Kako zene vide sebe

nevoljenje sebe je posledica nezadovoljstva
neispunjenost dovodi do toga da nezadovoljstvo sobom i muskarci i zene resavaju na pogresan nacin
pa umesto pune duse, dobijemo kubik silikona kod nekog kao fajnl tac koji je trebao da bi ta osoba sebe dozivela kao savrsenu..do sledece prilike
imam u okruzenju i svakodnevno je vidjam poslednjih par godina, osobu koja je u pedesetim
i iskreno, izgleda kao zmaj
izuzimajuci one intervencije koje je uradila na sebi
i uporno svake godine u ovo vreme ide na hirurski remont da bi dosla do tacke ada je potpuno zadovoljna sobom
i tu tacku uvek za malo omane
pa onda sledece godine sve iz pocetka
svaka od nas zna da u toku meseca, zbog hormonalnih osclacija ima dana kada samo same sebi lepe i kad nam je sve tamo gde treba da bude i onih kada mozemo da se ubijemo, a da kosu ne uspeo da svezemo kako treba u najobicniji rep

meni se čini da nju drma klimax.
muškarci u krizi srednjih godina farbaju kosu, koriste pilule za potenciju i jure klinke ne bi li sebi nešto dokazali.
smešno ili tužno?

fizički izgled i potenciranje na 'savršenstvu' je samo ogledalo neostvarenosti po drugim poljima.
 
sad nesto razmisljam,ja sam zavisna od muske ljubavi.ne moram da budem u vezi,ali moram da imam nekoga koga volim i ko mene voli
kad takav postoji ,ja blistam...koza,oci osmeh..ma cak i kosa..:)
kad nema necijih ociju u kojima se ogledam ,kao da iznutra svenem.poruznim
znam da to nije dobro i da je prilicno nezrelo razmisljam...
funkcionisem ja dobro i bez muskaraca,ali ovde pricam o sopstvenom dozivljaju lepote
 
nešto nisam sigurna da su krivi mediji i dostupnost pojedninih intervencija. imaš biljku, ali ti treba i plodno tle da bi rasla.
koliko je suludo ispravljati svaki manji nedostatak plastičnom hirurgijom, toliko je isto suludo i ne uraditi to ako imaš enormno velik i ružan nos, bez kog bi tvoje lice bilo mnogo privlačnije. imaš uslove da to popraviš - zašto da ne?
pa makar rekao drugima da je devijacija pravila smetnje pri disanju. :mrgreen:
priroda je precenjena.

nije pitanje dostupnosti vec opravdanosti intervencija
nedao sam naletjel na clanak o dvij, ukvalno, klinke - missim, oko 20 god
sestre
cija je majka financirala gomilu zahvata kako bi njih dvije licile na dzenifer lopez
jer su to one htjele...

kakav doktor pristane da radi tako nesto??? odakle im opce ideja da treba da lice
na osobu x kako bi bile ljepse/sretnije ???

- - - - - - - - - -

sad nesto razmisljam,ja sam zavisna od muske ljubavi.ne moram da budem u vezi,ali moram da imam nekoga koga volim i ko mene voli
kad takav postoji ,ja blistam...koza,oci osmeh..ma cak i kosa..:)
kad nema necijih ociju u kojima se ogledam ,kao da iznutra svenem.poruznim
znam da to nije dobro i da je prilicno nezrelo razmisljam...
funkcionisem ja dobro i bez muskaraca,ali ovde pricam o sopstvenom dozivljaju lepote

pa ok...kad si neceg svjestan onda se mozes i naucit nosit s tim
 
nevoljenje sebe je posledica nezadovoljstva
neispunjenost dovodi do toga da nezadovoljstvo sobom i muskarci i zene resavaju na pogresan nacin
pa umesto pune duse, dobijemo kubik silikona kod nekog kao fajnl tac koji je trebao da bi ta osoba sebe dozivela kao savrsenu..do sledece prilike
imam u okruzenju i svakodnevno je vidjam poslednjih par godina, osobu koja je u pedesetim
i iskreno, izgleda kao zmaj
izuzimajuci one intervencije koje je uradila na sebi
i uporno svake godine u ovo vreme ide na hirurski remont da bi dosla do tacke ada je potpuno zadovoljna sobom
i tu tacku uvek za malo omane
pa onda sledece godine sve iz pocetka
svaka od nas zna da u toku meseca, zbog hormonalnih osclacija ima dana kada samo same sebi lepe i kad nam je sve tamo gde treba da bude i onih kada mozemo da se ubijemo, a da kosu ne uspeo da svezemo kako treba u najobicniji rep

izgleda ko zmaj...izuzimajuci intervencije...pa to je to - presla je granicu :(((
 
nije pitanje dostupnosti vec opravdanosti intervencija
nedao sam naletjel na clanak o dvij, ukvalno, klinke - missim, oko 20 god
sestre
cija je majka financirala gomilu zahvata kako bi njih dvije licile na dzenifer lopez
jer su to one htjele...

kakav doktor pristane da radi tako nesto??? odakle im opce ideja da treba da lice
na osobu x kako bi bile ljepse/sretnije ???

opravdanost je subjektivan doživljaj.
mislim da ima neki film na tu temu... nisam sigurna da li se radi o ispunjenju majčinih fantazija ili o profitu.

doktori rade za novac i ne krivim ih. ako bi neko hteo da mu ušijem rog na sred čela sigurno ga ne bi odgovarala od toga. jer ako ja ne pristanem uradiće to neko drugi. i ta će ideja doživeti realizaciju kad-tad, to je sigurno.
sada mogu da ti ponovim ono o biljki...
 
opravdanost je subjektivan doživljaj.
mislim da ima neki film na tu temu... nisam sigurna da li se radi o ispunjenju majčinih fantazija ili o profitu.

doktori rade za novac i ne krivim ih. ako bi neko hteo da mu ušijem rog na sred čela sigurno ga ne bi odgovarala od toga. jer ako ja ne pristanem uradiće to neko drugi. i ta će ideja doživeti realizaciju kad-tad, to je sigurno.
sada mogu da ti ponovim ono o biljki...

subjektivan dozivljaj...sto polazu onu zakletvu onda???
 
u kontekstu price o medijskoj slici, nametnutim idealima, pritisku...missim, da oni jesu dio te price
i da je stvarno pitanje cemu im, cast izuzecima, sluzi navodna doktorska etika...na sta se to tocno odnosi...ili svodi...

stvarno misliš da su glavni krivci doktori i da bi se nešto rešilo ako bi se stavio veto na pojedine intervenciju u kontextu opravdano/neopravdano?
ako je fizički neopravdano, psihološki je vrlo lako dokazati opravdanost.
gde je etika kada se vrše kiretaže u kontraceptivne svrhe? to je posao kao i svaki drugi... prosto.

ovde se uzrok zanemaruje da bi se našao krivac za posledice.
izvini, ali po meni to nije u redu. odgovornost prema sopstvenom telu je isključivo na pacijentu... i eventualna krivica.
 
stvarno misliš da su glavni krivci doktori i da bi se nešto rešilo ako bi se stavio veto na pojedine intervenciju u kontextu opravdano/neopravdano?
ako je fizički neopravdano, psihološki je vrlo lako dokazati opravdanost.
gde je etika kada se vrše kiretaže u kontracepcione svrhe? to je posao kao i svaki drugi... prosto.
ovde se uzrok zanemaruje da bi se našao krivac za posledice. izvini, ali po meni to nije u redu. odgovornost prema sopstvenom telu je isključivo na pacijentu... i eventualna krivica.

kad sam rekla da su glavni krivci?
medjutim, i sami doktori priznaju da tu postoje ozbiljni problemi
imas na onom linku gore
takodjer, ovo sto si usporedila - tesko da je za usporedbu
jedno je neodgovornost, a drugo je bolest

It starts simple: a nip here, a tuck there, cosmetic enhancements performed for an individual’s personal fulfillment. But when cosmetic procedures are met with little satisfaction, and fuel the desire for more surgical enhancements, an underlying psychological cause may be to blame.


Body Dysmorphic Disorder, known as BDD, is a condition that can lead to cosmetic surgery addiction. This chronic mental illness often causes people to intensely obsess over their appearance and body image — and it doesn’t only affect women. BDD usually starts in adolescence, and affects both men and women equally.


An unhealthy obsession
To a person with BDD, happiness is linked to beauty. Even though this person may look beautiful to others, they are often overcome by negative feelings about their body image. A person with BDD will typically focus on a minor, sometimes imagined, flaw in their appearance and will spend hours every day trying to hide it. Low self-esteem, depression, and anxiety are commonly associated with BDD. Thus, to feel better about themselves, these people seek out numerous cosmetic procedures to try to “fix” their perceived imperfection.


Cosmetic surgery addiction
According to a recent review, two-thirds of plastic surgery patients are repeat patients. While not every one of these patients is addicted to plastic surgery, those who are can be easily detected.


Aside from their countless surgeries, addicts of cosmetic surgery are commonly obsessed with a particular feature or body part of a celebrity. Angelina Jolie’s lips, Naomi Campbell’s cheekbones, and Jennifer Lopez’s backside all top the list of desired results. To a plastic surgery addict, these women are the epitome of beauty, and they’ll do anything to obtain these features for themselves.


When BDD is behind cosmetic surgery addiction
Patients with BDD often exhibit unrealistic expectations about surgery. A person with BDD may think that the procedure will lead to a better relationship or a higher paying career.


Patients with BDD are also unlikely to be satisfied with their cosmetic surgery results. For example, a person may begin with a simple face lift procedure. Then, they begin to imagine other features on their face that need readjusting – brow lift, ear pinning, cheek implants, changing the shape of their nose … then their chin.


People with BDD will return for more and more surgeries in desperation to achieve that perfect image. However, in their quest for perfection, they end up diminishing rather than enhancing their natural beauty.


http://www.themedicalbag.com/article/body-dysmorphic-disorder-a-quest-for-perfection

pitanje i jeste, izmedju ostalog, kako se slika koju o sebi imamo reflektuje na nas zivot
pa i na mentalno zdravlje
i kako tu sliku opce formirano - koliko uticaja ima sredina, mediji...da li se na tome moze raditi
kako bismo bili rastereceniji i sigurniji u sebe...
 
Poslednja izmena:
Interesantan uvodni post i klip. Nisam iznenadjena rezultatom nimalo. Vecina ljudi vidi sebe ruznijim nego sto stvarno jesu. Razlozi su verovatno razliciti ali se puno toga svodi na nametnute ideale lepote, manjak samopouzdanja i unutrasnje nezadovoljstvo. Znam po sebi, ja kada sam srecna i zadovoljna onda sam sama sebi i lepa a kada sam nadrndana odmah pronalazim 100 mana, kada bi me slusao neko ko me nikada nije video mislio bi da sam cudoviste. :lol: A nisam, stvarno. :) Kod mene najvecu ulogu igra manjak samopouzdanja, ne toliko kod fizickog izgleda, vise ovako, i to me prilicno koci u zivotu. Vrlo sam svesna tog problema i bas me nervira a nekako ne znam kako da ga prevazidjem i pobedim. Npr. mnoge stvari znam bolje od vecine ljudi koje poznajem ali nikada se necu laktati i busati u grudi, hvalisati... Samim tim mnoge stvari se ne usudim uraditi i to me na kraju koci u vise razlicitih polja u zivotu. Da nema te nesigurnosti gde bi mi bio kraj. :aha:
 
kad sam rekla da su glavni krivci?
medjutim, i sami doktori priznaju da tu postoje ozbiljni problemi
imas na onom linku gore
takodjer, ovo sto si usporedila - tesko da je za usporedbu
jedno je neodgovornost, a drugo je bolest

pitanje i jeste, izmedju ostalog, kako se slika koju o sebi imamo reflektuje na nas zivot
pa i na mentalno zdravlje

izvini, sporedni krivci?
pričamo o dr etici, ne o stanju pacijenta. ako pričamo o pacijentu nije za uporediti, ali ti si insistirala na etičkoj odgovornosti, kojoj pacijenti ne podležu.
tako da je po meni poređenje sasvim na mestu.
što se tiče pacijenata, bolest je u svakom slučaju, u najboljem slučaju neka vrsta poremećaja... neodgovornost ne može biti opravdanja jer ovde se ne radi samo o telu žene i o njoj samoj.

doktor svoje mišljenje može da zadrži za sebe ako se radi o ličnom zahtevu pacijenta za intervencijom. on je tu da odradi posao i njegov lični stav nije relevantan za procenu nečije psihe. možda bi trebalo pre plastike uputiti svakog pacijenta kod psihologa, ali to nije praxa.
 
izvini, sporedni krivci?
pričamo o dr etici, ne o stanju pacijenta. ako pričamo o pacijentu nije za uporediti, ali ti si insistirala na etičkoj odgovornosti, kojoj pacijenti ne podležu.
tako da je po meni poređenje sasvim na mestu.
što se tiče pacijenata, bolest je u svakom slučaju, u najboljem slučaju neka vrsta poremećaja... neodgovornost ne može biti opravdanja jer ovde se ne radi samo o telu žene i o njoj samoj.

doktor svoje mišljenje može da zadrži za sebe ako se radi o ličnom zahtevu pacijenta za intervencijom. on je tu da odradi posao i njegov lični stav nije relevantan za procenu nečije psihe. možda bi trebalo pre plastike uputiti svakog pacijenta kod psihologa, ali to nije praxa.

pa ti si me tako pitala - mislim li da su glavni krivci
rekoh da ne mislim
o cemu ti sad pricas - sporedni krivci, to je neka tvoja konstrukcija

sto se tice ovog ostalog - jedno se vodi kao bolest, s razlogom
dok za ovo drugo nemamo medicniski termin, po meni takodjer s razlogom
dakle, ne mozes tu vuci paralele

sto se doktora tice - stvari ne stoje tako kako ti mislis
i upravo je to ono sto odvaja dobre i lose plasticne hirurge - ta tanka linija koja se svodi na etiku
i mogu odabrati da ne urade intervenciju

V. Physicians may choose whom to serve. In emergency

C. A member shall not initiate contact with a prospective patient knowing that the physical, emotional, or mental state or degree of education of the person solicited is such that the person could not exercise reasonable judgment in employing a plastic surgeon.situations, however, physicians should render service to the best of their ability. Having undertaken the care of a patient, a physician may not neglect the patient; and until the patient has been discharged, a physician may discontinue services only after giving adequate notice.

http://www.ama-assn.org/ama/pub/phy...ocuments-online/society-plastic-surgeons.page

ovako je kod amera (oni su cak i uslove oglasavanja definirali), a koliko znam i kod nas je slicno
i rade se konsultacije s psiholozima, to sam vec rekla, na pocetku price

samo, nije plasticna hirurgija tema
vec su tema svi faktori - unutra i van nas
koji nas dovode u ovakvo stanje
na neke mozemo uticati direktno
drugi su problem drustva u cjelini
 
Poslednja izmena:
Loše.

Kad se jednom ukoreni, nezadovoljstvo (fizičkim izgledom) teško se izbaci iz glave. Nije reč o nečijoj "objektivnoj" proceni izgleda, već o neprihvatanju sopstvene spoljašnosti, koje, u drastičnijim slučajevima, ne nestaje ni posle estetskih operativnih zahvata.
Interesantno je da su sva ostala nezadovoljstva samim sobom podložnija umanjenju ili čak potpunom nestajanju - ili smo skloniji da ono što je u nama lakše prevaziđemo od onog što je na nama.

Neki ljudi, jednostavno, misle da će biti više voljeni samo ukoliko su fizički privlačniji. Prvo sebi a pretpostavka je da će se, ukoliko se dopadnu sebi, dopadati i drugima i samim tim biti voljeniji. Ljubav (pa i glad za ljubavlju) uvek je vezana za estetiku.

p.s. Uzgred, kompleks manje vrednosti ne postoji. Postoji kompleks više vrednosti, odnosno osećaj inferiornosti u kome čovek teži ka višim ciljevima (neurotična težnja da se postane "ravan Bogu").

Da to je lose neprihvatanje sopstvenog izgleda...
Znam osobe koje su lepe ali nesrecne jer ne lice na neku osobu koja se njima svidja...
Ili su dozvolile da ih okolina ubedaci...
a sreca nema veze sa izgledom...da glad za ljubavlju...
Znam jednu osobu koja se ceo dan doteruje jer zeli ljubav...
Ali odbija svojim ponasanjem...
Tako da samo izgled nista ne znaci ako nema dopadljive licnosti...
Moji prijatelji su zanimljive licnosti sa kojima mogu da pricam o bilo cemu..
Sta ce mi lepotan koji cuti i koji je prazan...
 
nisam sigurna da je, u zdravoj dozi...da tako kazem, lose
biti samokritican - recimo nas drugar sa preko 25 god otisao i stavio fiksnu protezu, da bi ispravio zube...
smetalo mu i prakticno i estetski...
ja, do tad u zivotu nisam vjezbala, prosle sam godine pocela vozit bajs - zakljucila sam da mi smeta ono kilograma sto se nakupilo tokom godina, da dijete nisu za mene i probala sam naci ono sto mi odgovara - uspjela sam + sam otkrila nestom u cemu stvarno uzivam, mentalno i fizicki...u kontekstu fizickog rezultate vidim tek ove godine...
po meni. radiit na sebi je ok

juriti perfekciju - do te mjere da si izmjenis licni opis estetskim korekcijama i/ili izgladnjivanjem defintivno jeste nezdravo
prica mi drugarica, koja se tim bavi, kako oni cesto angazuju psihologe da pricaju s pacijentima koji se neprestano vracaju - po jos jedan, pa jos jedan zahvat...i kaze da se danas ljudi za korekcije, ponekad i nepotrebne, odlucuju sve mladji...moje pitanje je bilo - zasto opce pristaju da rade drugi, treci zahvat...

ovdje vec dolazimo na tu pricu o - nevoljenosti...neprihvatanju sebe...ali i na cinjenicu da to mediji itekako potpiruju
medijska slika lijepih ljudskih bica ima sve manje veze sa realnim ljudskim bicima - onim koja cine vecinu ljudskog roda
kad dijete od malena izlozis takvim uticajima kasnije mu je vrlo tesko pomoci da promijeni stav i prihvati i zavoli sebe onakvo kakvo jeste...da vidi lepotu van te nametnute norme...i to zna bas potrajat...neki to nauce s godinama, neki nikad...cinjenica je da nam mediji, kao komponenta kulture...nemogu to sadbolhe formulirat, u najvecoj mjeri bas odmazu...

citiracu dalje nesto, na engleskom je
mozete pomocu google translejta prevesti ako nekog zanima, a ne snalazi se...

prvi clanak i link se odnose na problem prihvatanja vlastitog tijela
podaci su americki, ali mislim da je problem svuda isti...mozda postoci variraju

Body image refers to the way we perceive our own bodies and the way we assume other people perceive us. “Body image involves our perception, imagination, emotions, and physical sensations of and about our bodies. It’s not static, but ever-changing; sensitive to changes in mood, environment, and physical experience. It is not based on fact. It is psychological in nature, and much more influenced by self-esteem than by actual physical attractiveness as judged by others. It is not inborn, but learned. This learning occurs in the family and among peers, but these only reinforce what is learned and expected culturally.” [Lightstone, 1991]


Some facts about body image:


The average size of the idealized woman (as portrayed by models), has stabilized at 13-19% below healthy weight. [Garner et al., 1980]
The thin ideal is unachievable for most women and is likely to lead to feelings of self-devaluation, dysphoria (depression), and helplessness. [Rodin et al., 1984]
89% of women in a study of 3,452 women wanted to lose weight. [Garner, 1997]
Constant dieting and the relentless pursuit of thinness has become a normative (thought to be normal) behavior among women in Western society. [Rodin et al., 1984]
Thinness has not only come to represent attractiveness, but also has come to symbolize success, self-control, and higher socioeconomic status. [Forehand, 2001]
The weight-loss industry brings in at least $55.4 billion in revenue per year. [Marketdata Enterprises 2007]
A disturbed body image is a significant component of eating disorders and plays an important role in the development and continuation of eating disorders. [Stice 2002]

http://www.about-face.org/educate-yourself/get-the-facts/facts-on-body-image/#.UgjHrssayK0


drugo je lista kampanja radjenih kako bi se medijska slika vratila u...zdravije tokove

In an effort to become ambassadors for the message of healthy body image, Voguerecently announced that it would no longer feature models under age 16 or those who appear to have an eating disorder.

Fashion organizations in Spain and Italy have specified a minimum healthy body mass index for models.


Israel’s government recently passed a law that requires a healthy body mass index for models as well as full disclosure if fashion media and advertising use Photoshop to change a model’s figure.


Dove has been leading “real beauty” empowerment campaigns and taking a stand against Photoshopping for almost a decade.


In 2002, actress Jamie Lee Curtis posed for a magazine both “glammed up” and in “real life” fashion to bring awareness to the way media images are digitally altered.


Social media websites such as Facebook, Tumblr and Pinterest are increasingly banning pro-anorexia and pro-bulimia messages. At the same time, there are a growing number of websites dedicated to healthy portrayals of real women, including the I Am That Girl blog.


In spite of these trailblazing changes, a lot of progress has yet to be made. The majority of magazines and other media have not replaced unrealistic images with normal, average-sized people. Although awareness is growing, parents and other authority figures can do more to model healthy self-image and diet, limit exposure to media, openly talk about media messages and share daily family meals. What we need is a broad-scale cultural shift that will only come about when we start demanding it.

http://psychcentral.com/blog/archives/2012/06/02/why-do-women-hate-their-bodies/

ono sto je jasno jeste da nacin na koji vidimo sebe i stupanj zadovoljstva uticu
I na sve ostale aspekte naseg zivota
rekla je jucer jedna forumasica, u najboljoj namjeri, da malim djevojcicama treba govoriti da su pametne, a ne da su lijepe...
ja mislim da im treba govoriti i da su lijepe, ali im treba i objasniti sta ih cini lijepim : )

Nisam mislila na objektivno korisne, iliti zdravstveno neophodne korekcije. Moja prijateljica je uradila bajpas želuca kako bi se oslobodila 80kg viška, pa posle išla na hirurško uklanjanje oklembešene kože … ali su potom usledili silikoni u grudima, fejslifting, pumpanje usana, a na kraju I zatezanje očnih kapaka, te zatezanje kože preko jagodica – kako bi dobila egzotičan “look”, iako joj je fizionomija daleko od azijatske. Ne znam šta je sledeće isplanirala, ali ona je postala opsednuta estetskim zahvatima. Nakon svih tih operacija napustila je muža s kojim je bila u braku dve decenije, pokrenula biznis, i u početku je delovalo kao da je procvetala. Međutim, prošle godine mi je kazala kako, kakvu god intervenciju da urade na njoj, ne može da bude sasvim zadovoljna jer (parafraziraću): iako ima zategnute kapke, iako joj je urađena trajna šminka oko očiju, iako nosi sočiva željene boje – njene oči nemaju taj IZRAZ koji bi ona htela da imaju.
Sad se setih kako si mi svojevremeno rekla da ti se svidja moj nos.:lol: Jedna druga osoba govorila je kako joj se sviđaju moja usta; treća je spominjala ten. A, eto, moram da priznam – ja nikada nisam volela ni svoj nos, ni svoje usne, ni svoj ten. Ne volim ih ni danas. Niko mi, kao devojčici i devojci, nije kritikovao izgled; naprotiv. Nisam bila izložena medijskoj torturi nametanja prototipa lepote ... mada sam jako, jako želela da ličim na crnu varijantu Barbarele. Kao devojka bila sam večito nezadovoljna svojim izgledom (žalila sam, npr, što nisam crnka, pa sam u tom smislu eksperimentisala sa bojenjem kose), i sve komplimente automatski sam doživljavala kao laskanja, tj. laž. Zbog toga mi je bilo teško da steknem emotivnu stabilnost; u vezama sam bila sumnjičava i nepoverljiva. Kada danas pogledam svoje fotke iz mladosti, čudim se zašto sam bila nezadovoljna. Sada sam, s jedne strane, daleko nezadovoljnija (zahvatio me proces starenja), a, s druge strane, imam i faze kada sam veoma zadovoljna – jer, ima i gorih od mene. Da se ne lažemo: ta vrsta "utehe", to – „ima i gorih od mene“ ključna je, nažalost, za "sreću". Ni ja takve niskosti nisam pošteđena. :lol: Poređenje sa drugima - približnih godina - je izgleda nužno da bismo znali gde smo ... a da bismo znali ko smo ispod ljušture, potrebno je da imamo mnogo, mnogo samopouzdanja. E ta sorta samopouzdanja, koja nema veze sa fizičkim izgledom, teško se stiče, i teže je stiču pametni.
Iz ugla žene koja je prošla fazu lepote i mladosti, za medije mogu da izjavim :mrgreen::
Ako se ne ostvariš na nekom drugom planu, sam izgled ne znači mnogo, odnosno – fizička lepota je ipak prolazna ... U izvesnim godinama, kada od lepote ili privlačnosti ostanu samo tragovi, napraviš balans između spoljašnjeg i unutrašnjeg: na jednom tasu malo bora, na drugom rezultat nekog drugog rada na sebi, i eto nečeg što nas čini šarmantnim, koliko-toliko prijatnim za oko ili makar prosečnim.

- - - - - - - - - -

sad nesto razmisljam,ja sam zavisna od muske ljubavi.ne moram da budem u vezi,ali moram da imam nekoga koga volim i ko mene voli
kad takav postoji ,ja blistam...koza,oci osmeh..ma cak i kosa..:)
kad nema necijih ociju u kojima se ogledam ,kao da iznutra svenem.poruznim
znam da to nije dobro i da je prilicno nezrelo razmisljam...
funkcionisem ja dobro i bez muskaraca,ali ovde pricam o sopstvenom dozivljaju lepote

:heart:
 

Back
Top