Pazi, imam i ja te romanitcne trenutke, i ponekad zazalim eh, sto me nije tako zaprosio, sto nije sve izgledalo kao na filmu?! Ali zivot nije film, brak nije vencanje i prosidba, i posle 6 godina braka, kao sto rece Kraljica, druge stvari ti ostaju vise u secanju, nego taj jedan jedini dan, i taj jedan trenutak kad ste odlucili da stupite u zajednicu.
Recimo rodjenje deteta, prvi trenutak kad ga je on, njegov otac uzeo u ruke i taj osecaj da je to malo bice "mi" i da smo mi sad odgovorni za njega i njegovu buducnost. Recimo....
Da ne zvucim mnogo surovo, nisam ja uopste protiv romantike, potrebna je ona, da malo ulepsa zivot, ali nikako ne isforsirana romantika, ili ona koja se podrazumeva. Dovoljni su mali, slatki trenuci paznje, koji ucine da se osecas lepse.
Hmmm, gde odoh ja sa celom pricom? :?