KK Partizan (arhiva: 2007/08 - 2014/15)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Partizan sets crowd record at Belgrade Arena!
The world basketball capital of Belgrade, Serbia became the proud owner on Thursday of the single-game record for attendance at an indoor basketball game in European club history! Officially, 22,567 fans packed Belgrade Arena for the Last 16, Week 5 game between hosts Partizan and Panathinaikos of Greece. Both teams had already qualified to the next round, the Quarterfinal Playoffs, but were still fighting to finish first in their Last 16 group. A change of venue was granted for the game from Partizan's usual home court, the 7,000-seat Pionir Hall. "We know well that it is not easy to sell 20,000 tickets. That is a heavy task even for pop stars," Partizan head coach Dusko Vujosevic said prior to the game. "If we needed proof for our success, this is the proof...We have an obligation to our fans. I believe they could show that their support can move the team even in a huge arena like this."

The record crowd was considerably bigger than the previous two highest-attended European indoor club games on record: 18,518 fans for Telekom Baskets Bonn vs. Alba Berlin in Cologne Arena for a German League game on April 7, 2000 and 18,500 for Panathinaikos vs. Tau Ceramica at OAKA in Athens for their third Quarterfinal Playoffs game on April 12, 2006. The world record attendance for any basketball game, indoor or outdoor, is believed to be the Cup Winners' Cup final between AEK Athens and Slavia Prague on April 4, 1968 at the ancient marble Kallimarmaro Stadium in Athens, Greece, where 80,000 were seated for the game as an estimated 40,000 more followed from outside.
Thursday, March 05, 2009
Eurole
 
Prvi utisak:
Grafika ocajna; ne vidim rezultat, ne vidim vreme do kraja cetvrtine, a vreme za napad da ne spominjem
Petar Denda mi unisti ceo dozivljaj; onaj njegov konsultant je ok, ali on....
Na TV-u uopste nije izgledalo mnogo bolje (bucnije) nego kad se dere 7000 - 8000 ljudi, ali su se valjda za to pobrinule kolege iz rezije...

Sto se tice utakmice...
Lazme i Velickovic standardni. Veseli isforsiran ovog puta, ali se na kraju izgleda i isplatilo. Igrao je najduze. Pekovic sasvim solidno sacuvan.

Na kraju mi je bilo krivo sto ih nismo dobili sa 18-19 kad smo se vec zaleteli, ali ajde...
Idemo u nove radne pobede!!!
 
050309.jpg


Шта кажете на ово ?:lol:
И јој једном:СВАКА ЧАСТ МАЈСТОРИ !!!
 
Postoje neki događaji u životu kada su reči suvišne. Kada je sve jasno i kada u sebi osećamo toliku količinu sreće, radosti i zadovoljstva da bi svaka reč samo pokvarila taj osećaj. Ipak, protekla nedelja je bila toliko značajna za sve koji vole Partizan, da je greh ne pomenuti je i u ovom skromnom izveštaju.

Dakle, Arena. Partizan-Panatinaikos, košarkaški Top 16. Oba kluba obezbedila plasman u Top 8 Evrolige. Karte rasprodate samo par sati po puštanju u prodaju, ispred Arene redovi...videlo se odmah da će to biti veliki praznik. I bi tako. Bili su tu svi, skoro svi, koji su trebali da budu. A i mnogi koje je privukao značaj samog događaja i glamur Arene a pre toga nisu mnogo znali o Partizanu i košarci.

Na ogradi gornjeg nivoa zastrašujuće velike hale okačene zastave. Čačak, Banja Luka, Vukovar, Vranje, Budva, Nikšić, Gornji Milanovac, Subotica, o Beogradu, Zemunu ili Novom Sadu da ne pričamo. I Miša Tumbas, naravno, sa sve kesom u ruci. Kad sam njega video, rekoh sebi: "E, sad stvarno može da počne".

Nema potrebe ovom prilikom pričati o igri i rezultatu (a on je svakako bio sjajan, Partizan je pobedio 63-56) niti o "zakucavanjima" Veselog ili Rakočevića. Sve ste videli. Umesto toga, par osvrta na značaj ove utakmice.

Partizan se dugo muči sa finansijama a odnos grada i države prema ovom košarkaškom gigantu je sramotan. U četvrtak, svi su pojurili u Arenu, ceo "krem", čitava javna scena. Iskreno se nadamo da među njima postoji neko ko zaista shvata značaj ovog kluba za Srbiju i Beograd, ne samo u sportskom smislu i da će učiniti konkretne korake na priznavanju tog značaja.

Ovog puta, niko nije mogao da se pravi slep pored očiju. Partizan - prvi klub koji igra u Areni. Znamo da je mnogima bila muka u stomaku što to nije pošlo za rukom nekom drugom kolektivu, onom u kojeg su sve ove godine upumpavana naša sredstva, novac javnih preduzeća. Govorim o onima koji su projektovani da budu "ponos srpstva". Za KK Partizan je bila predviđena sporedna uloga. Svih ovih godina očekivan je u javnosti krah Partizana, svi uspesi su bili smatrani slučajnošću, omalovažavani od mnogih. Prostor u medijima su dobijali mentalno nedovršeni ljudi koji su pričali o "gepekovanju" i tobožnjim Partizanovim pritiscima. Kao i oni koji su ih huškali sve ove godine, smešne prikaze sa kravatama i akt-tašnama koje su mahale grafikonima i "odisali Evropom", a prema kojima je Del Boy moralna gromada.

Iz godine u godinu očekivao se slom Partizana, a dežurni dušebrižnici su već imali spremljene zalihe pljuvačke, nadajući se da će Partizan imati ne više od dve pobede u Evroligi, kako bi oni pobedonosno rekli "znamo mi da oni nemaju kvalitet za Evropu". Ne, vi ga imate.

Za to vreme, sistem rada uspostavljen u Partizanu je davao rezultate. Danilović, Todorić, i pre svih Duško Vujošević, radili su rudarski posao i sve da su svake godine završavali takmičenje u grupi Evrolige, niko od nas ne bi smeo ništa da im zameri. S obzirom na budžet kluba, konstantan odliv najboljih igrača i stalne muke sa halom, grejanjem, putovanjima...

A oni su išli korak po korak napred. Lako je sada slaviti i biti deo od 22.567 srećnika od četvrtka uveče. Da bi se došlo do Arene i one fantazije, trebalo je preživeti i sve one poraze, sve one Taukeramike, Cibone, Reale i Makabije u godinama iza nas.

Zato je meč koji se odigrao u Areni na neki način doktorska disertacija Duleta Vujoševića. Ako je neko zaslužio onaj spektakl kao potvrdu sopstvene vrednosti i nagradu za ogroman trud i znanje, onda je to on. Zajedno sa svojim i našim igračima. Arena nije samo diplomski rad Božića, Veličkovića, Tripkovića, Tepića, Veselog, Lazmija...već i Milojevića, Šuputa, Vujanića, Perovića, Avdalovića, Hausa, Kamingsa, Palasia, Stepa, Šćepanovića...svih onih momaka koji su ugradili sebe u uspehe KK Partizan.

A Dule? Aleks Ferguson je od svoje države dobio počasnu titulu za sve ono što je uradio za svoj klub. Ovde se za takve stvari dobijaju samo potcenjivanje, omalovažavanje i prezir malograđanske sredine. Mi koji trebamo da znamo koliki je značaj ovog uspeha, znaćemo to i danas i sutra.

KK Partizan je učinio na promociji Srbije i Beograda toliko koliko nisu sve političke strukture zajedno, od famozne 2000. do danas. Toliko o tome.

Svi ćemo mi, verovatno, tek ovih dana, kada se slegne euforija oko Arene, znati da prepoznamo sportski značaj cele ove priče. Ipak, nešto je i sada jasno. Postavljen je novi rekord u poseti košarkaške Evrolige! I na koji god sportski internet sajt da kliknete, to je udarna vest! Partizan, Arena, Beograd, Srbija, 22.567 navijača! Ovo čudo se ne može ignorisati.

I kao što je Arena kruna na višegodišnjem radu Duleta Vujoševića i njegovih igrača, toliko je i kruna i formalna potvrda vernosti Partizanovih navijača. Godinama unazad svi pričaju o paklu Pionira a "grobari" su u celoj Evropi simbol odanosti i sinonim za najbolju evropsku publiku. I ako je neko zaslužio ovo veče, sa navijačke strane, onda su to "grobari". Nemojte, braćo "grobari", da se opterećujete lažnim dilemama "Pionir ili Arena?"

I Pionir i Arena. I hala sportova i Stadion JNA. Mi ih činimo paklenim i mi pravimo atmosferu. A KK Partizan je prerastao Pionir, kao nekada Halu sportova, i Arena je samo logična stepenica u usponu Partizana kao kluba i "grobara" kao navijača. Još jedan izazov, koliko možemo i kao klub i kao navijači. A možemo mnogo. Znate li koliko je ushićenih klinaca napustilo Arenu u četvrtak oko ponoći? Koliko je onih koji su kraj TV ekrana otvorenih usta posmatrali čudo na paketu i tribinama Arene? Koliko je onih koje smo zauvek opredelili za crno-belu boju? Mnogo! I to je još jedan dobitak od četvrtka, možda i najdragoceniji!

Sve emocije i sva ljubav prema klubu stopili su se u zajedničku pesmu košarkaša, fudbalera i navijača Partizana po završetku utakmice. Ne mogu to da opišem, ko shvata - shvata. Ma nema tu šta da se shvata, to se oseća. Verovatno je i atmosfera iz Arene ulila dodatnu snagu fudbalerima pa su i oni u Ivanjici "grizli" do pobede po teškom terenu.



Jedno ime, dva sporta, jedna boja koja ih veže i mi sa njima, svi zajedno. Pesma, sreća i radost. Partizan kao pokret, Partizan kao način života, Partizan kao način razmišljanja. Partizan kao otpor malograđanštini. Partizan kao ljubav, stav i srce.

Partizan. Hvala mu što postoji.
__________________
"Ma šta je ovo, ne igra valjda opet Partizan?"

"Igra, čile, igra!"
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top