- Poruka
- 4.449
E to i ja govorim.To sam tako iskristalisala iz primera mojih. Naime, moja majka i baka su bile te dobrice, sve bi učinile, nikog nagazile itd. Nisu se ni hvalile, zaista onako nezlobive osobe. Ali ih je svako jahao kako je hteo. I meni je tu nešto jako smetalo dok nisam kao starija počela da čitam Novi zavet. I onda skapirah da je dobrota na suprotnoj strani, ne slabosti već jačine i moći. Znači moćan si da učiniš dobro. A ako si ispao dobrica jer si slab onda si samo slab.
Ali zbog tog njihovog stava ne mogu da podnesem prenemaganja kod drugih, a ni sve ostale dobrice, posebno ne muške, već volim da vidim da je neko sa stavom i zaštitom u smislu jasnih granica prema sebi i drugima.
Jedno je dobrota iz slabosti, a drugo iz jačine.
Slabost je kad se stalno čini dobro, ne bira se.
A jačina kad sami odlučujemo kome i kada...
Često se dešava da dobro iz slabosti vuku mentalitet žrtve.
Muškarcima se to naravno ne prašta, jer takav treba zaštitu. To je samo po sebi više ženstveno, iako mi današnje žene same o sebi vodimo brigu