kakvi ste

.. kad se zaljubite?
ostajete isti, postanete ludji, gluplji, možda pametniji, proračunatiji, opušteni ili previše stisnuti, realni ili vam je sve bajka, strpljivi ili srljate, srećni ste ili uplašeni, ovo ili ono, ovakvi ili onakvi...
ja sam uglavnom budala i sve sjebem, avi?
Ne ostajem isti, obično se opustim i ugojim se, nabaci se koje kilo viška, jer ne vodim računa o liniji pošto držim da me je žensko prihvatilo i mogu da smatram siguricom njeno vaginče i to malo emocija ako ih ispolji onako reda radi.
 
Ja sam se taaako zaljubila u jedne sandale, ali nije nam bilo suđeno, jbga!
A kad se zaljubim kakva sam? Ne sećam se, odavno nisam, ali sam budala kako god okreneš, pa eto...
 
Podeljena lichnost. Probudi se onaj nenormalni ja sa kojim sam daavno raskrstio jos kao tinejdzer, i pocne da mi pretura misli, blamira me, zapitkuje, ima glupe ideje, mnogo je dosadan, bukvalno ne mogu da spavam od njega, i tako i po nekoliko meseci dok ga ne nahvatam, a hotju ... i ovaj put, i znam da me chuje dok pishem ovo, i treba z:hm:, umorice se vremenom (mada dechko ne staje) i onda pocnem da se opet artikulisem i saniram stetu koju je ovaj majmun napravio, gotovo uvek me ostavi bez teksta.
 
Problem je sto to nije srce,a svakako treba da se iscupa.
Covek ima nezadovoljenu potrebu.Mastarija mu pomaze da je olaksa i to je korisno.Sve dok mastarija ne pocne da kontrolise njega,umesto on nju,onda pocinje da mu ozbiljno steti.
Treba more vremena i rada da objasnis sebi da te tvoj rodjeni mozak samo zajeb.ava.
Ne samo sto nije slatko,nego je vrlo opasno
.Jer na kraju covek sam sebe sabotira da zadovolji nezadovoljenu potrebu u realnosti,sto je u stvari cilj.
:worth:
 

Back
Top