shaddow
Iskusan
- Poruka
- 5.155
Kantov KATEGORIČKI IMPERATIV manje više svi znamo:
DELAJ SAMO PREMA ONOJ MAKSIMI ZA KOJU U ISTO VREME MOŽEŠ ŽELETI DA ONA POSTANE JEDAN OPŠTI ZAKON.
MORALNOST je, po Kantovom mišljenju, ODNOS RADNJI PREMA AUTONOMIJI VOLJE, tj. prema mogućem opštem zakonodavstvu, putem njenih maksima.
AUTONOMIJA VOLJE jeste ona osobina volje na osnovu koje VOLJA PREDSTAVLJA ZAKON SAMOJ SEBI (nezavisno od svake osobine predmeta htenja).
Pojam SLOBODE je ključ za objašnjenje autonomije volje.
VOLJA je jedna osobina kauzaliteta živih bića, ukoliko su ona umna, a SLOBODA bi predstavljala onu osobinu toga kauzaliteta po kojoj on može da dela nezavisno od tuđih uzroka koji ga determinišu.
Dakle, SLOBODNA VOLJA i VOLJA POD MORALNIM USLOVIMA su jedno te isto.
UM kao čista samodelatnost, nalazi se iznad RAZUMA po tome što razum ipak ne može da svojom delotvornošću proizvede druge pojmove do one koji služe jedino tome da PODVODE ČULNE PREDSTAVE POD PRAVILA, i da ih time ujedinjuju u jednoj svesti. A bez upotrebe ČULNOSTI razum ne bi mogao ništa da zamisli.
Nasuprot tome, UM pokazuje, pod imenom ideja, jedan tako čvrst spontanitet da on time daleko PREVAZILAZI SVE ŠTO MU ČULNOST MOŽE DA DOTURA, i svoj najvažniji posao pokazuje u tome što ČULNI SVET ODVAJA OD SVETA RAZUMA, ali da bi time samom razumu obeležio njegove granice.
SLOBODU dakle Kant definiše kao NEZAVISNOST OD ODREDBENIH UZROKA ČULNOG SVETA.
I najzad, Kant ističe da mi NE SHVATAMO PRAKTIČNU I BEZUSLOVNU NUŽNOST KATEGORIČKOG IMPERATIVA, ali ipak SHVATAMO NJEGOVU NESHVATLJIVOST, a to je SVE ŠTO SE S PRAVOM MOŽE ZAHTEVATI OD FILOZOFIJE KOJA STEMI DA DOPRE DO POSLEDNJIH GRANICA LJUDSKOG UMA!!!
Da li je Kant postavio "idealnu" teoriju moralnosti, koja najnepristrasnije i najobjektivnije dolazi do zakona moralnosti, ali koja je nažalost nemoguća u praksi???
DELAJ SAMO PREMA ONOJ MAKSIMI ZA KOJU U ISTO VREME MOŽEŠ ŽELETI DA ONA POSTANE JEDAN OPŠTI ZAKON.
MORALNOST je, po Kantovom mišljenju, ODNOS RADNJI PREMA AUTONOMIJI VOLJE, tj. prema mogućem opštem zakonodavstvu, putem njenih maksima.
AUTONOMIJA VOLJE jeste ona osobina volje na osnovu koje VOLJA PREDSTAVLJA ZAKON SAMOJ SEBI (nezavisno od svake osobine predmeta htenja).
Pojam SLOBODE je ključ za objašnjenje autonomije volje.
VOLJA je jedna osobina kauzaliteta živih bića, ukoliko su ona umna, a SLOBODA bi predstavljala onu osobinu toga kauzaliteta po kojoj on može da dela nezavisno od tuđih uzroka koji ga determinišu.
Dakle, SLOBODNA VOLJA i VOLJA POD MORALNIM USLOVIMA su jedno te isto.
UM kao čista samodelatnost, nalazi se iznad RAZUMA po tome što razum ipak ne može da svojom delotvornošću proizvede druge pojmove do one koji služe jedino tome da PODVODE ČULNE PREDSTAVE POD PRAVILA, i da ih time ujedinjuju u jednoj svesti. A bez upotrebe ČULNOSTI razum ne bi mogao ništa da zamisli.
Nasuprot tome, UM pokazuje, pod imenom ideja, jedan tako čvrst spontanitet da on time daleko PREVAZILAZI SVE ŠTO MU ČULNOST MOŽE DA DOTURA, i svoj najvažniji posao pokazuje u tome što ČULNI SVET ODVAJA OD SVETA RAZUMA, ali da bi time samom razumu obeležio njegove granice.
SLOBODU dakle Kant definiše kao NEZAVISNOST OD ODREDBENIH UZROKA ČULNOG SVETA.
I najzad, Kant ističe da mi NE SHVATAMO PRAKTIČNU I BEZUSLOVNU NUŽNOST KATEGORIČKOG IMPERATIVA, ali ipak SHVATAMO NJEGOVU NESHVATLJIVOST, a to je SVE ŠTO SE S PRAVOM MOŽE ZAHTEVATI OD FILOZOFIJE KOJA STEMI DA DOPRE DO POSLEDNJIH GRANICA LJUDSKOG UMA!!!
Da li je Kant postavio "idealnu" teoriju moralnosti, koja najnepristrasnije i najobjektivnije dolazi do zakona moralnosti, ali koja je nažalost nemoguća u praksi???