Ко је Исус Христос?

Carstvo Bozije o kome je Isus propovedao trebalo je u najneposrednije vreme, markirano smrcu njegovih prvih ucenika, da se realizuje upravo na zemlji, kao sveukupna transformacija zemaljskog poretka kroz jedan apokalipticki scenario i svrsetak istorije u vremenu kakvo poznajemo. To je jedna, u najstarijem stratumu istorijskih izvora, toliko rasirena tradicija da ju je potpuno besmisleno poricati iz ugla kriticke istoriografije. Do deeshatologizacije Isusovog izvornog ucenja dolazi u poznijim hriscanskim spisima (Jevandjelje po Jovanu, na primer), pa cak, iako bi ovde za to bio potreban omanji esej, ni Luka 17:20-21 nema nikakvo spirtualno znacenje, mada se na prvi pogled ne cini tako, nego je najpotpunije razumljiv u kontekstu ucenja o predstojecem dolasku Carstva Bozijeg i kompletnoj transformaciji tekuce istorije. Istorijski Isus i prva generacija njegovih sledbenika, u smislu materijalizacije ili realizacije centralne teme svog propovednistva, ni po cemu se sustinski ne razlikuju od brojnih drugih apokaliptickih pokreta, od kojih su neki, sa svojim propalim prorocanstvima, ostali na marginama istorije, dok su se drugi revitalizovali kroz spiritualne reinterpretacije - http://forum.krstarica.com/showthre...-O-NJOJ...?p=13275353&viewfull=1#post13275353.

како је све то што си рекао апстрактно у поређењу са http://www.verujem.org/teologija/majendorf.htm
 
коначно, одговор на питање са православне тачке гледишта је следећи:

Задивљујућа је пажљивост Цркве у настојању да, што је могуће прецизнијим речима, назначи границе Догађаја који се одиграо у Христовој Личности. Притом Црква не тежи да речју исцрпи или да уз помоћ категорија конвенционалне логике потврди јединство Бога и човека него да формулацију те истине сачува од сваког погрешног тумачења које би изменило могућности учешћа човека у обеспропадњивању смртнога које је извршено ваплоћењем Логоса.
Говоримо, дакле, превасходно о ваплоћењу Бога у Личности Христовој, то јест о очовечењу Бога. „О Богу очовеченоме говоримо, а не о човеку обоженоме."' Када говоримо о Христу, не именујемо понајпре одређеног човека са којим се Божанство сјединило; није претходно постојала човечанска ипостас којој је придодат Бог Логос него је Бог Логос прихватио за Себе живо тело „из чисте крви Дјевине", бивајући и Сам ипостас која се ваплоти тим парадоксалним зачећем. Прихватање човечанске природе од стране Логоса следило је начин на који природа делује као чињеница постојања: за полазиште има материцу једне жене; онда се формира и расте живо тело, пројава ипостаси или личности.
Говоримо о ваплоћењу Сина и Логоса Божијег, Другог Лица Свете Тројице. То не значи да се Логос аутономизује од других Лица и да само Он остварује прихватање човечанства. У чињеници ваплоћења Бога Логоса Црква препознаје заједничко деловање Лица Свете Тројице. То не значи да се, на било који начин, заједно са Логосом ваплоти и Отац или Дух него, пошто се не укида разликовање божанских ипостаси, само ипостас Логоса прима човечанско тело. Воља и енергија Тројице остаје, међутим, заједничка и при ваплоћењу сачувана је обједињеност Божија, јединство божанског живота. Ту јединствену целовитост живота, воље и енергије Божанства савозглављује Христос у Својој богочовечанској ипостаси Јер у Њему обитава сва пуноћа Божанства телесно" (Кол. 2, 9).
У Христу признајемо савршеног Бога, али и савршеног човека. Целокупно Божанство је у Његовој Личности сједињено са целокупним човечанством. Христос је примио свако својство и сваку енергију општечовечанске природе; ништа што је човечанско није остало изван тог примања. Иницијатива тога примања је свакако на Примаоцу Који делује појединачно по ипостаси, а тројично по вољи и благовољењу. Али ни оно што је примљено човечанство није само пасивни учесник у примању. Ваплоћени Бог не присиљава човечанску природу; не користи је као неутрални материјал за остварење Своје воље. Човечанска природа се нуди, слободним личним пристанком, да буде прихваћена од стране Бога природа нуди себе у својој целовитости, а њено самоприношење дела појединачно (пошто природа постоји и пројављује се само лично): пристанак Дјеве Марије, слободно прихватање Бога од стране њене воље, јесте оно што омогућује сусрет божанске и човечанске воље у чињеници ваплоћења Сина и Логоса. „Ево слушкиње Господње; нека ми буде по речи твојој" (Лук. 1, 38).

У тим речима изражен је став самопредавања и самоприношења, прихватања воље Божије и апсолутног поверења у Његову љубав. Нема никаквог захтева аутономије нити икаквог процеса самоукрепљења. Марија се предаје зачећу и бременитости само из послушања према Богу: располаже својим постојањем да би се збила Његова воља. Тако, зачеће које се одиграва слободно је од сваке сврсисходности, слободно од сваке нужности и окова жеље, страсти, насладе, од сваког инстинкта репродукције и овековечења. Природна енергија материнства се од аутономизоване биолошке функције претвара у лични тренутак слободне сагласности, послушности Богу и напуштања властитог старања. А управо је слобода од сваке природне нужности оно што Богородицу чини „и после порођаја Дјевом".

У језику Цркве кажемо да је јединство Бога и човека, односно ваплоћење Бога Логоса, „натприродан" догађај. А то превасходно значи чињеницу узајамне слободе Бога и човека од сваке природне предодређености. У личности Пресвете Богородице „побеђене су границе природе", уклоњене су претпоставке и условљености које воде твар ка њеној аутономизацији од Нествореног. Али и Нестворени, у свом оваплоћењу од Дјеве, превазилази начин постојања Нествореног и почиње да постоји на начин створенога (твари): овремењује се Безвремени, смешта се Несместиви, бива дететом Предвечни и прима димензионалну индивидуалност Неопипљиви. „Натприродно" за човечанство јесте његово ослобађање од ограничења тварности и од условљености аутономије стечене падом, а „натприродно" за Божанство јесте слобода и од слободе неограниченог превазилажења сваког ограничења или условљености: „натприродна" је чињеница да је Бог „доспео до природе, односно до крајње беде коју Он Сам није стекао".! Кроз ово двоструко превазилажење открива се, само за Цркву, апсолутна егзистенцијална чињеница, а то је Личност Бога и Његова икона која је утиснута у личносном постојању човека.

http://www.verujem.org/teologija/janaras_savrseni_bog.htm
 
Па неће они никада одговорити. У Библији јасно стоји да је Исус Бог, наравно да је то православно гледиште. Па нико осим ЈС и нема друго гледиште у вези Исуса. Једино они сматрају да Исус није Бог.
 
Poslednja izmena:
Carstvo Bozije o kome je Isus propovedao trebalo je u najneposrednije vreme, markirano smrcu njegovih prvih ucenika, da se realizuje upravo na zemlji, kao sveukupna transformacija zemaljskog poretka kroz jedan apokalipticki scenario i svrsetak istorije u vremenu kakvo poznajemo. To je jedna, u najstarijem stratumu istorijskih izvora, toliko rasirena tradicija da ju je potpuno besmisleno poricati iz ugla kriticke istoriografije.
Da,prvi hriscani su ziveli u iscekivanju drugog Hristovog dolaska.Potrebno je biti slep,pa ne primetiti to kroz ceo Novi zavet.
 
Gospod i Bog su Titule ..i mogu se odnositi na bilo koga

I Sotona je nazvan Bog u Bibliji...znaci reci Bog nekome

...ne znaci da neko misli na istu osobu kao i drugi koji govore Bog nekome

Posto su to "samo titule",molim te pokazi mi gde je ijedna druga osoba nazvana tim titulama?Takodje,usput objasni i Hristovo koriscenje izraza "Sin Coveciji",koji u Jevrejskoj apokaliptici(Dan. 7,13),oznacava izraz za onoga koji ce doneti poslednji sud istoriji,sto moze uciniti jedino Bog.Inace,ukoliko prihvatimo vase glediste,ispada da su apostoli bili idolopoklonici,jer su trazili da se u ime Hristovo "pokloni svako koleno sto je na nebu i na zemlji i pod zemljom"(Filip. 2,10).
I nisi naveo gde je to satana nazvan Bogom u Bibliji?
 
ti razmisljas jereticki :lol: :aha:

Da, kao Đordano Bruno, koga su hrišćani spalili na lomači.

Бог је један и Бога чине Отац, Син и Дух Свети. Ви ЈС сте у заблуди када кажете да Исус није Бог.

"И одговори Тома и рече Му (Исусу): Господ мој и Бог мој" (Јован 20,28)

ЈС Исус није створен.

A šta ako je Allah jedini bog? Onda ste vi hrišćani svi u zabludi.
 
Znam, ali taj bog, bar prema Kuranu, nema svog sina, već proroka Muhameda. Kako se snaći u toj opštoj pometnji? Nije li religija samo sistem za kontrolu uma širokih narodnih masa?

Tačno je da u Islamu imaš samo proroke.Oni i za Gospoda Isusa Hrista kažu da je prorok Isa.Jedan je Bog u koga ja verujem.Islam ima dosta pokupljenog iz Judaizma i Hrišćanstva obzirom da je nastalo oko 400 godina posle Hrista.Ko će se spasti a ko ne to samo on zna.Neukusno mi je da pišem o tome.E sad, ja uopšte ne smatram da je religija stvorena da bi se široke narodne mase kontrolisale.Moj um je samo moj i ničij više.Dat mi je od Boga po rođenju i ja ga koristim.
Ne znam na koji način religija može da kontroliše umove.Nije mi jasno?
U Islamu postoji sveti rat Džihad koji mnogi zloupotrebljavaju.Tu postoji vrsna kontrola uma.Ukida se njihovo JA i bespogovorno, mislim na ekstremiste i fundamentaliste, rade ono što im se naloži koliko god to bilo loše.
Prava spasonosna religija (kakva je i Islam) to ukida.U Hrišćanstvu apsolutno nema takve kostrukcije tipa sveth ratova.
Imaš slobodu volju pa sam radi šta misliš da je dobro po tebe.Koliko je bilo dobro videće se.
Tako ja gledam na te stvari.
 
Poslednja izmena:
Za Ordačni Bužap!

prijatelju razmisli malo o kuranu, i bibliji!

Biblija je najstarija veroispovedna knjiga bozja a kuran je napisan negde u Vlll veku ako se nevaram,u bibliji se nigde ne pojavljuje ime "muhamed" a u kuranu o isusu ima mnogo napisanog,"Zasto"
Kuran je u stvari kopija biblije,tj" TORE" s nepriznanjem sina bozjeg tj gospoda boga nasega.
Sto se odnosi u glavnom na judoizam koji i ubise hrista!uzmimo kao primer biblija JS "novi svet je takodje kopija orginala, samo vesto prepravljena da podrzi njihovu doktrinu kao i kuran da podrzi islam.
To je samo moje misljenje, mozda ja i nisam u pravu neka kazu forumasi!
 
I naravno, nema odgovora...
na mnogo mesta ali se zna iz celog konteksta Biblije...
evo ovo sto napamet znam... nemam sad vremena da sve citate istrazim u vezi toga...

2 Korincanima 4: 3,4
3 Ako li je pak još pokriveno i naše jevanđelje, pokriveno je za one koji propadju;
4 za nevernike kojima je Bog ovoga sveta oslepio razum, da ne vide sjaj svetlosti jevanđelja slave Hrista, koji je lik boga nevidljivoga.

1.Jovanova 5:19 19 Mi znamo da smo od Boga i da je ceo svet pod vlašću Zloga ( lukavoga ).
 
Poslednja izmena:
Isusa niko nije video i pisao o tome!

NI JEDAN pisac 4 jevandjelja ga nije video. Naravno, ta su jevandjelja pisana 100tinjak ili 200tinjak godina posle hrista (za koga ne znamo da li je postojao).
Znaci, niko od njegovih sledbenika NIJE pisao o njemu.

Vrlo je vazno znati da je tada covek prosecno ziveo od 20-25 godina (sada je to 3 puta vise).
Znaci, to bi bilo kao da ne postoji ni jedan dokument, film ili neki drugi zapis, a da ja napisem KNJIGU, o Karadjordju ili Napoleonu.
Svako ce se sloziti da bi to delo bilo ficija. Morao bih da izmisljam dogadjaje. Jer sve sto znam o njima znam iz knjiga i filmova.


NI JEDAN istoricar tog vremena ga ne spominje. Ta teritorija je pripadala Rimu koji je imao poznate istoricare. U prvih 200tinjak godina ni jedan poznati istoricar, a bilo ih je 50ak, cak ni manje poznati istoricar ne spominju ga u svojim obimnim radovima.
Njegovo ime Jesua, koje je prilicno cesto, kao npr kod nas Slobodan se ne pominje ni jednom. Cak se ne spominje ni jedan bitan sin neke Marije, za ime Marija se predpostavlja da ga je u to vreme imalo oko 25% zena na tim prostorima.
 
Za Ordačni Bužap!

prijatelju razmisli malo o kuranu, i bibliji!

Biblija je najstarija veroispovedna knjiga bozja a kuran je napisan negde u Vlll veku ako se nevaram,u bibliji se nigde ne pojavljuje ime "muhamed" a u kuranu o isusu ima mnogo napisanog,"Zasto"
Kuran je u stvari kopija biblije,tj" TORE" s nepriznanjem sina bozjeg tj gospoda boga nasega.
Sto se odnosi u glavnom na judoizam koji i ubise hrista!uzmimo kao primer biblija JS "novi svet je takodje kopija orginala, samo vesto prepravljena da podrzi njihovu doktrinu kao i kuran da podrzi islam.
To je samo moje misljenje, mozda ja i nisam u pravu neka kazu forumasi!

Ooo, da li je moguće da si se registrovao na 4-um samo da bi meni odgovorio?

U svakom slučaju, razmislio sam odavno. Znam šta je starije i gde se šta pojavljuje. Nisi shvatio zašto to pominjem: zato što kada mene napadne hrišćanin sa predubeđenjem da je hrišćanstvo obavezno, ja mu odmah pomenem Kuran i masu islamskih propisa, koji važe za islamske vernike, e da bi hrišćani na tom primeru shvatili koliko je besmisleno nametati svoje stavove nekome ko nije iz njihovih krugova, kao što je besmisleno njima nametati islamske nazore. Eto.

Biblija nije najstarija, ima i starijih knjiga. Kuran je napisan u VII veku. Biblija kao Biblija kompletirana je dosta kasno, ako se ne varam negde oko početka II veka naše ere, kada je apostol Jovan umro na ostrvu Patmos; mada neki delovi Starog zaveta, recimo Postanje, datiraju iz 1513. godine pre naše ere. Gilgameš je napisan 1700. pre naše ere, a "Thothove table" (za koje je malo ko od vas uopšte čuo) između 2500 i 3000. godine pre naše ere. Toliko o tome.

Kuran u neku ruku jeste kopija Tore, sa nepriznavanjem Gospoda vašega (stvar izbora).

I jesi i nisi u pravu. Ali baviš se posledicama, umesto da se baviš uzrocima. Ko zna zna. Ko ne zna neka se valja u blatu. Kompletno Isusovo rođenje prepisano je iz budističkih svetih knjiga, pali kanona “Jataka” i “Buda-čarita”, a može se videti i u obliku reljefa na zidovima mnogih starih budističkih hramova, od kojih je najpoznatiji onaj u Gandari, u današnjem Pakistanu, gde se nalazi priča o “božanskom”, odnosno “bespolnom” začeću i rođenju Sidarte Gotame, poznatog kao Buda. Po toj priči, starijoj od Isusa Hrista preko 450 godina, Budinu majku, kraljicu Maha-Maju, u snu “oplođuje” bog, manifestovan u obliku slona, koji joj “ulazi” u stomak, sa boka. Tu su priču plagirali pisci Novog zaveta, a potvrđivao ju je, još i pre njenog ulaska u Bibliju, i sam Isus Hrist, koji je prema nekim objektivnim istoričarima živeo u Indiji nekih sedamnaest godina, od svoje dvanaeste do dvadeset i devete godine. To je upravo onaj deo njegovog života koji nije prikazan ni u jednom od t35 do 60 jevanđelja. Dakle, Isus Hrist je zamenio Budu, a devica Marija kraljicu Maju. U ljudskoj istoriji bilo je puno zemaljskih žena koje su “bogovima” podarile potomstvo.

Obavezno pogledati ovo -
- i to sva tri dela.

Biti vernik je jedno. Biti lakoveran nešto sasvim drugo.
 
na mnogo mesta ali se zna iz celog konteksta Biblije...
evo ovo sto napamet znam... nemam sad vremena da sve citate istrazim u vezi toga...

2 Korincanima 4: 3,4
3 Ako li je pak još pokriveno i naše jevanđelje, pokriveno je za one koji propadju;
4 za nevernike kojima je Bog ovoga sveta oslepio razum, da ne vide sjaj svetlosti jevanđelja slave Hrista, koji je lik boga nevidljivoga.

1.Jovanova 5:19 19 Mi znamo da smo od Boga i da je ceo svet pod vlašću Zloga ( lukavoga ).

Kada se govori o hrišćanstvu, nezaobilazna ličnost je Isus Hrist, koji je ovu opskurnu religiju i osnovao. Za hrišćanstvo je (pored cara Konstantina) zaslužan Isus Hrist, koji je propovedao svoju nauku najneprosvećenijim i najsiromašnijim društvenim slojevima i uveravao ih da je sin božiji, mesija koga su proroci najavili.

Njegovi učenici (ili varalice) na sve načine su dokazivali autentičnost njegovih reči i njihovu snagu. Jedino čudo koje nije bio sposoban da učini je da uveri Jevreje u svoju misiju. Nimalo dirnuti njegovim dobrotvornim I čudnim delima, oni su učinili da umre sramno kažnjen. Tako je “božji” sin umro pred očima celog Jerusalima, ali njegove pristalice su tvrdile da je uskrsao tri dana posle svoje smrti. Vidljiv jedino za njih same, a nevidljiv za narod koji je došao da prosvetli i privede svom učenju, uskrsnuti Isus je, kako sveštenici kažu, razgovarao neko vreme sa svojim učenicima, posle čega se uzdigao na nebo. Pristalice te nove vere su nagomilavali sujeverja, izmišljali laži, stvarali dogme i tako su, malo-pomalo, stvorili religiozni sistem, nakaradan i besmislen, koji se nazivao hrišćanstvo, prema Hristu, njegovom osnivaču. Posle razaranja Jerusalima (oko 69. godine naše ere) napisano je i prvo jevanđelje u slavu Isusa Hrista, a zatim i ostala tri, koja zajedno sa poslanicama sačinjavaju Novi zavet, bukvar hrišæanstva.

Teolozi nam, naravno, uskraćuju informaciju da su pristalice Bazilida i Carintina, “jeretici”, koji su živeli u doba rađanja Hrišćanstva, zastupali mišljenje da Isus nije bio mrtav i da je Simon Kirenjanin bio razapet na krstu (ili mučeničkom stubu) umesto njega. Dakle, u doba rađanja hrišćanske vere bilo je ljudi koji su sumnjali u smrt - i prema tome - u uskrsnuće Isusa, a traži se da ljudi danas, posle toliko godina, veruju u to. Takođe, vodeći sveštenici uskraćuju svom stadu i činjenicu da postoji između 35 i 60 jevanđelja, koji govore o Isusovom braku i potomstvu sa Marijom Magdalenom, i još mnogo toga.

Isus je bio izuzetno okrutan čovek iako ga jevanđelisti nastoje učiniti blagim i dobrim. Uvek smrtno ozbiljan (on se, prema njegovim biografima, nikad nije smejao), držao je u Jerusalimu političke govore prikrivene maskom verskog propovedanja. Dokazano je da je Isus pripadao sekti, odnosno stranci Esena, koji su se borili protiv rimske uprave, a četvorica apostola su identifikovani kao pobunjenici koji su se služili oružjem. Teško je poverovati da su apostoli bili Isusovi uèenici. Bliže je istini to da su bili njegovi telohranitelji, što jedna “omaška” u Novom Zavetu otkriva, jer kad su Rimljani došli da uhapse Isusa “...jedan od Isusovog društva pruži ruku, isuka svoj mač i udari prvosveštenikovog slugu, te mu odseče uvo.” (Matej 26:51).

Jovan kaže da je to bio Simon Petar, što ostali naravno ne potvrđuju. Šta će članu takvog pokreta kao što je bio Isusov, koji je “propovedao mir i dobrotu, blagost i opraštanje”, oružje?

Da zaključimo. Ne tvrdim da Isus nije postojao, ali on sigurno nije bio sin božji, već običan vernik i političar koji se sa Jovanom Krstiteljem borio za pristalice (i tu borbu dobio), koji se odrekao svoje majke i braće. Tih godina bilo je na desetine “mesija”. Okolnost da je Isus preuzeo mit predstavljala je istorijsku slučajnost. Sasvim sigurno nije uskrsao i otišao na nebo, jer to je apsolutno nemoguće (telo koje jednom umre nikada više ne može da živi) i “seo Bogu sa desne strane”, kako to poetski kaže Marko (16:19). Ali to je sve doprinelo daljnjoj mistifikaciji i širenju hrišćanstva.
 
Hmmm... Interesantno. Karađorđe i Napoleon su živeli pre oko 200 godina, a neke stvari u vezi njih se ni dan-danas pouzdano ne znaju. Recimo, istoričari se spore oko toga da li je Karađorđe podigao ustanak 1804. u Orašcu, Marićevića Jaruzi, uz sam turski han gde su Turci jeli i odmarali se dok su im se odmarali konji (što je nelogično), ili kilometar i po dalje, na takozvanoj "zaravni kod tri bresta", koja su posečena pedesetih godina prošlog veka. A ovde i širom sveta imamo vernike (ili lakoverne ljude) koji su sigurni 100% šta se događalo pre 2000 godina. Posebno je smešna priča da je za vreme raspeća potpuno pomračenje Sunca trajalo tri sata. Ha ha ha. Potpuno pomračenje Sunca traje oko tri minuta, ali posle 1000 ili 2000 godina lako se poveća na tri sata... ha ha ha... Smešno, bre, kao crtani film. Kao priča da je svemir star 6 do 7 hiljada godina (što bi značilo da najveća razdaljina u svemiru ne sme biti veća od sedam hiljada svetlosnih godina), dok ti isti vernici barataju sa sazvežđima i galaksijama koje su daleko od nas na milione i milijarde svetlosnih godina. Koliko rupa, čoveče; ma kao sito... bruka i sramota.
 
Na primer, zasigurno znamo da je Isus Hristos bio iz Galileje. ;)


Vrlo je vazno znati da je tada covek prosecno ziveo od 20-25 godina (sada je to 3 puta vise).
Statistika je vrlo nezgodna alatka za upotrebu, ako ne znaš da je upotrebljavaš.
Prosečan životni vek na Bliskom Istoku u I veku nove ere zaista jeste bio oko 25 godina (prosek za Rimsku Imperiju je bio 28-29 godina). Međutim, ono što treba naglasiti da ovaj prosek ima značajan pomeraj usled visokog mortaliteta dece.
Onaj ko preživi detinjstvo imao je prosečan vek između 48 i 60 godina. Dakle, taj podatak treba koristiti u raspravi ove vrste, a ne onaj prethodni.
 
Poslednja izmena:
U Hrišćanstvu apsolutno nema takve kostrukcije tipa sveth ratova.
Čega apsolutno nema?! :eek:
:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:
Eh, šta se dešava kada se beži iz škole... :roll:


Biblija je najstarija veroispovedna knjiga bozja a kuran je napisan negde u Vlll veku ako se nevaram,u bibliji se nigde ne pojavljuje ime "muhamed" a u kuranu o isusu ima mnogo napisanog,"Zasto"
Kuran je u stvari kopija biblije,tj" TORE" s nepriznanjem sina bozjeg tj gospoda boga nasega.
Sto se odnosi u glavnom na judoizam koji i ubise hrista!uzmimo kao primer biblija JS "novi svet je takodje kopija orginala, samo vesto prepravljena da podrzi njihovu doktrinu kao i kuran da podrzi islam.
To je samo moje misljenje, mozda ja i nisam u pravu neka kazu forumasi!
Prvo, Sveto pismo je daleko od toga da je najstarija sveta knjiga. Dok su Jevreji još uvek bili nepismeni kozari, u Indiji su već postojali univerziteti na kojima su se objavljivali traktati iz gramatike u vezi vedskih tekstova.
Drugo, Kur'an teško da može da bude kopija Svetog pisma. Sveto pismo je propagandna verzija istorije i mitova Jevreja, uz dodatak na kraju koji se bavi Isusom i prvim apostolima. Kur'an je skup pouka, zakona i dijaloga.
 
Isusa niko nije video i pisao o tome!

NI JEDAN pisac 4 jevandjelja ga nije video. Naravno, ta su jevandjelja pisana 100tinjak ili 200tinjak godina posle hrista (za koga ne znamo da li je postojao).
Znaci, niko od njegovih sledbenika NIJE pisao o njemu.

Vrlo je vazno znati da je tada covek prosecno ziveo od 20-25 godina (sada je to 3 puta vise).
Znaci, to bi bilo kao da ne postoji ni jedan dokument, film ili neki drugi zapis, a da ja napisem KNJIGU, o Karadjordju ili Napoleonu.
Svako ce se sloziti da bi to delo bilo ficija. Morao bih da izmisljam dogadjaje. Jer sve sto znam o njima znam iz knjiga i filmova.


NI JEDAN istoricar tog vremena ga ne spominje. Ta teritorija je pripadala Rimu koji je imao poznate istoricare. U prvih 200tinjak godina ni jedan poznati istoricar, a bilo ih je 50ak, cak ni manje poznati istoricar ne spominju ga u svojim obimnim radovima.
Njegovo ime Jesua, koje je prilicno cesto, kao npr kod nas Slobodan se ne pominje ni jednom. Cak se ne spominje ni jedan bitan sin neke Marije, za ime Marija se predpostavlja da ga je u to vreme imalo oko 25% zena na tim prostorima.

hahahahaha kakva budalastina... Niko od pisaca evandjelja ga nije video?! Ljudi su ziveli 20-25 godina?!!! Haha decko, daj malo se zainteresuj, istrazi, pa onda kreni da postavljas teme, a ne da se ovako, ocigledno bez ikakvog znanja, blamiras....
 

Back
Top