Šta se tiče NATO, za njega sam od rata. Rat je iskustvo koje ne bih htio nikada ponoviti i dan danas mi se ne sviđa kako smo se branili 1991. sa ničim, stihijski i ne sviđa mi se ništa od 1992. do 1994. šta se događalo. Ne sviđa mi se kako su me graničari gledali na ulazu u Austriju, kako mi je inflacija jela svali hrvatski dinar i kako se sve računalo i pretvaralo u DM. Zato sam se na proljeće 2009. napio kao zemlja kada smo ušli u NATO. Boli me šta Trump uništava NATO i nadam se da ako SAD izađe iz pakta, da će ostati nekakav E-NATO s Europom i Kanadom.
S EU sam pogriješio jer sam godinama bio protiv. Bio sam protiv jer mi je Carla del Ponte bila nešta najgore šta sam u mirnodopskom životu slušao i vidio. Gadilo mi se laganje i muljanje EU-a i neiskrenost u pregovorima. Hrvatska je imala najteži put u EU, Bugare i Rumunje su pustili samo zbog Rusa. Kada je trebalo da se bira na referendum za ulazak, onda sam sjedio pet minuta kao kip i glasao ZA. Hrvatska je zbog Zorana Milanovića izgubila svoje prve četiri godine u EU. U devedesetima sam mrzio HDZ zbog privatizacije, seljoberizacije i svega šta je išlo kontra moga ukusa. Ali HDZ iz devedesetih je mila majka prema dvije vladavine SDP-a. Proklet bio dan kada glasao u bilo kojoj kombinaciji za SDP i želim im sve najgore u životu. Njima i zelenim budalašima iz Možemo.
Mislim da zadnjih devet godina nikada nije bilo više novaca u optjecaju nego sada. HDZ krade, sada će opet da naprave glupost sa tzv. fiskalizacijom br. 2, ali barem neće da dovedu Hrvatsku na rub bankrota kao Milanović. EU nije nešta, ali bolja je Jugoslavije sedamsto puta. Sve bez JNA je bolje.