Koja je svrha života?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ja sam rec harmonija upotrebio misleci upravo na zadovoljstvo, dakle misleci na unutrasnji osecaj coveka kao harmoniju zadovoljstvo srecu definisi to kako god zelis, ali radi se o unutrasnjem osecaju.ako nekom odgovara unutrasnji osecaj disharmonije ili besmisla to onda nije ljudsko bice.takvi ljudi ne postoje.
pozdrav!
 
@likchina
Zasto kazes da takvi ljudi ne postoje...
Ako cemo iskreno harmonija ne postoji... ona nije prirodna...
Objasnicu na jednostavnom primeru...
Imamo na primer sto... na kome stoji sveska, olovka, jos neke stvari i sl... prasina pada stalno po stolu...
mi je brisemo... stvari se pomeraju... nikada ne mogu da stoje onako kako zelimo... uvek zuzimaju svoj oblik... zemlja nije loptastog oblika... i gde je tu harmonija...?

E sada sto neke stvari i osobe imaju harizmu pa privlace onakve kakve jesu to je druga stvar...
 
@DJM
Ok, nisi me bas sasvim dobro razumeo, pokusacu da ti pojasnim, mozda se ni ja nisam sasvim dobro izrazio.Ponavljam, kada sam rekao rec harmonija mislio sam na UNUTRASNJI LJUDSKI OSECAJ, kao osecaj prijatnosti, dakle samo i iskljucivo to:OSECAJ PRIJATNOSTI, kojem svi tezimo u svakom trenutku radeci bilo sta. E sad neko dozivljava osecaj prijatnosti vozeci bicikl, neko(svako :-) ) dozivljava osecaj prijatnosti vodeci ljubav, neko dozivljava osecaj prijatnosti slusajuci muziku, neko citajuci knjige, neko trenirajuci, neko svirajuci neki instrument, neko pisuci poruke, neko putujuci, saznajuci,neko (svako) jeduci,svako dozivljavajuci mudrost, znanje,samospoznaju,svako dokazivajuci se itd.
E sad stani i zapitaj sebe zasto ja radim sve te stvari, odnosno koji je njihov smisao, odnosno koji je smisao mog postojanja,zasto? Po mom misljenju jedini odgovor na to je osecaj prijatnosti u mom bicu. Sutra ujutru cemo ustati i npr. pojesti dorucak da bi zadovoljili taj osecaj, pozeleti dragoj osobi dobro jutro da bi se taj osecaj stvorio, odgledati seriju, ponovo radi tog osecaja itd. i eto ti smisla svuda oko tebe...Tu je, i dok si ziv nikada te nece napustiti.Zivot NIKADA ne gubi smisao, samo ga treba SPOZNATI!!! :D
To je moje vidjenje koje sam probao da argumentujem, i nadam se da sam uspeo.Glavni cilj mi je bio da pomognem onima koji traze smisao, jer znam da u nedostatku odgovora svi mi se osecamo mucno i izgubljeno(disharmonicno kad smo vec kod toga,osecamo da nam nesto narusava unutrasnji mir i harmoniju... 8-) ) i mozda nekom pomognem, jer znam kako je lep(prijatan) osecaj kad ti se kockice sloze u glavi.
pozdrav!
 
Vidim da se trudis i to je kool...
Samo par stvari da kazem...
Te stvari koje si nabrojao su potreba... potreba za hranom, sexom, muzikom...
A smisao kao sto rekoh moramo sami da mu damo (zivotu... o tome i pricamo)...
Da, postoje takodje razlike izmedju cilja i svrhe... neki bi rekli da je to isto... ali nije...
Cilj je kratkorocan i pose jednog ide drugi... smisao je opsta stvar...

Moj zivot ima smisla (meni samom) tako da meni problem nije nikakav...
A sada recimo ne mogu da kazem da je to smisao zivota...(svim ljudima na svetu)
Tako da... to su opste teme... i svako mora doci do odgovora sam... do sada ni jedna knjiga nije odkrila smisao zivota niti ce... jer je to stvar od coveka do coveka...
Knjige mogu pomoci u trazenju puta i sl. i kao takve ih i treba gledati...

Odoh ja da spavam... Laku noc... :D
 
Na primer, moja svrha zivota je da dobijem stan u Beogradu. To na primer, znaci, da ja necu otici na more sa mamom i tatom ujutru, zato sto me to nece dovesti do moje svrhe, moze samo da se desi da me to odvuce od svrhe mog zivota.Ako me bivsi koji misle da moze da se sve kupi drze na uzici, nema problema, neka skupe pare, i neka mi kupe taj stan, i neka se zove da sam njihova devojka. Navikla sam se ja da me tako svojataju.
 
život nema nikakvu svrhu, nikakav smisao, nikakav cilj.
besmisleno je krenuti, besmisleno je stati, besmisleno je raditi, besmisleno je ne raditi, besmisleno je pričati, besmisleno je ćutati, besmisleno je misliti, besmisleno je ne misliti, besmisleno je pisati, besmisleno je ne pisati, besmisleno je čitati , besmisleno je ne čitati, besmisleno je boriti se, besmisleno je ne boriti se, besmisleno je rađati, besmisleno je ne rađati, sve je besmisleno, sve je bezvredno - počev od mog bezvrednog pisanja.......... i sve zaslužuje da se ne shvata ozbiljno i smisao isto tako.
 
pa ako se pogleda istorija zemlje, ona ukazuje na evoluciju. kroz te silne milijarde godina nas kratak zivot se cini kao trepljaj oka, ali ne beznacajan, za nasu ulugu u tom napredku koja priroda pravi. od gasova, do kamenja i preko bilja do prvog oblika zivog bica, te do nas, coveka - zasto bi priroda stala na tom putu ? mi nismo kraj, ove igre prirode, kao takvi nepotpuni sta se odrazava u konfliktnim situacijana u svetu, te na osobnom planu kao konstantna potraga za srecom , unutrasnjim mirom, ljubavi i harmoniji sa samim sobom i ostalim svetom, koji nas okruzuje. naucnici su davno otkrili, da mi koristimo samo par % svojih mogucnosti, a sta sa ostalim 90 i nesto %, e tu je smisao naseg zivota u evoluciji nase savesti, da se svi nasi potencijali koji su latentni razcvetaju.
da nas zivot bude postavljen na temeljima razumevanja ovog sveta, naseg uloga u njemu, te prvenstveno razumevanju svog unutrasnjeg duhovnog bica, koje je bezkrajno, vecito, nepromenljivo i jedno u svima nama. samo onaj ko ZIVI iz svog duhovnog bica, koje je kao sunce prekriveno oblacima naseg sadasnjeg neznanja i stanja odsecenosti od Boga; --- samo takav covek sija mudrost, mir i bezuslovnu ljubav, jer ne oseca nikakvog jaza izmedju sebe i drugih, naprotiv u drugima vidi SEBE/BOGA jer iz njega i u njemu zivi.
to je nase konacno ispunjenje, kojim mi svi idemo svesno ili ne
 
Svrha,dakle odgovor na pitanje "cemu",postoji samo kod formi obuhvacenih nacelom razloga i o njoj ima smisla raspravljati samo u slucaju odnosa pojedinacnih motiva i nase volje.Mi medjutim ne mozemo odgovoriti i na pitanje zbog cega nesto uopste hocemo,jer sveukupnost nase volje (volja za zivotom koja je tako duboko usadjena u svakom od nas) ni u kom slucaju nije obuhvacena ovim nacelom,vec je u osnovi bezrazlozna i iracionalna (kao kod Sopenhauera).

Mislim da postoje tri zivotna puta koja bi se u odsustvu ovako strogog zakljucivanja mogla smatrati svrhovitim:

1)"Put ka sebi samom"-otkrivanje sopstvenog 'ja' ,njegova samoaktualizacija kroz ostvarivanje svih potencijala kojima raspolazemo i postizanje sto viseg nivoa samosvesti;

2)Oslobadjanje od sopstvenog ega- kroz poistovecivanje subjekta sa objektom,sto objektivnije i u isti mah posrednije percepiranje sveta koji nas okruzuje,otkrivanje istine o njemu a samim tim i o nama samima jer se svako od nas sastoji iz svega onoga iz cega se sastoji i svet, i pridavanje drugim ljudima i njihovim potrebama realiteta jednakog onom koji pridajemo i nama samima.Ovo se ujedno ne moze ostvariti bez oslobodjenja od slepe podredjenosti svakom htenju.
No,pitanje o smislu sopstvenog zivota bi se u ovom slucaju samo prenelo na,recimo, pitanje o smislu postojanja zajednice kojoj pripadamo,covecanstva uopste ili cele prirode-a odgovor bi bio isti ili slican onom koji je vec pomenut i koji je,strogo uzev,i jedini moguc.

3)Put ka drugome-put ka zadovoljenju onog najjaceg nagona u nama,'traganje za srodnom dusom' ,neraskidivim povezivanjem dve licnosti i predavanjem sebe drugoj osobi,ali i ostvarivanje svesti o tom da,kao sto je to jedan nas pesnik lepo rekao,ne zivimo ni sa lepotom,ni sa istinom,vec sa drugima.
 
graphic1.jpg
 
LJUBAV

a Bog je LJUBAV

znaci u spoznaji Boga, upoznajemo Bozansku ljubav, pravu ljubav.

Ovo nije pravi zivot, kakav je sada....

jer smo nesavrseni i zato i podlozni bolesti i smrti..

Jedino Bog nas moze u buducnosti dovesti do savrsenstva i

podarti nam VECNI ZIVOT - pravi zivot, jedino tako zivot ima svrhu...

ako zivimo vecno, a zivot je sam po sebi vecan.....

smrt je samo uvedena kao kazna za greh

i smrt kao poslednji neprijatelj bice unistena....


znaci LJUBAV:), VECNI ZIVOT...:)

to je prava svrha.

:)
 
HE sang of the glory and marvel still to be born,
Of Godhead throwing off at last its veil,
Of bodies made divine and life made bliss,
Immortal sweetnes clasping immortal might,
Heart sensing heart, thought looking straight at thought,
and the delight when every barrier falls,
And the transfiguration and the ecstasy.

And as he sang the demons wept with joy
Forseeing the end of their long dreadful task
And glad release from their self-chosen doom
And return into the One from whom they came.

Sri Aurobindo SAVITRI
 
Ne znam koja je svrha života. Trenutno razmišljam o odbrani kao svrsi i o tom šta ljudi rade. Neprijatelj nikad ne spava. Ljudi se samo brane. Ja sam izgubljen slučaj. **anja se dešavaju. Čini mi se da ljudi žive u zabludama i lažima. Najviše lažu sebe. Misle naime da su slobodni. Koliko je samo jadna sloboda tih slobodnih. Slobodni su, imaju maksimalnu slobodu unutar zidina svojih zatvora. Koliko je samo teško naći ljude koji kažu propao sam i tako to a ima ih mnogo da su propali a neće da priznaju. Ali oni za sebe kažu da su srećni i slobodni. Koliko ljudi je spremno da testira svoju slobodu? Slobodni su oni slobodni u robovanju svemu čemu se može robovati tu uživaju apsolutnu slobodu a pokazivanje zuba je najveći dokaz sreće. Kako se samo ponekad bojim kad ljudi pokazuju zube. To se zove osmjeh. Koliko je ponekad jada iza tih osmjeha. Kako samo volim da kažem propao sam i izgubljen sam onima koji su propaliji i izgubljeniji od mene a neće to da priznaju. Boli me jedna stvar. Ionako mi život ništa ne donosi. Al ja to barem vidim. Dočepo sam se filozofije za 17 godina. Zanimljivo je to kako svak može da se dočepa filozofije. Mislio sam da sam važan i ono gledao svjet ispod sebe. Sad ne mislim ništa. Što bih mislio kad mogu da ne mislim. I voće. Voće me čine srećnim. A i to kad vidim ljude neke kako se sa svojom slobodom razmahuju. Volim da prosim i da se nosim ko prosjak. Propalica. To me čini srećnim. Otvoreni propalica. Uspeo sam u životu. He he he. Volim i da šetam gradom. Među ljude. Kad vidim te pokušaje ljudi da druge ubjede da su srećni vazda se razveselim. A onda rastužim. Dobar je i sladoled.
 
Immortal_girl:
LJUBAV

a Bog je LJUBAV

znaci u spoznaji Boga, upoznajemo Bozansku ljubav, pravu ljubav.

Ovo nije pravi zivot, kakav je sada....

jer smo nesavrseni i zato i podlozni bolesti i smrti..

Jedino Bog nas moze u buducnosti dovesti do savrsenstva i

podarti nam VECNI ZIVOT - pravi zivot, jedino tako zivot ima svrhu...

ako zivimo vecno, a zivot je sam po sebi vecan.....

smrt je samo uvedena kao kazna za greh

i smrt kao poslednji neprijatelj bice unistena....


znaci LJUBAV:), VECNI ZIVOT...:)

to je prava svrha.

:)
From your point o` view, matey.
 
Trocki:
Mi medjutim ne mozemo odgovoriti i na pitanje zbog cega nesto uopste hocemo,jer sveukupnost nase volje (volja za zivotom koja je tako duboko usadjena u svakom od nas) ni u kom slucaju nije obuhvacena ovim nacelom,vec je u osnovi bezrazlozna i iracionalna (kao kod Sopenhauera).
Nije bitno pitanje zbog čega nešto uopšte hoćemo nego pitanje šta uopšte hoćemo. Čitao sam knjige od Šopenhauera prije nekolike godine tako da ne znam sigurno ali čini mi se da je po Šopenhaueru suština i smisao volje u njoj samoj a da ona van sebe nema nikakav smisao. Barem sam ja to tako shvatio. Tako da je po meni smisao volje u sopstvenom održanju ili jošT bolje odbrani. Bilo koji oblik da zauzme. I zato zadnje dvije nedelje mislim da je čovjek satkan od volje i jošT straha čiji je smisao odbrana volje.

Sjutra ću nešto drugo misliti. To se valjda zove razvoj.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top