Snow_Queen1
Aktivan član
- Poruka
- 1.167
Obozavam to pitanje. "Kako si?" Ali treba umjeti postaviti to pitanje. Ljudima je to umjesto "cao"... Toliko je ljepote u pitanju "kako si" da je tuzno sto ga tako cesto izgovaramo. Onda uslijede odgovori "nije lose", "dobro", "bilo je i boljih dana", sjevne i poneko "odlicno" ili cak "Odlicno! Nikad bolje!"...No, to ne mijenja stvar. Obicno se u razgovoru odma' ode u drugom pravcu. Kad me pitas kako sam ocu da me pitas kako sam, da te to interesuje zaista. Da stanes i cekas odgovor, da slusas. Da sirom otvoris oci zeljan/a saznanja. I sledeci put kad se vidimo da me pitas "a kako si danas? sta je bilo sa tim i tim?". Da pamtis sta sam rekla, jer pobogu pitala/o si i ja sam ti dala trazenu informaciju. Tu informaciju ne zelim da ne cujes, bacis, potres, zgazis, obrises nos sa njom... Zelim da je cuvas. Trazio/la, ja dala, ti podhranio/la. U jednom kutku sjecanja, u parcicu svoje duse. Informacija se smjestila, zauzela poziciju i ceka svoje vrijeme. Sad si drugaciji/la. Sad je cestica mene u tebi. Vise nisi isti/la. Razmjena. Uzimanje i davanje. Harmonija uskladjenosti. Komunikacija dusa. Cime mi komuniciramo nakon tog pitanja? Iz kog plicaka? Iz lavora? Ne, Kad te pitam kako si ja ti nudim svoje razumijevanje i paznju. Jer svi smo jedno, Bozja djeca. I svi po istom taktu otkucavamo. Po bilu Svemira. I da te sad jos jednom upitam: Kako si?