Očekivanja ljudi oko nas

To je mala vrsta nepoštovanja
Ta očekivanja
Kao da se mi tu nešto pitamo o drugima
Zavisi ...
Ono imam i ja očekivanja od nekih sebi bliskih osoba, ali se trudim da im to transparentno stavim do znanja u fazonu - ne čini ovo jer mi se ne bi dopalo i sl.
Sporno mi je kada projektujemo neracionalna očekivanja na decu jer taj odnos ne bi trebao da bude uslovljen.
Što se tiče odnosa sa familijom i partnerima mislim da bi tu trebala da postoje neka očekivanja kao vid našeg ličnog samopoštovanja i da ne bi bilo loše da ih saopštimo:
Tipa ako ovo uradiš - gotovo je između nas
 
Domaća sredina, Srbija konkretno - gledam iz kulturološkog ugla (ono smatram da imamo neke specifičnosti)
Kako se meni cini, razliciti krajevi u Srbiji imaju neke svoje razlicite specificnosti, no nisam dobro upoznat vecinom, tako da necu komentarisati- sem dijalektickog razmisljanja jer to je kljuc ove teme: da bi zaista covek razvio sopstveno ja i da ne bi padao u zamke ocekivanja od drugih treba razviti dijalekticko razmisljanje- a to je nacin razmisljanja koji se temelji na suocavanju i uporedjivanjem suprotstavljenih ideja, i onda iz toga izvlaci sinteza,
i tu je prilagodjavanje bitno- ako se covek tokom zivota vise susretao s razlicitim obicajima, nacinima razmisljanja itd- imati ce vecu sansu da razvije sopstveno ja i samim time da bude otporan i na to sto od njega ocekuje neko ili na propagandu i na niz drugih problema- a vecina ljudi nema razvijen ovaj naci razmisljanja- a to se ocituje u tome sto oni zapravo samo oponasaju ili kopiraju druge- npr ponekad mozes po necijim pisanjima i govoru odrediti koje novine cita ili vrlo brzo utvrditi politicke stavove- jer samo kao papagaji ponavljaju ono sto su culi- umesto da uporedjuju razlicita misljenja- a na isti nacin iu ocekivanja: sta bi ocekivao neko ko je iz ovog mesta ili kraja ili ove ili one zemlje; cija ocekivanja su realisticnija ili smislenija ili prakticnija?
Osoba koja ne razvije ovu sposobnost ce celog zivota samo menjati grupacije, kolhoze i vodje i pravila, ali sustinski ce uvek biti sledbenik.
 
hteo to ili ne živiš tuđ život od malih nogu, podsvest ti je izprogramirana od ranih nogu i sada vrtiš taj softver. Nikad u životu nizašta nisi postavljao pitanja kako i zašto. Tuđa su očekivanja da se ženiš, da nađeš posao, da ideš u školu, da gledaš fejzbuke i istagrame, da imaš decu. Ćaola đaci
 
hteo to ili ne živiš tuđ život od malih nogu, podsvest ti je izprogramirana od ranih nogu i sada vrtiš taj softver. Nikad u životu nizašta nisi postavljao pitanja kako i zašto. Tuđa su očekivanja da se ženiš, da nađeš posao, da ideš u školu, da gledaš fejzbuke i istagrame, da imaš decu. Ćaola đaci
Šta onda kada u jednom momentu naletiš na nepoznato/novo i to te privuče, a u sukobu je sa dotadašnjim težnjama?
 
Od ranog detinjstva učimo (kako) da se prilagođavamo roditeljima, vršnjacima, ljudima iz naše blizine, a nešto kasnije partnerima, kolegama i društvu u celini.
Nekada ta očekivanja mogu da budu motivišuća i da nas podstaknu da budemo više no što jesmo sami, dok u drugim situacijama mogu da stvore pritisak, stres, osećaja da nikada nismo doboljno dobri i sl.

Da li smatrate da su tuđa očekivanja više podsticaj ili opterećenje?
Kako razlikovati sopstvene želje od onoga što drugi očekuju od nas?
Kako se nosite sa pritiskom da ispunite tuđa očekivanja?
Bioloski fenomen je da svaki roditelj misli da mu je dete genije, inteligentnije, sposobnije ..........od ostale dece, pa na toj osnovi i konstruisu svoja "ocekivanja", tacnije, zelje. Verovatno je takav stav povezan sa sopstvenim fijaskom kroz zivot pa roditelji, preko dece, zele korigovati vlastitu biografiju.
Znam roditelje koji cak i "projektuju" realnost prikazujuci svoje dete ekstremno uspesnim, inteligentnim............naprimer, takvi roditelji stede gde god mogu da bi svom "uspesnom" detetu kupili stan, teraju ga da menja firma za 100 evra vecu platu, kupuju mu nov auto zaduzujuci se na sve strane, A SVE SA CILJEM DA POKAZU KAKO JE NJIHOVO DETE USPESNO U PROFESIONALNOJ KARIJERI.............iako to dete nije nista stvorilo sopstvenom pamecu i radom vec je sve dobilo od roditelja.Takvo dete je uglavnom hendikepirano kroz zivot jer nije sposobno ni za prosecan zivot, pa takvoj deci roditelji nalaze cak i zivotnog partnera iz "bogate" familije koja ima vilu na moru, jahtu..........pa se sva ta imovina te bogate familije pripisuje novopecenom zetu ili snaji............kao, moj sin ima vilu na moru, stan u BGD na vodi...........a ne pominje se da je to imovina od strane supruznika.

Dno dna od karaktera, da covek ne poveruje da u ljudskom rodu ima takvih izmeta.
 

Back
Top