Za kamenica 08, ja nikom ne naredjujem, nego sam napisao svoje misljenje. U Kanadi postoji Charte canadienne des droits et libertés (karta prava i sloboda) gde pored brojnih prava postoji la liberté de pensée (sloboda misljenja), prema tome, ako hoces u Kanadu, pocni da uvazavas tudje misljenje, cak i ako ti se ne svidja.
Za Yugoslava - bilo za koju provinciju ili teritoriju da apliciras isti je proces i isto se ceka. Sada ce neko aplicirati za Territoires du Nord-Ouest za grad od 20.000 Yellowknife i ovi iz imigraciong ce reci : E ovom dajemo vizu odmah, jer to nije destinacija imigranata! Onda odes tamo, budes 6 meseci i preselis se za Toronto, a ovi sto hoce da idu direktno za Toronto, oni su budale i cekaju 4 godine, ako sam te razumeo dobro.
Ako ima pitanja, sugestija, nema problema. Pogledajte sajtove koje sam vam dao : imate kako da nadjete stan u Montréalu, sajt za poslove, poseban sajt za poslove samo u restoranima i sajt za ucenje francuskog. Ljudi su pomagali meni i ja pomazem drugima. Gledam na zivot optimisticki i pokusavam da vam predstavim sta je to pozitivno i da se hvata taj pravac. Tu su se pojavili neki indijanci koji na jedan bezobrazan nacin negiraju sta sam rekao i ismejavaju to sto sam napisao. Cak se hvale kako su raskrinkali moje lazi. Sta sam ja na ovom sajtu lazov, da li su sajtovi sto sam vam dao lazni ?
Ti sto me negirali, nisu vam dali neki konkretan sajt, nego samo njihovo misljenje. Otkrili su toplu vodu.
Ako smo se razumeli, idemo dalje.
Najbolje je doci u Kanadu kada se useljava u leto. Stan u Montréalu mozete traziti preko sajta sto sam dao, najvaznije je da bude blizu métroa. Stan treba da bude polunamestan (frizider,sporet i ves masina).VES MASINA OBAVEZNO. Moze se desiti da imate zajednicke masine u podrumu ili da ih nema i da morate da idete u drugu ulicu u te perionice i da se gubi vreme. Dosao si u stan ( Montréal), odes do Ikeine prodavnice, kupis krevete, ormane... i platis 50 c$ da ti donesu kuci. Odes da dobijes radnu dozvolu (to se ceka do 5.nedelja). Nemoj sedeti kuci, odmah nadji novine metro (dele ih besplatno kod svakog métroa) I procitaj oglas za branje jagoda i malina (to je za one koji stizu u leto). Odes tamo, ima puno imigranata, upoznas se, pricas, dobijes neke informacije. Jako je vazan taj socialni kontakt ! Postoji u Kanadi imigranski sindrom (to je za sledeci broj). Kada ne radis, ides, samo njuskas, istrazujes (action, action !).Dobio si radnu dozvolu, trazis posao.Veliki problem za sve imigrante je kanadsko radno iskustvo. Nadjes oglas da radis za Bell, odes na intervju, prvo pitanje je gde si radio, ti kazes radio sam u Yugoslaviji, a ovaj gde ste radili u Kanadi ?, nisam radio u Kanadi… Znaju da budu jako ironicni i bezobrazn,i prave fazone i kazu nemojte nas zvati posto necemo ni mi zvati vas. Bracni par : stigli ste, jedno da se prihvati posla u restoranu, fabrici, prodavnici sa minimalcem moze da bude 1500 c$, a drugi supruznik neka ide na neko doskolavanje .Jer druga je stvar kada donese diplomu sa kanadskim pecatom. Onda malo volontiras u struci i tako steknes kanadsko radno iskustvo i druga prica. Jer vi ste poneli pare i drzava vam daje neku pomoc da li 6.meseci...Pare se trose, istope se. Dobro placen posao, kancelarija, avioni, kamioni… za to treba iskustvo, to se ceka, nista preko noci. Bolje je da pocnes nesto, jer ako se ceka, pocinju svadje supruznika, a taksimetar radi : plati ovo, plati ono. Kad nema para, nema ni ljubavi. Mada je znam jednog Rumuna koji se ubacio bez doskolavanja u dobru firmu, ali posle dve godine. Sada ce se javiti neki pametnjakovic i reci to ne treba tako....LJUDI SVAKO JE PRICA ZA SEBE, OVO JE JEDAN PUT, A PUTEVA IMAS MILON. Kada se jedan supruznik doskoluje, pocne da radi, ide drugi na doskolavanje i trazenje boljeg posla -MOJ PRIMER :.Pare se trose, u Kanadi ste nema tate,nema mame,nema ujka-Baje da ti nadje posao, sam si. Strucnjaci dolaze iz celog sveta. Bilo je u novinama da profesorica francuskog, mislim da je iz Rumunije,da 10 godina staza u skoli, nema kanadsko iskustvo I ne moze da se zaposli u struci. Sta je problem ? Francuska gramatika je ista u Kanadi i Rumuniji, djaci su djaci. Kanada na taj nacin daje prednost svojima koji su ovde zavrsili fakultete, a za imigrante sta ostane. Svake godine u Kanadu se useli 250.000 imigranata i svi na istoj starnoj poziciji.
U Yugoslaviji je raspad sistema, a ovde najnize placen perac sudova ima svaki petak cek, ima osiguranje ako mu se nesto desi i placen godisnji odmor. Moze da se zivi pristojno. Dosao si u Kanadu, hvataj se posla, radi nema tu mesta filozofiranju. Ja sam mogao da nadjem posao u struci (posto sam zavrsio drustveni smer na filozofskom fakultetu), ali samo 20 sati nedeljno i da uvek budes dostupan kada me zovu, ali ja moram da platim racune, nemam vremena za zajebancije. Tako da sam otisao u restorane, jer je tu dobra lova, ima baksisa, plata nije losa, a imas i da jedes. Ako si snalazljiv, mozes da nosis kuci hranu…
U trecem restoranu gde sam radio, poceo sam kao pomocnik kuvara, a stigao sam do glavnog sefa. Tip koji je radio sa mnom, morao je da bude odsutan dve nedelje sto je znacilo da cu ja otvarati i zatvarati restoran od 6 ujutru do 8,30 uvece (obicno ili radis otvaranje ili zatvaranje). Ustanem u 04.30 ujutru, métro imam u 5h05. U 6h00 sam na poslu, stavim kolace da se peku, zatim napravim sendvice za display, pripremim kolace, kafu, iznesem stolove za bastu, u 7h00 dolazi devojka koja radi za kasom i otvaramo restoran. Posto je restoran u centru, imamo odmah guzvu za dorucak, dolaze ljudi koji idu na posao. Kao masina radis, pravis sendvice, omlete. Leti je guzva fest. Prodje dorucak, pravis displey za rucak, onda dodje jos jedan momak za rucak, kada je guzva na tri sata i gazda, onda ide rucak. Ljudi imaju pauzu i rucaju po restoranima koji rade u centru. Napravi se red… devojka i gazda uzimaju narudzbine, a ti samo picis, onda nemas vremena za wc. A subota i nedelja, nemas vremena ni da pijes ni da jeds kolika je guzva. Posle rucka pravis sendvice za sutra. U 17h na cbs gledam simpsonove, posle unesem sve stolove ocistim svoju sekciju i posle14,5 sati posla idem kuci. Dodjem kuci, umoran sam, a ne mogu da spavam, adrenalin me drzi. Docekam jutro, a da nisam spavao, ponovo ustajanje u 4h30, ali zato, lova do krova. Imam svoje redovne musterije za dorucak I rucak, sa njima se zezam, osoblje je isto dobro, vazno je dobro drustvo. Posle sam radio 60,5 sati da bi polako stigao na 40 sati. Posto je moja supruga zavrsila fakultet i posle sto kurseva, testova i intervjua dobila posao u drzavnom resursu, dobra plata. Sada ja ucim, a supruga radi. Njena plata je sad odlicna tako da ona moze da nas izdrzava oboje. Ipak, ja i dalje radim 40 sati u restoranu, jer da ne radim, poludeo bih. A i kad imam slobodan dan, samo se nekuda ide i istrazuje. Radio sam i za bozic i za N.godinu. Zaradi se fino to stoji. Motivisan si 200%. Momacki radis momacki uzivas. Prosle godine smo bili na Kubi i Meksiku, frizider pun, plata ne kasni, racuni placeni, saldo na racunu raste, zar to nije pristojan zivot ? Samo treba da se radi, a znas zasto radis.
KO DOLAZI U KANADU NEKA DOBRO ZASUCE RUKAVE. IMA KICMA DA PUCA, NEMA TU FILOZOFIRANJA PUNO. POSTOJE CINJENICE (koje mogu da vam se svide ili ne) I SALDO NA RACUNU. RAD I STEDNJA!