Zatrpavate Ozimana ko što filozofija zatrpava njegove filozofe iz ere srednjeg veka, a isto su egocentrični ko i ovi sada.
Ali su ti iz srednjeg veka mnogo kvalitetniji.
Ne bih rekao da su filozofi iz srednjeg veka kvalitetniji, jer ni oni, ni ovi danas još uvek nisu do kraja odgovorili na pitanje Konačne i Večite istine o postojanju materije. života i Univerzuma. Zato i treba ići dalje i "zatrpavati" sve što su filozofi do dnas rekli, sve dok se stvari do kraja ne izvedu potpuno ma čistac.
Zato idemo dalje.
Evo, na promer, kada se radi o pitanju
"smisla života", mislim da sve što je do sada u ovoj temo o tome rečeno, nije sasvim jasno, pa ni sve ono što sam ja rekao.
Ja sam rekao da je smisao života
"sreća i da je sreće sve ono što omogućuje životu da postoji". Ova definicija smisla života se čini ispravnom, međutom, Ružić je u ovoj temi odmah stavio primefbu, rekavši, da su srećni i oni ljudi koji se drigiraju, a droga je nešto što je suprotno životu, jer ga ne održava, već uništava.
Na ovu Ružićevu primedbu bi sada mogli da navedemo misao jednog starog filozifa, Sv, Pavla, koji je rekao:
"Sve mi je dozvoljeno, ali mi nije sve na korist". Što podrazumeva da je i droga dozvoljena, jer i ona znači sreću, ali nije korisna, jer ugrožava život. Pa bi u tom slučaju moja definicija sreće kao smisla života, koja kaže
"da je sreća sve što život omogućuje i održava" bila ispravna, je ona isključuje sve oblike sreče koji život ugrožabaju, u šta spadaju mnogi oblici srreće. U koje bi, pored raznih vrsta draoga mogli da ubrojimo i razne vrste duvana i alkohola. U kojima ljudi još uvek nalaze smisao svog života, a koji život ne održavaju, već ugrožavaju.
Naravno, ko je obraćao pažnju na moje postove na ovom forumu, ja sam u tekve štetne oblike sreće, koje je Rižić na zvao
"destruktivnim", ibrojao i politiku i političku podelu sveta, jer i bavljenje polotikom je jedna velika strast koja ljudima koji se njome bave donosi sreću, ali konačan rezultat bavčjenja politikom i politička podela sveta, kao istorija pokazuje, uvek završava nesrećom. Imamo veoma svež prmer nesreče Palestinaca. Takođe i kod ruskih i ukrajinskih političara, koji uživaju u strasti vladanja i ratovanja, dok Rusi i Ukrajinci stradaju. Što važi i za blokade i blokadere u Srbiji, koji se bore za vlast i stvaraju nerd i zlo u Srbiji. A čak i kad bi osvojili vlast, narod u Srbiji bi i oni isto tako pljačkali kao i ovi koji sada vkadaju. Je smisao svake svetske vlasti, u svim vremenima, je uvek i samo pljačka naroda. Pa se postavlja pitanje, na primer, za koga se "blokaderi" u Srbiji bore? Naravno, ne za sebe, niti za narod u Srbiji, već za opoziciju, koja će da pljačka narod kad dođe na vlast, potpuno isto kao i sada ova vlast.
Nisu samo droga, duvan, alkohol i borba za vlast i politička podela sveta, oblici sreče i smisla života, u kojima može da se uživa, a koji uvek završavaju nesrećom. Postoje i još neki, veoma opsni oblici sreće kojima se ljudi opijaju i u njima uživaju, a koji život ugrožavaju. Marks je, na primer, u takve oblike smisla života i sreće ubrojao i svetske religije, koje za život ljudi niso ni od kakve koristi, već uvek od štete, rekavši:
"Religija je opiumm za narod". Imajući na umu svetske verske ratove i ljudska stradanja. Imamo primer takve međuverske mržnje i stradanja kod nas na Balkanu, izmeeđu pravoslavaca i katolika. I to u nekoliko ratova. Katolici i pravoslavci su "opijeni" svojim religijama, takoreći do ludika, a kad trezveno pogledamo kroz celu istoriju, tda nije moguće probaći, ama baš ništa korisno za život ljudi, koje bi moglo da opravda postojanja svetskih religija. Razmislimo, zbog čega bi, na primer, bio vredan obaj deo narodne pesme koji kaže:
"za krst časni krvcu prolevati"? Dok sa druge strane, u islamu, na primer, stoji da je Muhamed rekao:
"Onaj ko ubije makar jednog čoveka, isto je kao da je poubijao ceo svet".
Ovo je jako mudra i lepa misao islama, a da li se muslimani tga drže? Naravno da ne. Suprorno tome u slamu postoji i vlada ideja tzv. "džihada" ili "svetog rata", sa namerom islamizacije celog sveta. Što je takođe jedna po život veoma opasna ideja kojom se mnogi muslimani opijaju kao drogom, vrednijom od života, u kojoj nalaze svoju sreću i svoj životni smisao.
U te štetne ljudske delatnosti i navike , kojima se ljudi opijaju (drogiraju) i nalaze sreči kao svoj smisao života i zbog toga masovno stradaju, su i svetske nacionalne podele i pripadnosto, a koje za normalan život čoveka nemaju apsolutno nikakvu vrednost.
I kad na kraju sve saberemo, ispada da je samo moja definicija
"smisla života" ispravna, koja čaže
"da je smisao života sreća".
Kao i moja definicija sreće koja kaže
"da je sreća samo ono što postojanje života omogućuje i što život održava".
Ova definicija sreće isključuja sve oblike sreće koji život ne omogućuju, ne održavaju, več ugrožavcaju i uništavaju, je neoboriva definicija. Ne mogu je oboriti ni srednjevekovni, ni danasšnji, ni naučnici, ni filozofi, ni teolozi, ni ideolozi i političari. Ova definicija sreće je pokazatelj onoga što pojam
"evolicija života" zaista podrazumeva. A to je postepeno oslobađanje i eliminacija svih oblika sreće koji život ne omogućuju i ne održavaju, već ugrožavaju. Dok na kraju ne ostanu samo oni oblici dreće koji život omogućuju i održavaju. A to su svi oni oblivi sreče koji su obuhvaćeni Hristovom zapovestti
"Ljubi blićnjega svoga kao samoga sebe" ili Muhamedovom izewkom
"Onaj ko zbije makar jwednog čoveka, isto je kao da je poubijao ceo svet" I ljudi koji žele da svoju lićnost, svoj život, tj. svoju svest, podignu na najviši mogući erazvihbu nivo, treba iz svo života da odbace sve one ideje i one delatnosti, koje ne zadovoljavaju ove dve zapovesti ovih dvaju velikih svetskih proroka, Hrista i Muhameda. Ovoj dvojici proroka možemo da dodamo i Mojsijeveva i Budina učenja i zapovesti. Uz napomenu da to nisu njihove zapovesti, već tzb. "Božiijih anđela" ili "Svetlosnih bića" koja brunu o razvoju Čovečanstva, od kojih su proroci primili svoja učenja i redali ljudima.
I kad ljudi u svetu podignu svoje ličnosti na novo ovih zapovesti, tada će celo ljudsko društvo da postane jedna živa i svesna ekonomska zajednica i biće, poput ljudskog organizma, u kojoj je do maksimuma da bude isposštvan princip
"svi za jednoga, jedan za sve".
Hajde da još pomenemo i Lao Cea, kineskog filozofa, koji je rekao:
"Pazizite na svoja znanja (ideje), ona postaju vaše misli;
Pazite ba vaše misli, one postaju vaše želje:
Pazite ba vaše želje, obe postaju baša dela:
Pazite ba vaša ela, ona postaju vaše bavike:
Pazite na vaše bavike, obe postaju vaša sudbina".
Rejao bih - dobra ili zla sudbina - zavisno od izbota ideja koje smatramo istinama, koje stavljamo u naše umove, pomoću kojih želimo da ostvarimno svoj smisao života, tj. svoju seću.