Koji je razlog za život?

Probleme rešavam, ili se trudim da me oni ne ometaju u normalnom funkcionisanju.
Lepe stvari i momente mogu da stvorim, barem to je pod mojom kontrolom.

Svrhu svog života sam pronašao. To me raduje, pruža mi utehu i upotpunjuje me. To je možda cilj koji svako treba da sustigne. Da spozna sebe i svoju svrhu.
Kad si u kontroli nad sobom, ne postoji nerešiv problem i nema prepreka do lepih stvari.
 
Посао? Вероватно 80 % људи не воли свој посао. Буквално немаш проблема. Кладим се да је бар половина форумаша овде у лошијој животној ситуацији од тебе, па, опет, нико не кука. Ти немаш на шта да се жалиш, имаш сасвим удобан живот и добре полазне основе.

Ако ти посао не одговара, живиш у Београду где је најлакше на целом Балкану наћи или променити посао. Какво вређање? Па, свако од нас некада се нађе у некој непријатној или конфликтној ситуацији. Нико није толико заштићен да не доживи увреду.

Вести? У граду од 2 милиона људи, буде 1 или 2 вести о неком сукобу два или три балвана.
Trenutno da živi u evropskim ili američkim metropolama, gradovima za koje bi neko rekao da su ''stubovi civilizacije'' (glupost), kao što su Njujork, Pariz ili London, ne bi smeo da prošeta sam noću. Velika je verovatnoća za krađu, napade i čak ubistva. Porediti Beograd i takve gradove po bezbednosti je kao da porediš vrtić i zatvor. Ako nekoga hvata depresija zbog ''negativnih stvari'' u Beogradu, ta osoba bi izludela posle jednog dana u američkim gradovima.

A što se tiče posla, ne bih rekao da 80% ljudi ne voli svoj posao. Pre bih rekao da je taj broj 95%. Ljudi prosto moraju da se naviknu da im neće sve ići glatko u životu. Neće niko biti dete ceo život, pa da mu se pruža sve što želi. Ljudi se jednostavno naviknu na svoj posao i nauče da trpe i prelaze preko ''izgubljenih snova''.
 
Još veći apsurd je,da se rađamo iznova, a ne sećamo se prethodnih života. I sve u krug. :dash: Iskreno se nadam, da nije tako.
I ja se nadam da nije tako, bolje je i uništenje nego ovo beskonačno kruženje.

Imala sam oko 7 godina, sedela sa ocem za stolom, mama servirala ručak, ocu je ispala viljuška i ja sam ostala šokirana, samo sam ponavljala "Ovo je već bilo! Sećam se!"
Nisu mi verovali, kasnije sam čula za deja- vú i palo mi je na pamet da je možda reinkarnacija, ali OVOG života.
Više i ne mislim o tome. Biće šta bude, umorna sam, šefe.
 
I ja se nadam da nije tako, bolje je i uništenje nego ovo beskonačno kruženje.

Imala sam oko 7 godina, sedela sa ocem za stolom, mama servirala ručak, ocu je ispala viljuška i ja sam ostala šokirana, samo sam ponavljala "Ovo je već bilo! Sećam se!"
Nisu mi verovali, kasnije sam čula za deja- vú i palo mi je na pamet da je možda reinkarnacija, ali OVOG života.
Više i ne mislim o tome. Biće šta bude, umorna sam, šefe.
Da, čoveče. Koliko puta mi se dešavalo da sam na nekom mestu, a ta scena na tom mestu, kao da je bila. Samo mi prođe kroz glavu. Neverovatan osećaj. Ima tu nečega, sigurno.
 
Ako si prijavljen na tom poslu koji toliko ne voliš, imaš prava na zdravstveno osiguranje.

Ukoliko si na spisku nezaposlenih, takođe imaš zdravstveno osiguranje, preko Nacionalne službe za zapošljavanje.

Čini mi se da svesno ( nadam se ne namerno ) odbijaš pomoć psihologa, psihijatra.
Немам права која имају запослени јер радим преко привремено-повременог уговора и немам права која имају незапослени јер радим и имам неке приходе, у расцепу сам, не знам ни да ли сам пријављен, увек мени тако нешто испадне, без икаквих права ни на шта. Али то би било губљење времена за мене, једино што ми може помагати су лекови за смирење али то лако могу да заменим алкохолом.


I ovde, u svakoj temi koju otvoriš dobijaš ok savete, ali tebi ništa od tih saveta ne odgovara..zašto?
Мени треба љубав, поготову на послу, неко коме се свиђам, и да мало и ја будем битан у реалу а не вечито само други да причају и да имају комбинације а ја увек да будем чудак којег сви мрзе..

Dokle misliš da se lažete ti i život?
Све док ме живот мрзи.

Razlog za život je nada da će da se pojavi neka mlada devojka...da ne kažem mlađa *ička. Hahaha
Ако се и појави биче кад не треба и где не треба..
 
Неко коме је физичко био омиљени предмет у школи сигурно више воли физикалију од неког коме је математика била омиљени предмет. Разлике су огромне у свиђању или несвиђању нечега да то није за поређење а камоли "свима је исто". Не може моја ситуација у којој мрзим непознате људе да се пореди са неким ко воли људе, када је посао у питању, мени је неупоредиво горе на послу него том другом.
 
Али је срећнији док има љубав и друштвене везе и док га други прихватају, готово нико нема тога мање од мене.
Ja. Nemam nikoga. Bukvalno. Jedino što proćaskam. usput sa komšijama.

Imaš nas, mi te prihvatamo koliko vidim. Šta ćeš, bolje i to nego ništa, i ja dolazim na forum zbog druženja, nekad se baš lepo ispričam.
 
Живот је сра*ње, ништа лепо се не дешава, само лоше, све је горе и горе, на крају ћемо бити болесни, са 0 шансе и за шта и умрећемо, боље да не чекам то, нећу да живим изоловано, без додира и загрљаја, као по некој казни....
 

Back
Top