Kako nas drugi vide?

Tu se slažem, mada ne vole svi zafrkanciju. 🙂
Mozes to da vidis i kao test pri kojem selektiras drustvo, ako ne voli, ne mozemo biti drugovi.Mozes da pazis da ne pokrades nekog ,naneses mu nekakvu stetu ali moras ostati ko si u zivotu, ne mozes zivjeti u zlatnom kavezu i ocekivati od drustva da se tome prilagodi i ako ne volis zafrkanciju moras da prokuzis da je zafrkancija to je tvoja obaveza ne drugih.
 
Tema me privukla naslovom, mada mi je uvod bio čudan i nejasn ali ipak ću iskoristiti priliku da napišem što mislim. Danas je toliko ljudi povrijedeno, proglašavajući sve i svakoga toksičnim, svi su narcisi ili psihopate i itd. Jesu li se ti pusti koji se zale( naravno i i na ovom forumu) zapitali što drugi misle o njima? Da netko ne misli i o njima da su toksicni, narcisi, psihopate i što lu već? Danas su ljudi nevjerovatno hipersenzibilni, i ne slutimo što drugi misle o nama.

Svi mi mislimo da smo jako dobri, jesmo li? Jedan put( ima dosta id toga) ja na jednom portalu za upoznavanje komunicirao s jednom źenskom, kako tu nisam imao svoju pravu sliku pošaljem ha njoj sliku kad ona meni odgovara da ona mene zna i da sam je strašno uvrijedio. Ja ostao pafff posto je ona imala svoju sliku i ja pojma nisam imao koje ona. Rekla mi je detalje di sam he to uvrijedio mada ja i dalje pojma nisam imao koje je ona, mada znala je toliko toga o meni. Zamislite, ja sam je nečim uvrijedio, to se njoj urezala u pamćenje, a ja se nje nikako ne mogu ni sjetiti. Mada moguće da je to istina, to je bilo u jednoj birtiji u koju sam nažalost zalazio u kojoj je bilo mnogo debila s kojima sam se nažalost kao družio, kao nekakva kvartovska ekipa. Moguće da sam se poveo za tim debilkusima koji su nerijetko znali vrijeđati konobarice, možda malo popio, šta ja znam već?

Siguran sam sa sam svjestan nekih svojih mana i radim na njima ali opet koliko dobro radim na njima i ima m li kakvih mana kojih nisam ni svjestan?
 
Da, razumem.
Mislim da su sva naša dela, misli, želje nebitni, da je naša svrha kao individue nebitna, nema je.
Jedino kao deo porodice, društva nekog mi postojimo, da je ono kako nas drugi vide naša realnost.
Čini se da u toj realnosti nema mnogo mesta za slobodu.
Naravno da su nase želje, osobnost, djela, misli i dr bitni jer tako ostavljamo trag na čovječanstvu. To ti je kao kad se neki Sarah olabaviti na nekakvoj komplicirano 8 velikoj mašina, mašina ne može onda raditi ili ne radi kako treba.
 

Back
Top