Koja je svrha postojanja čoveka?

nekom će biti puni buđelari i umreće kao slapci
neko će umreti bez prebijane pare i on će umreti kao slepac

grob do groba,slepac do slepca...obraz do obraza...
Свако тело чим се роди иде ка гробу, то му је судбина.
Али Човек није само тело, то је већ тема ѕа филозофију.
Упс, па ово и јесте филозофија :D
 
Свако тело чим се роди иде ка гробу, то му је судбина.
Али Човек није само тело, то је већ тема ѕа филозофију.
Упс, па ово и јесте филозофија :D
U jednoj knjizi koja se bavi ekonomijom, pročitah tekst, gde izmedju ostalog piše, "kada se zgrada napravi, odmah počinje i njeno propadanje", reč je bila o amortizaciji i kako to treba da se planira...
Kada se neko rodi, u suštini počinje njegovo razvijanje, i razvija se do neke tačke kada to polako krene nizbrdo... na neki način može se reći, da kada se rodimo, počinjemo i da umiremo, što zvuči pomalo apsurdno, jer u suštini počinjmo da živimo, oba idu nekako istovremeno, jer činjenca je da smo svakim danom korak po korak bliži ništavilu.
 
bio sam na gugletu i gledao neke cake za rešavanje bubašvaba
pročitao sam i to za teglu i neku foru sa kafom kao zamku

inače, ovo i jeste neka poenta teme sa dodatnim pitanjem - Kako najbolje provesti ovo vreme na Zemlji u ovom svetu ?
Zavisi šta je kome dobro i najbolje.
Dok sam bio mlad grabio sam sve od života, a sad vreme (slobodno vreme) provodim pasivno, buljeći u ekran od TV ili ovde.
Iskreno, umoran sam.
 
Da svrha ne postoji, ne bi postojali. Kamenu je sve jedno...
У космичком смислу- ми смо "једно" са осталом материјом, па и са тим каменом, којем је свеједно (при том, ми само нагађамо да му је свеједно).
Човек је сам себи одредио "важност"; то не могу да посматрам као објективну процену.
Нарочито зато, што се ни сам човек не придржава те процене, што нам доказује дуга историја међусобног убијања, ратова, злочина, свих тих лицемерних односа према другом, где видимо још један доказ о врло субјективном односу према стварности и перцпцији приоритета.
Да и не помињем однос човека према другим живим бићима на планети, која су нам храна, извор забаве, којима тргујемо, као да смо божанства, а не "једно" са том природом око нас...
Дакле- ја сумњам у сврху, јер њој прибегавамо најчешће у покушају да себи дамо оправдање за нека понашања, за која смо свесни да су, у најмању руку- спорна.
 
У космичком смислу- ми смо "једно" са осталом материјом, па и са тим каменом, којем је свеједно (при том, ми само нагађамо да му је свеједно).
Човек је сам себи одредио "важност"; то не могу да посматрам као објективну процену.
Нарочито зато, што се ни сам човек не придржава те процене, што нам доказује дуга историја међусобног убијања, ратова, злочина, свих тих лицемерних односа према другом, где видимо још један доказ о врло субјективном односу према стварности и перцпцији приоритета.
Да и не помињем однос човека према другим живим бићима на планети, која су нам храна, извор забаве, којима тргујемо, као да смо божанства, а не "једно" са том природом око нас...
Дакле- ја сумњам у сврху, јер њој прибегавамо најчешће у покушају да себи дамо оправдање за нека понашања, за која смо свесни да су, у најмању руку- спорна.
Znas kako, da nema svrhe ne bi ni kosmos postojao. To kakvi smo, verovatno isto ima neku svrhu. Samim tim sto se razvila svest da postavljamo
to pitanje... da procenjujemo sta je dobro, sta je zlo...
 
da nema svrhe ne bi ni kosmos postojao.
Не мора све да има сврху.
То је само људска потреба за смислом, за објашњењем света око себе, и ту често грешимо.
Ја ту потребу не осећам, а и нисам задовољан нагађањем; радије сачекам знање, доказ, логичну поставку.
Свако, по својој памети... :roll:
 
Voleo bih da čijem i vaše mišljenje na pitanje u naslovu teme
Svrha postojanja života je istovetna za svaku životnu jedinku a to je da dosegne svoj životni cilj.
A koji je životni cilj?
Da posle kretanja ili napustanja svog Izvora prođe ogroman broj iskustava i kroz ista dosegne realizaciju najviših stanja svesti i tek tada se vrati svom Izvoru za koji vidimo da je i polazna tačka ali i cilj.
Tokom kretanja od napustanja Izvora pa do povratka Njemui naša svest polako ekspandira i u skladu sa dosegnutim stanjem te usputne svesti mi razumemo život i sve ono što se događa sa nama, oko nas i ono u nama jer se razumevanje ovog unutarnjeg procesa dosegne dosta kasnije kada već počne naša priprema za povratak Izvoru.
U međuvremenu mi mnogo toga otkrivamo i nagađamo i spoznajemo ili odbacujemo tako da je svo to usputno znanje više pogrešna informacija ili pretpostavka nego što je pravo znanje. Tek na kraju, što već navedoh, otkrivamo da nam pravo razumevanje/znanje dolazi sa unutartje strane koju takođe otkrivamo posle mnogo iskustava i pređenog puta.
Oni koji znaju kažu da svest jedne životne jedinke može biti smeštena na vrhu jedne čiode ali ista može ekspandirati tako mnogo da obuhvati ceo univerzum. Ta svest je istovetna po svojoj suštini ali ne i po svom kapacitetu kako u humanim bićima tako i u onim buba-švabama ali i u svakoj životnoj jedinki koju, svakako, ne vidimo fizičkim čulima.
Ovde se nameće pitanje, Kako da sve to spoznamo i, ono najvažnije, ostvarimo ili realizujemo?
Naravno da za sve postoji put i način pa ko želi uvek može naći/otkriti!
Pozdrav!
 
Al ste se razvukli.... Pfffff
Čovek živi u univerzumu.
Univerzum je kompleksna mešavina raznih fizičko-hemijskih procesa, vreme-prostor odnosa....
A mi namamo pojma koja je njegova svrha.
E, sad dolazi ono glavno:
Kako uopšte možemo da raspravljamo o svrsi postojanja čoveka, bez da spoznamo svrhu univerzuma??
To vam je kao da imate ispred sebe jednu komplikovanu mašinu koju prvi put u životu vidite, a neko iz nje izvadi jedan mali zupčanik i pita vas "Koja je svrha ovog zupčanika?"
A VI NEMATE POJMA NI ŠTA TA MAŠINA UOPŠTE RADI!!!
 
Al ste se razvukli.... Pfffff
Čovek živi u univerzumu.
Univerzum je kompleksna mešavina raznih fizičko-hemijskih procesa, vreme-prostor odnosa....
A mi namamo pojma koja je njegova svrha.
E, sad dolazi ono glavno:
Kako uopšte možemo da raspravljamo o svrsi postojanja čoveka, bez da spoznamo svrhu univerzuma??
To vam je kao da imate ispred sebe jednu komplikovanu mašinu koju prvi put u životu vidite, a neko iz nje izvadi jedan mali zupčanik i pita vas "Koja je svrha ovog zupčanika?"
A VI NEMATE POJMA NI ŠTA TA MAŠINA UOPŠTE RADI!!!
Izgleda da ljudi i ne shvataju da uvek govore o sebi čak i kada tvrde da govore o drugima kako nešto znaju ili ne znaju!
 

Back
Top