Kako se probuditi..?

Nije li tužno to što je san još jedino pribežište tek..



"Biti il' ne biti? - pitanje je sad.
Je l' lepše u duši trpeti praćke i strele sudbe obesne, ili na oružje protiv mora beda dići se, i borbom učiniti im kraj?
Umreti - spavati - ništa više - reci, da spavanjem se svrši srca bol i hiljada životnih potresa i naslednih mesu, eto to je cilj i predano mu teži ti.
Umreti, spavati - spavati - možda sanjati! "

divim se ljudima koji ustaju iz kreveta kao odapeti iz praćke..
mada, negde mislim da mora da su malo glupi
zato im se i divim..

Tuzno jeste, ako ga tako dozivljavas...kao pribeziste...zasto zelis u pribeziste, zasto ti je to tuzno...?
Nije poenta u begu u san, nego o snu kao delu zivota...
Ja ga dozivljavam kao svojevrsno lecenje, mnogo sanjam i pamtim snove i mnogo mi se puta desilo da ih pokusavajuci da ih razumem, pronadjem resenje necega sto me muci...
 
kada bi postojala mogućnost da spavate određen broj godina, i da za to vreme sanjate samo divne stvari

mozak svejedno ne pravi razliku šta je stvarno a šta nije

da li bi te godine prijatnog sna menjali za neprijatniju stvarnost?
time bih propustila sudjelovanje u životu ljudi koje volim, pa NE (jedino kad bismo svi spavali, kao u Trnoružici)
meni san nije pribježište, samo nasušna potreba tijela da se odmori

al, da ne lažem, bilo je momenata, bilo je---
 
"ajde ustaj spavalice! vidi kakav je daaan napolju!"

zvuči poznato?

nametnula se nekakva kultura življenja u kojoj se na san gleda kao na gubljenje vremena ("osam sati..dosta ti je")

s druge strane, imamo paradoks sa je mozak neistražen, da je podsvest veoma moćna, i da su upravo snovi izvanredan materijal da se mozak istraži.

Zašto ljudi beže od snova?
Zašto vaspitavaju decu da spavaju što kraće te da su snovi nekakvo usputno dešavanje koje nema nekog značaja u njihovom životu ("san bio-san prošo")

Savremen čovek je čak toliko sluđen da ima problem da zaspi.
Društvo ga namerno, ciljano - upućuje samo na Svest.

Da li se "neko" (vladar sveta, veliku gušter) plaši da bi ljudi, kada bi uspeli da koriste svoje snove, mogli da promene stvari ?

Dokazana cinjenica od mnogih studija da spavanje od 6-8 sati je idealno za covekovu psihu i fizicko zdravlje, sve ispod 6 ili preko 8 sati je kontra-produktivno.
To je nije kultura zivljenja, da nam kao neko diktira tempo namerno samo da bezimo od snova.
Ja licno volim da spavam, ali kad spavam dugo po 10 h probudim se umorniji nego sto sam legao, psihicki mi je losije taj ceo dan.

E sad sto se tice snova, ako znate da desifrujete svoje snove, mozete dosta zakljuciti za cim zudite, sta vas plasi, kakve zelje imate u stvarnom zivotu a da toga niste svesni u stvarnosti. Desifrovanje snova ne mislim na "sanovnike" i razne gluposti.

Zivot u stvarnosti je tezak, ali i snovi znaju da budu teski.

Snovi bez zivljenja u stvarnosti skoro pa da ne mogu postojati, zasto? Zato sto nas mozak u budnom stanju je kao video kamera koja snima sve oko nas, sta se desava, snima MATERIJALNO I DUHOVNO. E to sto smo videli i doziveli od naseg rodjenja moze da se projektuje u Snu na milion nacina.

Zamislite sad nekog nekog coveka koji je slep od rodjenja, mene zanima kakve on ima snove i sta on sanja, jer nije video (snimio) nista materijalno (zemlju, more, planine, drvo, reku itd....). Kako njemu objasniti da je trava ZELENA, a on ne zna sta je to zelena boja. On ne zna ni jednu boju osim crne ili kako je mi koji vidimo nazivamo. I on ima snove ali to su tako jadni i skromni snovi u odnosu na nas koje vidimo.

Ranjeni Zoro je napisao nesto jako tuzno, odaje mi utisak da je njegov zivot toliko tezak da su mu snovi i spavanje kao beg od patnje. Mnogi depresivni ljudi beze u san. Neki beze od stvarnosti putem alkohola ili opijata.
Dok neko ko misli da ima sretan zivot ne moze da doceka sutrasnju zoru.
I sami znamo koliko se puta nama desilo da uopste ne mozemo da zaspimo od uzbudjenja i srece jer ne mozemo da docekamo sutrasnji dan za koji mislimo da ce biti radostan zbog nekog dogadjaja.
 
Dokazana cinjenica od mnogih studija da spavanje od 6-8 sati je idealno za covekovu psihu i fizicko zdravlje, sve ispod 6 ili preko 8 sati je kontra-produktivno.
To je nije kultura zivljenja, da nam kao neko diktira tempo namerno samo da bezimo od snova.
Ja licno volim da spavam, ali kad spavam dugo po 10 h probudim se umorniji nego sto sam legao, psihicki mi je losije taj ceo dan.

E sad sto se tice snova, ako znate da desifrujete svoje snove, mozete dosta zakljuciti za cim zudite, sta vas plasi, kakve zelje imate u stvarnom zivotu a da toga niste svesni u stvarnosti. Desifrovanje snova ne mislim na "sanovnike" i razne gluposti.

Zivot u stvarnosti je tezak, ali i snovi znaju da budu teski.

Snovi bez zivljenja u stvarnosti skoro pa da ne mogu postojati, zasto? Zato sto nas mozak u budnom stanju je kao video kamera koja snima sve oko nas, sta se desava, snima MATERIJALNO I DUHOVNO. E to sto smo videli i doziveli od naseg rodjenja moze da se projektuje u Snu na milion nacina.

Zamislite sad nekog nekog coveka koji je slep od rodjenja, mene zanima kakve on ima snove i sta on sanja, jer nije video (snimio) nista materijalno (zemlju, more, planine, drvo, reku itd....). Kako njemu objasniti da je trava ZELENA, a on ne zna sta je to zelena boja. On ne zna ni jednu boju osim crne ili kako je mi koji vidimo nazivamo. I on ima snove ali to su tako jadni i skromni snovi u odnosu na nas koje vidimo.

Ranjeni Zoro je napisao nesto jako tuzno, odaje mi utisak da je njegov zivot toliko tezak da su mu snovi i spavanje kao beg od patnje. Mnogi depresivni ljudi beze u san. Neki beze od stvarnosti putem alkohola ili opijata.
Dok neko ko misli da ima sretan zivot ne moze da doceka sutrasnju zoru.
I sami znamo koliko se puta nama desilo da uopste ne mozemo da zaspimo od uzbudjenja i srece jer ne mozemo da docekamo sutrasnji dan za koji mislimo da ce biti radostan zbog nekog dogadjaja.

koliko sam ja shvatio nije cilj teme bezanje u san i bezanje od realnosti nego na koji nacin smanjiti protok misli u toku dana, kako primiriti misli ? kako se probuditi ujutru bez gomile misli i obaveza koje nas cekaju u toku dana, zasto se ne zivi u sada ? zapravo pitanje je sta se krije ispod toliko misli ?
 
koliko sam ja shvatio nije cilj teme bezanje u san i bezanje od realnosti nego na koji nacin smanjiti protok misli u toku dana, kako primiriti misli ? kako se probuditi ujutru bez gomile misli i obaveza koje nas cekaju u toku dana, zasto se ne zivi u sada ? zapravo pitanje je sta se krije ispod toliko misli ?
Nije AleksandarNS ništa promašio. I njegovo je u okviru teme. Ranjeni Zoro je tužan (mrzovoljan i svašta još) od gutre. Al on to ne priznaje. A priznaje da tripuje. A sad, može se on folirati pa da ispadne kako je tema baš to što ti tvrdiš.
 
Nije AleksandarNS ništa promašio. I njegovo je u okviru teme. Ranjeni Zoro je tužan (mrzovoljan i svašta još) od gutre. Al on to ne priznaje. A priznaje da tripuje. A sad, može se on folirati pa da ispadne kako je tema baš to što ti tvrdiš.

naj volim kad me svez trip probudi rano ujutru, onda zemlja pocne da mi se okrece pod nogama. tada se ne zurim da stignem na posao nego prosetam do arteskog bunara i tamo se umijem i napijem vode, ne razmisljam o nicemu nego samo slusam tu vodu koja dolazi iz dubine zemlje i busi stenu i povremeno se zapitam sta je jace voda ili dijamant..onda posle nekog vremena krenem..u nepoznato zna se..:lol:
 
Nikada nisam imala problema rano da ustanem,sat mi ni ne treba i ovako se budim sa kokoshkama...opet bolje mi je da taj dan svog zivota koji je vrlo kratak ispunim necim lepim nego da odspavam do 12...i ne smatram sebe glupom zbog toga vec pametnom jer zelim svoj zivot da iskoristim sa prijateljima a ne u spavanju......dosta cu se naspavati na onaj svet.
 
Meni je pala na pamet jedna misao jos od juce kad sam malo razmisljao o snu. Palo mi je na pamet SMRT.
Mnogi kazu naspavace se kad umru itd...

Meni je pala jedna misao a to je kad umremo da li bi mogli da padnemo u vecne SNOVE. Recimo ako je mozak kao jedna "video kamera" od naseg rodjenja belezi sve materijalno i duhovno sta vidimo i osecamo, za cim zudimo, za cim patimo, cega se plasimo, pa tako sve do nase smrti. E onda ide "projekcija" kad umremo. "Kako si sejao tako ces i znjeti"

Tako ako smo bili srecni i cinili dobro za zivota bili bi i u "tom vecnom" snu. A isto tako ako smo bili nesrecni za zivota, u snu cemo biti srecni jer smo za zivota zudeli da budemo srecni. Siromah bi bio bogat. Bolestan zdrav, itd....

Ali tu postoji i oni ljudi koji su cinili zlo u stvarnom svetu, kriminalci, lopovi , ubice, vecina njih na ovom svetu se plase jednog a to je da budu uhvaceni. Zato bi njihovi snovi za njih bile nocne more jer u tom vecnom snu bi sanjali da ih stalno neko progoni, osecali bi veliki strah itd..... Sve bi njima bilo radjeno ono sto oni su radili drugima dok su bili zivi.

Pravda i Nepravda ce se pokazati u tom VECNOM SNU u pravom obliku.
Recimo to da dok zivimo mi zapravo udaramo temelje kakav ce biti nas vecan san kad umremo..

Mozda je ovo moja neka glupa misao, teorija, ali to bi moga da bude jedan od odgovora naseg smisla zivota, jos niko ne zna sta je smisao zivota.

Naravno ovo je moja teorija koju ni sam u nju ne verujem jer nemam dokaza, ali moze neko ovu moju teoriju da dopuni sa svojim idejama i razmisljanjima.

PS:Nemoj te samo da pisete o medicini i nauci kako ljudi u komi i smrti ne sanjaju, mozak kad je mrtav on ne funkcionise da bi moga da sanja itd... Sve ja to znam.
Ali niko nije vaskrsao iz mrtvih, da bi rekao sta je sa one druge strane. Mozda tamo nema nista mozda se radi o obicnom nistavilu. Ali ako se radi o obicnom nistavilu onda smisao zivota ne postoji. Ljudska rasa bi trebala da izvrsi kolektivno samoubistvo.


Nadam se da ce neko duboko razmisliti o ovome sto sam napisao, necu se ljutiti i ako kazete da lupetam da imam bujnu mastu. To je samo neka ideja koja mi je pala na pamet juce i hteo sam da je podelim.
 

Back
Top