Kako je u SFRJ u praksi ostvarivano ustavno načelo ravnopravnosti ćirilice i latinice

Područje tzv.uze Srbije bilo je posle SR Slovenije etnički najhomogenije i logično je što latinica nije bila u javnoj upotrebi kao što je logični i što u Sloveniji nije ćirilica nije bila u javnoj upotrebi..Na teritoriji uze Srbije sem u Raškoj oblasti gde je bilo muslimana koji se nacija ali bez svog jezika i pisma pojavljuju 1971, nije bilo autohtonog stanovništva koje je pripadalo drugim "jugosloenskim narodima" pa nije bilo razloga da sem ćirilice i latinica bilo na nivou republike bilo na lokalnim nivoima uđe u javnu upotrebu.S druge strane u SAP Vojvodini koja je formalna bila "u sastavu" SR Srbije a suštinski to je bila federalna jedinica kao i druge republike,u javnoj upotrebi bila je latinica a ne ćirilica,u celoj SAP i tamo gde su manjine - Mađari i drugi bili u većini ali i tamo gde su Srbi bili u većini.SR Hrvatska i SR Bosna i Hercegovina bile su etnički slozene republike.U SR BiH do 1971 srpsko stanovništvo bilo je najbrojnije - relativna većina ali u javnoj upotrebi bila je latinica u celoj republici pa i tamo gde su Srbi bili izrazita većina.U SR Hrvatskoj,u delovima gde su Srbi bili većinsko stanovništvo takođe nije bilo ćirilice.u javnoj upotrebi.

Ти износиш априори тврдњу да латинице није било на подручју уже Србије, и онда потврђујеш да је то сасвим логично.

Али твоја тврдња је нетачна јер ова ствар се не тиче мањина, нити концентрације мањина, ово се тиче само српског језика.

Грчки језик је грчки језик са грчким писмом свуда, у Грчкој и ван Грчке на пример..
 
Ти износиш априори тврдњу да латинице није било на подручју уже Србије, и онда потврђујеш да је то сасвим логично.

Али твоја тврдња је нетачна јер ова ствар се не тиче мањина, нити концентрације мањина, ово се тиче само српског језика.

Грчки језик је грчки језик са грчким писмом свуда, у Грчкој и ван Грчке на пример..

Ja jasno razdvajam javnu od privatne upotrebe pisma.Ono iza čega je stajala drzava odnosno republika u 99 % slučajeva bilo je na ćiriličnom pismu.Od tabli sa imenima ulica,javnih ustanova,javnih preduzeća,štampe,školskih udzbenika za osnovnu i srednju školu,sudskih poziva,formulara javne uprave,svedočanstava,raznih javnih isprava ...Latinica je korišćena izuzetno tj.samo kad su za to postojali neki veoma vazni razlozi koje je nametao politički ambijent u nekadašnjoj tvorevini ili neka drugi valjan razlog .O nametanju latinice na teritoriji uze Srbije ne moze se ozbiljno govoriti.Druga je stvar što su u to vreme postojala tzv.društvena preduzeća koja su poslovala u cilju sticanja dobiti i koja su u nameri da ne gube kupce u zapadnim republikama koristile latinično pismo.To je na kraju krajeva bio njihov izbor a ne nekakva prinuda ili politika.
 
Ja jasno razdvajam javnu od privatne upotrebe pisma.Ono iza čega je stajala drzava odnosno republika u 99 % slučajeva bilo je na ćiriličnom pismu.Od tabli sa imenima ulica,javnih ustanova,javnih preduzeća,štampe,školskih udzbenika za osnovnu i srednju školu,sudskih poziva,formulara javne uprave,svedočanstava,raznih javnih isprava ...Latinica je korišćena izuzetno tj.samo kad su za to postojali neki veoma vazni razlozi koje je nametao politički ambijent u nekadašnjoj tvorevini ili neka drugi valjan razlog .O nametanju latinice na teritoriji uze Srbije ne moze se ozbiljno govoriti.Druga je stvar što su u to vreme postojala tzv.društvena preduzeća koja su poslovala u cilju sticanja dobiti i koja su u nameri da ne gube kupce u zapadnim republikama koristile latinično pismo.To je na kraju krajeva bio njihov izbor a ne nekakva prinuda ili politika.

Дао сам ти пример ТВБ
 
Дао сам ти пример ТВБ

TV Beograd je tokom osamdesetih najveći deo programa (tekstualnog) emitovao na ćirilici.Iz razumljivih razloga na primer emisija igre na sreću Loto koja je prikazivana u celoj sfrj,nije mogla da bude najvaljena ćiriličnim pismom jer u Sloveniji najveći deo gledalaca ne bi znao o čemu se radi.Ono što je emitovano za gledaoce u Srbiji dakle van programske šeme tzv. jrt bilo je na čiriličnom pismu uključujući i večernji dnevnik.
 
Poslednja izmena:
Kako je u SFRJ u praksi ostvarivano ustavno načelo ravnopravnosti ćirilice i latinice missim po republikama ?

Mi u HR smo ćirilicu učili u 3. razredu osnovne iz hrvatsko-srpskog (tako se jezik zvao u SFRJ, tj. SRH). Pisali smo nešto što se zvalo "zadaćnica". Tijekom godine bile su 4 zadaćnice. Dvije su bile na latinici, dvije na ćirilici. Inače najviše problema sa ćirilicom su imali Srbi, uvijek su se bunili zašto moraju pisati na ćirilici.

U SRH nisu postojale table sa dvojezičnim natpisima, niti natpisi na ćirilici. Zapravo jesu. Na željezničkim kolodvorima (stanicama) bili su natpisi na latinici i ćirilici.
 
Mi u HR smo ćirilicu učili u 3. razredu osnovne iz hrvatsko-srpskog (tako se jezik zvao u SFRJ, tj. SRH). Pisali smo nešto što se zvalo "zadaćnica". Tijekom godine bile su 4 zadaćnice. Dvije su bile na latinici, dvije na ćirilici. Inače najviše problema sa ćirilicom su imali Srbi, uvijek su se bunili zašto moraju pisati na ćirilici.

U SRH nisu postojale table sa dvojezičnim natpisima, niti natpisi na ćirilici. Zapravo jesu. Na željezničkim kolodvorima (stanicama) bili su natpisi na latinici i ćirilici.
Imali ste dvojezične table gde je bilo mađarske,italijanske,češke i drugih manjina,
 
Imali ste dvojezične table gde je bilo mađarske,italijanske,češke i drugih manjina,

Ne znam. Mislim da nisu bile nigdje osim na željezničkim stanicama (latinica i ćirilica; Zagreb, Split, Rijeka su bili napisani i na latinici i na ćirilici). Imena mjesta, ulica, ustanova su bila isključivo na latinici.
Da li je gdje u Istri bilo na talijanskom zbilja ne znam.
 
Poslednja izmena:
TV Beograd je tokom osamdesetih najveći deo programa (tekstualnog) emitovao na ćirilici.Iz razumljivih razloga na primer emisija igre na sreću Loto koja je prikazivana u celoj sfrj,nije mogla da bude najvaljena ćiriličnim pismom jer u Sloveniji najveći deo gledalaca ne bi znao o čemu se radi.Ono što je emitovano za gledaoce u Srbiji dakle van programske šeme tzv. jrt bilo je na čiriličnom pismu uključujući i večernji dnevnik.

Да, а пре 80-тих све је усред Београда и уже Србије било на латиници. И ако ми знамо латиницу, а "они" немају појма о ћирилици, то је ваљда равноправност? И није тачно да су програмске шеме за гледаоце у Србији биле на ћирилици, подразумевало се, као и данас да је и латиница наше писмо и само су емисије за децу биле искључиво на ћирилици. И понека емисија за пољопривреднике, не би ли се подвукло да је ћирилица писмо заосталих, инфантилних и сељака.

- - - - - - - - - -

Mi u HR smo ćirilicu učili u 3. razredu osnovne iz hrvatsko-srpskog (tako se jezik zvao u SFRJ, tj. SRH). Pisali smo nešto što se zvalo "zadaćnica". Tijekom godine bile su 4 zadaćnice. Dvije su bile na latinici, dvije na ćirilici. Inače najviše problema sa ćirilicom su imali Srbi, uvijek su se bunili zašto moraju pisati na ćirilici.

U SRH nisu postojale table sa dvojezičnim natpisima, niti natpisi na ćirilici. Zapravo jesu. Na željezničkim kolodvorima (stanicama) bili su natpisi na latinici i ćirilici.

Ми смо Гајеву латиницу учили у 2. разреду, тако је и данас, моја деца су учила Гајеву латиницу у 2. разреду.
 
Да, а пре 80-тих све је усред Београда и уже Србије било на латиници. И ако ми знамо латиницу, а "они" немају појма о ћирилици, то је ваљда равноправност? И није тачно да су програмске шеме за гледаоце у Србији биле на ћирилици, подразумевало се, као и данас да је и латиница наше писмо и само су емисије за децу биле искључиво на ћирилици. И понека емисија за пољопривреднике, не би ли се подвукло да је ћирилица писмо заосталих, инфантилних и сељака.

- - - - - - - - - -



Ми смо Гајеву латиницу учили у 2. разреду, тако је и данас, моја деца су учила Гајеву латиницу у 2. разреду.

Već sam pisao o tome zašto je ravnopravnost ćirilice u SFRJ sa latinicom bila neostvarljiva i zapravo tako nešto niko nije ni zagovaravao.Ni poznati Memorandum SANU iz 1986 ne postavlja pitanje zašto u Zagrebu nema ćirilice kao ni zašto latinica u Beogradu.
 
Poslednja izmena:
Već sam pisao o tome zašto je ravnopravnost ćirilice u SFRJ sa latinicom bila neostvarljiva i zapravo tako nešto niko nije ni zagovaravao.Ni poznati memorandum SANU iz 1986 ne postavlja pitanje zašto u Zagrebu nema ćirilice.

Јеси ти читао новосадски књижевни договор? А правопис српскохвратског језика?
 
Јеси ти читао новосадски књижевни договор? А правопис српскохвратског језика?

Nisam čitao pravopis,ja ovu temu vidim kao političku u istoriji naravno a ne kao pitanje struke.Inače nisam ni neki poznavalac gramatičkih i pravopisnih pravila,pišem po osećaju pa verovatno ne tako retko i grešim..Za Novosadski knjizevni dogovor sam čuo naravno ali taj dogovor je iz 1954 godine i treba opet uzeti u obzir politički kontekst u kome je došlo do tog dogovora koji verovatno nije sproveden u bitnim elementima.
 
У мојој породици је прећутни став био према особама које су срби, а пишу латиницом: малограђанштина, покондиреност.

Пре другог светског рата смо имали мукотрпно грађени зачетак грађанског друштва, који су комунисти брисали, као гумицом... Треба читати текстове, периодику тог времена, гледати старе фотографије... Можда се неко и замисли: где би били, да не би...
 
Većina Europe i svijeta piše latinicom. Engleski je svjetski jezik (a pismo kojim oni pišu je latinica). U zračnom prometu engleski je službeni jezik. To je jednostavno tako. Pa Kina je najmnogoljudnija zemlja ali kineskim ne piše nitko osim Kineza... Jednostavno Englezi su svojim širenjima i kolonija kroz povijest napravili to što su napravili. A i Španjolci i Portugalci. Ako želiš išta vani napraviti moraš znati latinicu. I to je to. Jugoslavija (bilo koja) se samo prilagodila stanju stvari koje je u svijetu. Ništa čudno.
 
Nisam čitao pravopis,ja ovu temu vidim kao političku u istoriji naravno a ne kao pitanje struke.Inače nisam ni neki poznavalac gramatičkih i pravopisnih pravila,pišem po osećaju pa verovatno ne tako retko i grešim..Za Novosadski knjizevni dogovor sam čuo naravno ali taj dogovor je iz 1954 godine i treba opet uzeti u obzir politički kontekst u kome je došlo do tog dogovora koji verovatno nije sproveden u bitnim elementima.

Правопис је оно што је алфа и омега код записивања језика (не овај алфа и омега који овде пише по форуму). Према договору, и према правопису, српскохравтски језик је један језик, који се може звати и хрватскосрпски, и који се записује са два алтернативна писма, чије је коришћење равноправно.

То равноправно нам никад нису разјаснили шта је и у том грму лежи слон.

Једни су равноправност схватили као произвољност, да могу да пишу како хоће, и писали су латиницом, другог писма није готово нигде ни било. Другима је та равноправност наметнута као обавезно присуство латинице свуда и на сваком месту.

Како сам већ писао, те будалаштине од два писма нема нигде у свету, свет познаје појам службене употребе језика, па имамо нпр. у Ирској први службени језик и други службени језик, па све пише прво на ирском а испод на енглеском.

А краљевина СХС и касније Југославија је била много доследнија ту, па си свуда на натписима, и на печатима и на ознакама имао доследно два писма.

Али как овећ рекох, то не мења ствар да је то једна најобичнија балканска муљажа јер једном језику треба једно писмо за записивање, шта ће му два писма?

- - - - - - - - - -

У мојој породици је прећутни став био према особама које су срби, а пишу латиницом: малограђанштина, покондиреност.

Пре другог светског рата смо имали мукотрпно грађени зачетак грађанског друштва, који су комунисти брисали, као гумицом... Треба читати текстове, периодику тог времена, гледати старе фотографије... Можда се неко и замисли: где би били, да не би...

Та спрдња са два писма је и почела између два рата.

- - - - - - - - - -

Većina Europe i svijeta piše latinicom. Engleski je svjetski jezik (a pismo kojim oni pišu je latinica). U zračnom prometu engleski je službeni jezik. To je jednostavno tako. Pa Kina je najmnogoljudnija zemlja ali kineskim ne piše nitko osim Kineza... Jednostavno Englezi su svojim širenjima i kolonija kroz povijest napravili to što su napravili. A i Španjolci i Portugalci. Ako želiš išta vani napraviti moraš znati latinicu. I to je to. Jugoslavija (bilo koja) se samo prilagodila stanju stvari koje je u svijetu. Ništa čudno.

Познавати неки језик и писмо нема везе са тим како записујеш свој језик. Ја могу да познајем и енглески језик, и шпански језик, али свој језик пишем како се он пише. Тако ћеш ти руски писати по правилима руског језика, тј. ћирилицом, без обзира на то што хрватски пишеш латиницом.
 
Većina Europe i svijeta piše latinicom. Engleski je svjetski jezik (a pismo kojim oni pišu je latinica). U zračnom prometu engleski je službeni jezik. To je jednostavno tako. Pa Kina je najmnogoljudnija zemlja ali kineskim ne piše nitko osim Kineza... Jednostavno Englezi su svojim širenjima i kolonija kroz povijest napravili to što su napravili. A i Španjolci i Portugalci. Ako želiš išta vani napraviti moraš znati latinicu. I to je to. Jugoslavija (bilo koja) se samo prilagodila stanju stvari koje je u svijetu. Ništa čudno.

Какве ово везе има са ћирилицом? Ти мислиш да је нека мудрост знати латиницу, поред ћирилице? Сматраш да људи нису за то кадри, шта ли?
 
Познавати неки језик и писмо нема везе са тим како записујеш свој језик. Ја могу да познајем и енглески језик, и шпански језик, али свој језик пишем како се он пише. Тако ћеш ти руски писати по правилима руског језика, тј. ћирилицом, без обзира на то што хрватски пишеш латиницом.

Slažem se potpuno. Ruski neću pisati na latinci. Jednostavno na latinici ne postoje sva slova (znakovi) koji se koriste u ruskom jeziku (pismu). Ali eto hrvatsla latinica i srpska ćirilica su napravljene tako da imaju ista slova, znakove.
 
Slažem se potpuno. Ruski neću pisati na latinci. Jednostavno na latinici ne postoje sva slova (znakovi) koji se koriste u ruskom jeziku (pismu). Ali eto hrvatsla latinica i srpska ćirilica su napravljene tako da imaju ista slova, znakove.

Нема то никакве везе с тим да ли има свих слова или нема. Уосталом, руски језик, као и други језици који се не пишу латиницом имају системе транслитерације на латиницу. Ако си некад био у Грчкој или Русији, или Бугарској, знао би да су нпр, тамо путокази и на латиници, а то је транслитерација са домицилног писма:

P1010520.jpg


То има везе са нормом језика, државни органи доносе норму језика, и наравно она може бити само у складу са традицијом, историјом и културним обрасцем народа. Сем код нас Срба наравно, јер смо ми све то погазили да бисмо живели у великој држави.
 
Diacritics
The usual diacritic marks are the acute (⟨´⟩, accent aigu), the grave (⟨`⟩, accent grave), the circumflex ( ⟨ˆ⟩, accent circonflexe), the diaeresis (⟨¨⟩, tréma), and the cedilla (⟨¸⟩, cédille). Diacritics have no impact on the primary alphabetical order.

  • Acute accent or accent aigu (é): Over e, indicates uniquely the sound /e/. An é in modern French is often used where a combination of e and a consonant, usually s, would have been used formerly: écouter < escouter.
  • Grave accent or accent grave (à, è, ù): Over a or u, used primarily to distinguish homophones: à ("to") vs. a ("has"), ou ("or") vs. ("where"; ù exists only in this word). Over an e, indicates the sound /ɛ/.
  • Circumflex or accent circonflexe (â, ê, î, ô, û): Over a, e and o, indicates the sound /ɑ/, /ɛ/ and /o/, respectively, but the distinction a /a/ vs. â /ɑ/ tends to disappear in Parisian French, so they are pronounced both [a]. In Belgian French, ê is pronounced [ɛː]. Most often indicates the historical deletion of an adjacent letter (usually an s or a vowel): château < castel, fête < feste, sûr < seur, dîner < disner (in medieval manuscripts many letters were often written as diacritical marks: the circumflex for "s" and the tilde for "n" are examples). It has also come to be used to distinguish homophones: du ("of the") vs. (past participle of devoir "to have to do something (pertaining to an act)"); however is in fact written thus because of a dropped e: deu (see Use of the circumflex in French). Since the 1990 orthographic changes, the circumflex on most i and u may be dropped when it does not serve to distinguish homophones: chaîne becomes chaine but sûr (sure) does not change because of sur (on).
  • Diaeresis or tréma (ë, ï, ü, ÿ): Over e, i, u or y, indicates that a vowel is to be pronounced separately from the preceding one: naïve, Noël. A diaeresis on y only occurs in some proper names and in modern editions of old French texts. Some proper names in which ÿ appears include Aÿ (commune in canton de la Marne, formerly Aÿ-Champagne), Rue des Cloÿs (alley in the 18th arrondissement of Paris), Croÿ (family name and hotel on the Boulevard Raspail, Paris), Château du Feÿ (near Joigny), Ghÿs (name of Flemish origin spelt Ghijs where ij in handwriting looked like ÿ to French clerks), L'Haÿ-les-Roses (commune between Paris and Orly airport), Pierre Louÿs (author), Moÿ (place in commune de l'Aisne and family name), and Le Blanc de Nicolaÿ (an insurance company in eastern France). The diaeresis on u appears in the Biblical proper names Archélaüs, Capharnaüm, Emmaüs, Ésaü, and Saül, as well as French names such as Haüy. Nevertheless, since the 1990 orthographic changes, the diaeresis in words containing guë (such as aiguë or ciguë) may be moved onto the u: aigüe, cigüe, and by analogy may be used in verbs such as j'argüe. In addition, words coming from German retain their umlaut (ä, ö and ü) if applicable but use French pronunciation, such as Kärcher (trademark of a pressure washer).
  • Cedilla or cédille (ç): Under c, this is pronounced /s/ rather than /k/. Thus je lance "I throw" (with c = before e), je lançais "I was throwing" (c would be pronounced [k] before a without the cedilla). The c cedilla (ç) softens the hard /k/ sound to /s/ before the vowels a, o or u, for example, ça /sa/. Ç is never used before the vowels e, i, or y, since these three vowels always produce a soft /s/ sound (ce, ci, cycle).

The tilde diacritical mark ( ˜ ) above n is occasionally used in French for words and names of Spanish origin that have been incorporated into the language (e.g., cañon, El Niño). Like the other diacritics, the tilde has no impact on the primary alphabetical order.
Diacritics are often omitted on capital letters, mainly for technical reasons. It is widely believed that they are not required; however both the Académie française and the Office québécois de la langue française reject this usage and confirm that "in French, the accent has full orthographic value",[SUP][1][/SUP] except for acronyms but not for abbreviations (e.g., CEE, ALENA, but É.-U.).[SUP][2][/SUP] Nevertheless, diacritics are often ignored in word games, including crosswords, Scrabble, and Des chiffres et des lettres.
 
Нема то никакве везе с тим да ли има свих слова или нема. Уосталом, руски језик, као и други језици који се не пишу латиницом имају системе транслитерације на латиницу. Ако си некад био у Грчкој или Русији, или Бугарској, знао би да су нпр, тамо путокази и на латиници, а то је транслитерација са домицилног писма:

P1010520.jpg


То има везе са нормом језика, државни органи доносе норму језика, и наравно она може бити само у складу са традицијом, историјом и културним обрасцем народа. Сем код нас Срба наравно, јер смо ми све то погазили да бисмо живели у великој држави.

Ja na ovim putokazima vidim engleski (cliffs, garden)...
 
Правопис је оно што је алфа и омега код записивања језика (не овај алфа и омега који овде пише по форуму). Према договору, и према правопису, српскохравтски језик је један језик, који се може звати и хрватскосрпски, и који се записује са два алтернативна писма, чије је коришћење равноправно.

То равноправно нам никад нису разјаснили шта је и у том грму лежи слон.

Једни су равноправност схватили као произвољност, да могу да пишу како хоће, и писали су латиницом, другог писма није готово нигде ни било. Другима је та равноправност наметнута као обавезно присуство латинице свуда и на сваком месту.

Како сам већ писао, те будалаштине од два писма нема нигде у свету, свет познаје појам службене употребе језика, па имамо нпр. у Ирској први службени језик и други службени језик, па све пише прво на ирском а испод на енглеском.

А краљевина СХС и касније Југославија је била много доследнија ту, па си свуда на натписима, и на печатима и на ознакама имао доследно два писма.

Али как овећ рекох, то не мења ствар да је то једна најобичнија балканска муљажа јер једном језику треба једно писмо за записивање, шта ће му два писма?

- - - - - - - - - -



Та спрдња са два писма је и почела између два рата.

- - - - - - - - - -



Познавати неки језик и писмо нема везе са тим како записујеш свој језик. Ја могу да познајем и енглески језик, и шпански језик, али свој језик пишем како се он пише. Тако ћеш ти руски писати по правилима руског језика, тј. ћирилицом, без обзира на то што хрватски пишеш латиницом.

Taj dogovor na hrvatskoj strani očigledno nije shvaćen suviše ozbiljno pa se hrvatski jezik razvijao odvojeno od srpskog a i zvanični naziv jezika u SR Hrvatskoj bio je hrvatski jezik.
Suštinska neravnopravnost ćirilice kao srpskog pisma nije u činjenice da je bilo latinice u tzv.uzoj Srbiji jer je to bio izbor samih Srba nego u činjenici da nije bilo ćirilice u krajevima SRH i SR BiH gde su ziveli Srbi bilo kao većinsko stanovništvo ili kao brojna manjina..U Vojvodini je slučaj malo komplikovaniji jer se za latinicu i progon ćirilice opredelilo lokalno komunističko "rukovodstvo" sastavljeno uglavnom od etničkih Srba a koje je postavio Josip Broz.
 
Taj dogovor na hrvatskoj strani očigledno nije shvaćen suviše ozbiljno pa se hrvatski jezik razvijao odvojeno od srpskog a i zvanični naziv jezika u SR Hrvatskoj bio je hrvatski jezik.
Suštinska neravnopravnost ćirilice kao srpskog pisma nije u činjenice da je bilo latinice u tzv.uzoj Srbiji jer je to bio izbor samih Srba nego u činjenici da nije bilo ćirilice u krajevima SRH i SR BiH gde su ziveli Srbi bilo kao većinsko stanovništvo ili kao brojna manjina..U Vojvodini je slučaj malo komplikovaniji jer se za latinicu i progon ćirilice opredelilo lokalno komunističko "rukovodstvo" sastavljeno uglavnom od etničkih Srba a koje je postavio Josip Broz.

Ime jezika u SRH je bilo Hrvatsko-srpski jezik, a ne hrvatski jezik.
Srbi u SRH nisu htjeli učiti ćirilicu, bila im je muka od nje, sve do 1990...
 

Back
Top