Ko je bio Josip Broz Tito?

Италија је била велики противник Југославије одмах после краја првог светског рата, када нису добили оно што им је Лондонским уговором обећано, па су фашисти када су дошли на власт хтели да то исправе.Добили су Истру и Задар од бивших Аустроугарских територија што су сматрали малим.
Zato su mu i oduzeli orden.
A sta su mu mogli drugo :super:
 
429889137_368914636034651_155437523361664359_n.jpg
 
ЖИВ ЈЕ ТИТО
На мојим се очима никад неће ухватити паучина
И никад срце у коров зарасти.
Ја никада ријеч смрт
Уз његово име од милион живота
изговорити нећу кроз свој живот
јер ЖИВ ЈЕ ТИТО!!!
Док увече, ђетиње плава и немирна ко деклица
Сутла купа питоме винограде по Загорју
И док се звијезде као злаћани кукурузи круне
над ниском хижом у Кумровцу
ЖИВ ЈЕ ТИТО !!!
Зар радничком батаљону израслом ко силна шума на Кадињачи
Рећи ријеч смрт
Кад је батаљон пао
Да народ живи, да земља живи, да слобода живи
да ЖИВИ ТИТО !!!
Ко Неретви, и Сутјесци и иним ријекама
Што их је из земљописа премјештао у историју,
Ко Рудом, Јајцу, Дрвару,
Срему, равном, а славном
Како рећи?
Како Игману, како Козари,
Како Грмечу?
Како Грмечу друшкане мој,
Кад Грмеч памти, Грмеч му лично рапорт предавао.
Очи у очи, а плаве очи Титове.
Па стајали тако очимице човјек и планина
Сами под небом.
Де ти сада Грмечу реци, кад мудар Грмеч и мора бити
ЖИВ ЈЕ ТИТО !!!
Како народу, како народу своме двадесет и два милиона пута данас
и тридесет, и стотину и још више милиона пута
сутра једном рећи "Није Тито, а ми јесмо",
Кад нам Тито куца под ребрима, јер
ЖИВ ЈЕ ТИТО !!!
Зато кажем
Ја нећу,
Ја не могу,
Ја не дам.
На мојим се очима никад неће ухватити паучина
И никад срце у коров зарасти
Ја никада ријеч смрт
Уз његово име од милион живота
Изговорити нећу кроз свој живот
Јер,
ЖИВ ЈЕ, ЖИВ ЈЕ ТИТО !!!
417502726_1156312045370179_1362172926259464580_n.jpg
 
Idi kod Nestorovica on putuje kroz vreme i ima vremeplov, nek ti pozajmi, i idi u Zagreb 1943 u UNS i pitaj Tomica zasto bi vam bio problem da ubijte Titovu sestru i par rodjaka baba ?

Cak i da su ih ustase pobile, sta bi to promenilo, osim sto bi jos pojacao partizanski otpor u tom kraju.
Имао би равноправан статус са већином своји бораца којима су поклали мајке, сестре, браћу, очеве, децу...
Зашто ли су њих убијали, шта је то мењало, осим јачања партизанско-четничког отпора у том крају?
 
tito je bio i pedofiličar..znaju to devojčice iz Karađorđeva.
Dok god čuvate njegov sarkofag na najskupljoj parceli u bivšoj Srbiji, neće vam biti bolje.
Čuvate najvećeg srpskog zlotvora
Sad živite ko carevi bez rada..rasprodajete državu i državno i zadužujete se nenormalno
Udba vam još vlada...Neće to još dugo..ostaju bez para
 
Имао би равноправан статус са већином своји бораца којима су поклали мајке, сестре, браћу, очеве, децу...
Зашто ли су њих убијали, шта је то мењало, осим јачања партизанско-четничког отпора у том крају?
Po tebi Tito je kriv sto mu ustase nisu zaklale sestru i dve baba tetke ?
 
tito je bio i pedofiličar..znaju to devojčice iz Karađorđeva.
Dok god čuvate njegov sarkofag na najskupljoj parceli u bivšoj Srbiji, neće vam biti bolje.
Čuvate najvećeg srpskog zlotvora
Sad živite ko carevi bez rada..rasprodajete državu i državno i zadužujete se nenormalno
Udba vam još vlada...Neće to još dugo..ostaju bez para
Gde ti je dokaz ? Prestani da izmisljas gospodjo
 

KAKO SMO UDARNIČKI RADILI ZA VREME TITA: Mladi za 7 meseci išamaraju 242 km pruge, 1.066 km autoputa za 6 godina​

Najpoznatije radne akcije su one posleratne, kada su mladi munjevitom brzinom sagradili prugu Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo, a potom za pet godina autoput "Bratstva i Jedinstva". Ali, znate li za ono kada je 800 mladih vođenih parolom "Ni zrno žita okupatoru" u jeku rata žnjelo ispred samih ustaških bunkera, rizikujući smrt?!​

Može se reći da su omladinske radne akcije u Jugoslaviji počele odmah sa izbijanjem Sedmojulskog ustanka u Srbiji, koji se potom proširio na sve delove naše bivše zemlje. Prva veća organizovana bila je ona u kojoj je oko 150 mladića i devojaka krenulo iz Užica oktobra 1941. ka Višegradu i Dobrunu na berbu kukuruza, a najveća u ratnom periodu je takozvana Žetva u Saničkoj dolini jula i avgusta naredne godine
Tada je 7.000 omladinaca sabralo 270 vagona žita
, tri vagona šljiva i jabuka, 17 vagona krompira, pet vagona pasulja, napravilo 4 vagona pekmeza od šljiva, i tako dalje. Najspektakularniji podvig u okviru te akcije je bilo ono kada je oko 800 žetelaca 27. avgusta radilo ispred samih ustaških bunkera pod parolom "Ni zrno žita okupatoru", što je postala i opšta parola korišćena za radne akcije tokom Narodnooslobodilačke borbe.

Krajem rata mladi čiste ruševine, obnavljaju puteve, pruge i mostove, seku šume za ogrev po dubokom snegu i ciči zimi. Nastavilo se udarnički, pa je tako 1946. godine 62.268 omladinaca izgradilo 90 kilometara pruge Brčko-Banovići; Titu su obećali da će posao biti okončan do 29. novembra, ali je završen 22 dana pre roka. Na prvom vozu nalazio se transparent: "Mi gradimo prugu — pruga gradi nas".
Naredne godine 217.234 omladinca i omladinke grade prugu Šamac-Sarajevo dužine 242 kilometra uz 17 mostova i devet tunela ukupne dužine 2.525 metara; sa radovima se počelo 1. aprila, a okončani su 15. novembra, sada dve nedelje pre zadatog roka.

Pruga Doboj-Banjaluka — duga 90 kilometara sa 34 mosta i tri zahtevna tunela dužine 3.500 metara — građena je između 1. marta i 20. decembra 1951. godine, a na njoj je radilo 87.000 mladih. Omladinskim radnim akcijama sagrađeno je i bezbroj velikih i malih fabrika koje je nemoguće pobrojati, jedan broj hidrocentrala, a mladi su radili i na izgradnji Novog Beograda.
Sredinom pedesetih bilo je oko 20.000 manjih lokalnih omladinskih gradilišta, a sve je promenio Titov poziv izrečen na Šestom kongresu Narodne omladine Jugoslavije 27. januara 1958. godine, da se nastavi sa izgradnjom autoputa "Bratstvo i Jedinstvo" sa kojim se počelo odmah nakon rata ali se stalo 1950.

Već 23. novembra 1958. završena je prva deonica te najbitnije ceste bivše Jugoslavije, kada su povezani Zagreb i Ljubljana. Na tome se znojilo 53.323 mladih. 51.000 radila je naredne godine na deonici između Niša i Paraćina, i tako dalje i tako dalje. Za nepune tri godine mladi uspevaju da sagrade 380 kilometara puta između Beograda i Zagreba. 1963. godine mladi završavaju poslednju deonicu između Beograda i Osipaonice kod Smedereva čime se dolazi do konačne brojke od 251.737 u ovaj poduhvat upregnutih omladinaca i omladinki. Dužina? 1.066 kilometara.
Omladina ne staje ni šezdesetih ni sedamdesetih, posebno je aktivna tokom obnove Skoplja i Banjaluke nakon zemljotresa, ali ono prvobitno oduševljenje ipak, kako vreme prolazi, jenjava. Postoje odstupanja od tog trenda; recimo, 1979. godine u 32 omladinske radne akcije saveznog značaja učestvuje 46.663 mladih ljudi, naredne u 34 savezne akcije 43.000, a naredne u 36 saveznih te 60 republičkih i pokrajinskih — 60.000.

https://www.telegraf.rs/zanimljivos...42-km-pruge-1066-km-autoputa-za-6-godina-foto
 

Back
Top