
Isto tako pogrešno mnogi misle da čim u ruci drže napunjen pištolj njime mogu i da se ustrele. Ono najmanje što je za to potrebno jeste mehaničko sredstvo za izvođenje, a glavna stvar je neki nadasve jak i zbog toga redak motiv koji ima ogromnu snagu, koja je pak neophodna da nadvlada uživanje u životu, ili, tačnije, strah od smrti; tek nakon što je takav motiv nastupio, on zaista može da se ustreli, a i mora, jer inače znači da je neki jači protivmotiv, kada je takav uopšte moguć, sprečio taj čin. Šopenhauer
Ото Вајнингер се вероватно самоубио из неког другог разлога. Али ко ће га знати.
Свакако је морао имати мотив, јер ми заправо не можемо померити мали прст ако немамо мотив за то.
А опет, иако смо као индивидуе скоро па аутоматони, по себи смо не само слободни, него свемоћни. То је она разлика између емпиријског и интелигибилног карактера. Та тема дубоко залази у метафизику.

Pa ispade da je Šopenhauer bio u pravu. Iako mi nije omiljeni filozof, u pravu je za stav da je svet predstava i da ga možda svi drugačije doživljavamo.

Digresija: zar nije Gete bio u pravu kada je rekao: "Pametnom čoveku je gotovo sve smešno; mudrome- gotovo ništa" , iako su bili u sukobu, ova Geteova izjava se zapravo slaže sa Šopenhauerovom filozofijom - suština je stvar ugla gledanja.
Свет као представа је много више од "различитог доживљавања света". Нема "света" изван света као представе. Има "ствари по себи" а то је нешто фундаментало другачије, иако "свет као представа" из тога проистиче.

Већ сам указивао на ово, али ево опет, јер ова једноставна вежба код оних који је схвате може донети право откровење.
Пустите речи и појмове и обратите пажњу на своју тренутну ситуацију у свету и на оно што вас окружује и што зовете реалност.
Видећете испред себе овако нешто.
arms_fp02.jpg


Дакле видећете једну обојену сферу испуњену сликама. У њој и слику коју зовете своје тело, две руке и део носа.
То је ваша представа коју зовете "реалност".
Сада обратите пажњу.
Те обојене слике испред вас мењају се обликом и величином како се померите.
Одмакните руку од себе и видећете да се она тиме смањила. Дакле, глагол "смањити" у опису тог догађаја померања руке постоји. Он је ту постојећи међу осталим глаголима и описује чињеницу да се у вашем видном пољу тим померањем руке нешто смањило. Факт.
И једноставно питање је шта се ту смањило? Да ли се смањила "рука" или "слика руке"?
Наравно, одговор је да се смањила "слика руке". Али онда је то што видите испред себе слика?! Зар не? :think:
И она је испред главе, а не у глави?! Опет зар не?
Без овог буквално "откровења" није могуће разумети Шопенхаурову филозофију, нити идеализам уопште.
 
Šta misliš, da li se Oto Vajninger ubio jer je shvatio smisao života, doduše nakaradno, ali ipak je na kraju krajeva u pravu?
"O krajnjim životnim svrhama"- razmnožavanje, moguće je izgubiti volju za životom. Interesantno je da žene ne gube volju za životom ako možda čuju da je na ovaj ili onaj način svrha života razmnožavanje, "žena je seksualna a muškarac je i seksualan" ("Pol i karakter")

Шта значи да је сврха живота размножавање? Шта је заправо врховни циљ? Да направиш децу? Колико деце? Да ли постоји неки одређени број који треба да се достигне? Или је циљ да направиш што више деце? И да ли је циљ да их зачнеш, да се роде, да живе до одређене старости или да живе што дуже? И да ли је битно да ли ће твоја деца имати децу и до које мере?
 
Шта значи да је сврха живота размножавање? Шта је заправо врховни циљ? Да направиш децу? Колико деце? Да ли постоји неки одређени број који треба да се достигне? Или је циљ да направиш што више деце?
Што више. Жена у току живота може да има ограничен број деце, до 30, рекорд је 69, док мушкарац скоро неограничено. То је задатак дат од природе.
И да ли је циљ да их зачнеш, да се роде, да живе до одређене старости или да живе што дуже? И да ли је битно да ли ће твоја деца имати децу и до које мере?
Наравно да је битно, зато је човек обдарен инстиктима родитељства који га терају да негује и пази потомство, све док оно не сазри до пубертета, до полне зрелости, када се циклус наставља. Тиски цвет умире, а његово потомство наставља даље и тако ин инфинитум.
nebrojena bića se tiskaju, komešaju i zlopate, stalno i brzo nastajući i nestajući u bespočetnom i beskonačnom vremenu.
Šopenhauer
 
samo sekundu, da razgraničimo...
pričamo samo o ljudskom životu ili sveopštem postojanju života i materije ?
Pričamo o sveopštem postojanju života. Materija ne postoji. Život ili Svst je ono što fizičari zovu imenom "energija". Energija, to su napregnute i pokrenute čestice i pokja nematerijalnog Kvantnog vakuuma koji izgleda kao ništa. Kad se čestice i polja Kvantnog vakuuma napregnu i pokrenu, čulno i baučno ih opažamo kao energiju, kao elektricitet i kao svetlost. Ali čulno ne možemo da opazimo njihovu unutrašnjost i saznamo šta je njihova suština, tj. šta su one za sebe i u sebi. Kako to može da se sazna?

Jedini način da čovek to sazna jeste da vančulno opazi sebe u sebu. Jer ččovekovo telo je sagrađeno od istih čestica i polja Kvantnog vakuuma od kojih je sagrađen i ceo Univerzum. Na koji način čovek, putem vamćulnog opažanja svoje unutrašnje suštine, saznaje i suštinu celog Univerzuma, kao i suštinu nematerijalnog Kvantnog vakuuma iz kojeg je nastao Univerzum.

Čta čovek vančulno u sebu može da sazna o sebi?

Može da sazna da njegovo energetsko telo ne raspolaže samo fizičkih sposobnostima naprezanja i kretanja, već i psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamženja, mišljenja i razumevanja tog svopg naprezanja i kretanja. I to je način na koji čovek saznaje da je on u celosti Svest, i da je suština Svesti, svesnost. Takođe saznaje da je i suština Života Svesnost i da su reći "Svest" i Žuvit" sinonimi jer označavaju jedan i isti pojam.

Iz čega sledi zakčljučak da je i ceo Univerzum živ i svestam, kao i Kvantni vakuum iz kojeg je Univerzum nastao. Takođe i zakljulak da je Svest=Život, ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti. I da Svest=Život, da bi u tome uspeo, mora da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. To su. opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. Takođe mora da raspolaže i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih se fizički manifestuje kao ebergija i tako Život sam postaje predmetom svoje spoznaje i svoje svesnosti.

I, eto, to je kompletan odgovor na tvoje pitanje "pričamo li samo o ljudskom životu ili sveopštem postojanju života i materije ?

Dakle, fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji su Zakon sveukupnog postojanja i bez njih ništa ne bi moglo ni da postoji, ni da se desi. Uz pomoć ovih sedam sposobnosti Život postoji sam po sebi, od uvek i zauvek. Sam je svoj i Razlog i Uzrok i Svrha i Posledica

Sve ovo što je napred rečeno, nije istina samo o Svesti, odnosno o Životu, već i o Bogu, za kojeg se veruruje da je stvorio svet iz ništa i da se nalazi svugde i na svakom mestu. I za kojeg se veruje da ga je moguće spoznati samo u sebi.

Inače u ljudskom iskustvi i u naici postoje nebrojeni dokazi da energija, od koje je sagrađen Univerzum, ne raspolaže samo fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, već i psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Kao što postoje i nebrojeni dokazi da je osećanje zadovoljstva i dobra smisao ili svrha života i sveukupnog postojanja.

Sva druga svetska naučna, filozofska i verska objašnjenja postojanja materije, života i Univerzuma su trice i kučine.

Malo opširnije i potpunije objašnjenje postojanja energije, života, Univerzuma, Svesti i Boga, nalazi ovde:

https://docs.google.com/document/d/1dWWe4JBO2nKb9I9fziXCOaH-6D0CACIn/edit
 
Дакле, одговор је "Да".

У чему је разлика?
Razlika, između čega?

Razlog + Uzrok + Svrha = Posledica.

Posledica je ono što postoji, a Razlog, Uzrok i Svrha nemaju značenje postojanja. To su fizičke i psihičke radnje i stanja onoga što postoji i to je razlika između postojanja i fizičkih i psihičkih radnji i stanja postojanja.

Ova formula ima dve strane, između kojih stoji znak jednakosti. Na levoj strani formule stojr faktoei, u obliku fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, bez kkojih nikakvog postojanja ne bi moglo da bude. A na desnoj strani formule, pod znakom "Posledica" je ono što zaista postoji, a to je Svest (=Život ili Bog), koja ispunjava uslove svog postojanja, tj. raspolaže dpoaobnostima fizičke i psihičke radnje da vrši. ,

Faktori Razlog, Uzrok i Svrha, daklem nemaju značenje postojanja, To si sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji Svesti, pomoću kojih ona igra ulogu i sebe kao Razloga svog postojanja i Uzroka i Svehe=Smisla svog postojanja.

Razlog postojanja Svesti su ideje, tj. informacije o oblicima njenog naprezanja i kretanja, pomoću kojih Svest dovodi sebe u stanje svesnosti i tako uzrokuje sebe kao Svest. Te ideje stiče uz pomoć svojih sedam dizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

Uzrok postojanja Svesti je njena sposobnost da oseća nezadovoljstvo i zlo kada je njeno postojanje ugroženo, koje prisiljava Svest da otkloni uzrok svoje ugroženosti i nastavi i dalje da postoji.

Svrha ili Smisao postojanja Svesti je njena sposobnost da svoje postojanje oseća kao zadovoljstvo i dobro, tj. kao sreću.

I to je sve što treba i što se može znati o postojanju sveukupne stvarnosti i to ne može da se ne razume ili na bilo koji način negira i opovrgne.

Sva ostale naučne teorije, filozofije ili religije koje poklušavaju da objasne postojanje sveukupne stvarnosti su trice i kučine. Ko ovo ne može da proveri i razume, izgubljen je slučaj.
 

Back
Top