Kako definišete život...šta je za vas život ?

Sve što postoji je Svest. Pa je i život, takođe sve što postoji,
jer život ne može da bude žiovot, ako nije Svest.

A šta je Svest, kako postoji i zašto, odgovoreno je u temi, malo dole niže, pod naslovom ZAKON POSTOJANJA.
Na poslednjoj stranici teme imaš i link za knjigu "ZAKON POSTOJANJA".
Ti nemaš istu svest kao crv koji gamaže ili trava koju povija vetar, zato svest nije isto što i život. Svest je najuzvišenija pojava a život je najmisterioznija.
 
Ti nemaš istu svest kao crv koji gamaže ili trava koju povija vetar, zato svest nije isto što i život. Svest je najuzvišenija pojava a život je najmisterioznija.
Trebalo bi prvo da pročitaš knjigu "Zakon postojanja", koju sam dole ponudio, da se šire upoznaš sa pojmom "Svest", da bi mogao da tvrdiš tako nešto. Bez toga i dalje ćeš da mešaš pojmove "Svest" i ".svesnost", jer to dvoje nije isto. Svest je ono što POSTOJI, a svesnost je STANJE Svesti, isto kao i nesvesnost. Konkretno, ono što zovemo imenom "energija" ili "materija", je Svest. Zato je energija Svest jer raspolaže sa 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja), koje su osnovni faktori Svesti. Svest, nije materijalna, ali kad počne da koristi svoje fizičke sposobnosti naprezanja i kretanja, poprima fizička svojstva sile o mase i počinje da se manifetuje kao energija, odnosno, materija. Kad ne koristi, manifestuje ede kao kvantni vakuum, kao svemirska crna jama, tj. kao prostor u kojem nema materije i materijalnih formi. Ona naizmenično i ciklično, uvek iznova mora da se napreže i kreće, i tako se umara, pa uvek iznova mora da se zaustavlja, miruje i odmara. Uvek iznova mora da se napreže i kreće i tako postaje materijalna, jer bez toga ne mi mogla da bude Svest, pošto ne bi imala čega da bude svesna, jer ne bi imala šta da opaža, oseća, pamti, misli i razume. A to znači da bez vršenja ovih sedam fizičkih i psihičkih radnji ne bi mogla da dovede sebe u stanje svesnosti i bude to što jeste - Svest. Što znači da Svest ne bi mogla da postoji kad ne bui bila materijalna, niti bi materija mogla da postoji kad ne bi bila svesna. Drugim rečima, Svest i Materija su jedna i ista prirodna sila i pojava. To su samo dva različita načina opažanja ove pojave - čulno i vančulno. Ako Svest opaža sebe iz vana, čulno, tada sebe opaža kao materiju. A ako sebe opaža vančulno, u sebi, tada ne vidi sebe kao materijum već kao Svest.

A šta je Život?

Život je aktivno stanje Svesti, koje se događa kad Svest koristi svoje fizičke i psihičke sposobnosti, tj. kad se napreže, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razume i pomoću njih od sebe same, putam samoorganizovanja gradi različite sisteme svog kretanja i rada - atome, nebeska tela, galaksije, ćelije, tela biljaka, životinja i ljudi itd. A kad prestane da ih koristi sve se to ruši i ostaje samo svemirska crna jama, kvantni vakuum. To je trenutak kada život prestaje, ali ne i Svest. Svest i njenih 7 fizičkih i psihičkih spsobnosti ostaje i dalje da postoji i kad se odmori, Svest ponovo od sebe same, na isti način gradi isti onakav Svemit kakav je i pre rušenja bio. Ovaj naizmenični proces građenja i rušenja Svemira je večit. Nikada nije počeo i nikada neće da završi. To je način na koji se svest večito ponavlja i tako se večito samoodržava.

Dakle, o živoui ne možemo znati ništa, ako ne znamo ništa o Svesti, jer život bez Svesti i bez svesnosti ne bi bio moguć. Odnosno, ne bi bio moguć bez VRŠIOCA 7 fizičkih i psihičkih radnji, a to je uvek i samo NESTVOEIVA; NEUNIŠTOVA; SVEZNAJUĆA I SVEMOĆNA SVEST.

 
Trebalo bi prvo da pročitaš knjigu "Zakon postojanja", koju sam dole ponudio, da se šire upoznaš sa pojmom "Svest", da bi mogao da tvrdiš tako nešto. Bez toga i dalje ćeš da mešaš pojmove "Svest" i ".svesnost", jer to dvoje nije isto.
Nisam ni govorio o razlici izmedju svesti i svesnosti, tako da nisam ni mogao da ih pomesam, no nek ti bude. Kolko ja znam svest je budnost, svi imamo svest jer smo budni odnosno nismo u komi. Svesnost se radja iz kontakta izmedju sebe i okoline a mozemo biti svesni i svojih sopstvenih senzacija recimo. U korteksu, tacnije cerebrumu postoji centar za svest o sebi.

...Što znači da Svest ne bi mogla da postoji kad ne bui bila materijalna, niti bi materija mogla da postoji kad ne bi bila svesna. Drugim rečima, Svest i Materija su jedna i ista prirodna sila i pojava...
Razumem na sta mislis ali to se tako ne kaze. Ne kazemo da je svest materijalna niti da je materija svesna jer u tom slucaju nikakve granice ne bi postojale, sve bi mogli reci, sve bi bilo istina.

...Kad ne koristi, manifestuje ede kao kvantni vakuum, kao svemirska crna jama, tj. kao prostor u kojem nema materije i materijalnih formi.
Ovo je interesantno, tesko je zamisliti sebe bez cula vida, ukusa, mirisa, dodira i sluha, ostala bi samo tuzna osecanja. Neki kazu da se mogu odvojiti i od tih osecanja u dubokim meditacijama...
A šta je Život?

Život je aktivno stanje Svesti, koje se događa kad Svest koristi svoje fizičke i psihičke sposobnosti, tj. kad se napreže, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razume i pomoću njih od sebe same, putam samoorganizovanja gradi različite sisteme svog kretanja i rada - atome, nebeska tela, galaksije, ćelije, tela biljaka, životinja i ljudi itd.

Definicija zivota ti je slicna definiciji svesti to jest mesas zivot i svest a to nije isto, prema tome ne samo sto nisi odgovorio na neka moja unutrasnja pitanja nego i ovo sto si napisao mi se ne cini previse validnim. Jel si ti taj Ljubomir Jergovic u knjizi koju si postirao?
 
Kolko ja znam svest je budnost, svi imamo svest jer smo budni odnosno nismo u komi.
Budnost nije Svest. Budnost je SVESNOST. A nebudnost je NESVESNOST. A Svest je ono što POSTOJI, koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Kad ih koristi, Svest je budna. Kad ne koristi, nije budna - spava, a i dalje POSTOJI. A kad se pitamo šta je Svest u telu čoveka i gde je ona, odgovor glasi da je to sva materija koja gradi ljudski organizam. Ona je ta koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Kad ih koristi, tj kad se napreže, kreće, opaža svoje kretanje, oseća, pamti, misli i razume, ona je tada budna. Kad ne koristi niti i jednu od ovih svojih sposobnosti, kad se ne napreže, ne kreće, kad ništa ne opaža, ne oseća, ne pamti, ne misli i ništa ne razume, ona tada nije budna. Ona tada spava. Pa valjda to znaš iz iskustva sebe samoga. To nije teško ni da se proveri, ni razume, da je celo materijalno telo Svest. Ono je to koje raspolaže sa 7 sposobnosti, pomoću kojih sebe dovodi u stanje svesnosti. Zapravo, ne raspolaže telo sa tih 7 sposobnosti, već materija koja se nalazi u sastavu tela. Ona je od sebe same u majčinoj utrobi putem samoorganizovanja napravila telo. Da ona nije Svest, tj. da ne raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, nikada u tome ne bi uspela. Bez tih sedam sposobnosti, ne samo da bi bila mrtva, već ne bi mogla ni da postoji.

Ako želiš da razumeš i znaš šta je Život i šta je Svest, nemoj da se povodiš za naučnim, filozofskim i verskim delima jer naučnici, filozofi i teolozi još uvek ne znaju ni šta je materija, ni život, ni Svest, ni Bog, ni Svemir. Samo lupetaju. Ispravni odgovori na ova pitanja su se pojavili tek u mojoj knjizi ZAKON POSTOJANJA koju sam dao.

Definicija zivota ti je slicna definiciji svesti to jest mesas zivot i svest a to nije isto, prema tome ne samo sto nisi odgovorio na neka moja unutrasnja pitanja nego i ovo sto si napisao mi se ne cini previse validnim. Jel si ti taj Ljubomir Jergovic u knjizi koju si postirao?
Jesam, ja sam taj Ljubomir. I naravno da je definicija Svesti i Života ista, što je i razumljivo, jer Svest i Život su isto. Ne može biti živo ono što nije svesno, niti može da bude svesno ono što nije živo. Rekao sam ti da ostaviš svetske naučnike, filozofe i teologe, jer oni su šarlatani. Ako se držiš njihovih nauka i objašnjenja, nikada nećeš razumeti ništa. Kao što ni oni ne razumeju i ne znaju ništa. Mada, tu i nema mnogo čega što bi trebalo da se zna i razume, pa da se zna i razume SVE. Treba samo da se zna i razume šta je Svest, kako ona postoji i zašto, jer sem Svesti ničeg drugog nema što bi moglo da se zna i razume. Ona je SVE - i materija i Život i Svemir. i Bog. Dakle, samo postoji Svest i njenih sedam sposobnosti i radnji. Istina se nema o čemu drugom saznati, do o Svesti i njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. I tu istinu nema ko drugi da sazna do Svest, uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.
 
Postavlja se pitanje opravdanja utroska energije da bi neki zivot postojao.
Posto je rodjenje, rast, razvoj, opustanje i smrt, potrosnja energije na materijalno telo u odredjenom periodu, za biljke duze, za zivotinje krace, a za neorganski zivot najduze kako bi potrajali za vise organskih zivota. Zbog iskustva koje stice neka dusa? Kao hrana za dusu koja raste i razvija se samo u materijalnom?
 
Postavlja se pitanje opravdanja utroska energije da bi neki zivot postojao.
Posto je rodjenje, rast, razvoj, opustanje i smrt, potrosnja energije na materijalno telo u odredjenom periodu, za biljke duze, za zivotinje krace, a za neorganski zivot najduze kako bi potrajali za vise organskih zivota. Zbog iskustva koje stice neka dusa? Kao hrana za dusu koja raste i razvija se samo u materijalnom?

Nije samo zbog iskustva koje se zapisuje nego zato sto savrsenstvo nema smisla a nesavrsenstvo ima cilj. Savrsenstvo nema nikakav cilj, niti razlog postojanja, niti bi se moglo razvijati, savrsenstvu je dosadno jer ima sve, zna sve. U cemu bi savrsenstvo moglo uzivati?
 
teza da je zlo nalicje dobra daje mu opravdanje i podrsku da postoji. Medjutim, dobro moze sasvim lepo da se razvija bez zla. Prosto moze da menja oblike, da upija drugacije stvari nego sto ih zlo stvara. Zivot je po sebi lep i nije mu potrebno zlo da mu unosi disonantnu notu koja zulja. To je samo za nesavrsneost potrebno da se ne uspava vec da produzi dalje da se razvija do savrsenstva.
Razlicitost lepog je dovoljna da nije dosadno. Dok zlo trazi opravdanje za postojanje, kako bi sakrilo nesavrsenost.
Svakako ko je dobar i nikad ne oseti zlo recice vam da mu ne nedostaje. Svako ko je zao trazi i nalazi svoj antipod zla, nikako dobra.
 
teza da je zlo nalicje dobra daje mu opravdanje i podrsku da postoji. Medjutim, dobro moze sasvim lepo da se razvija bez zla. Prosto moze da menja oblike, da upija drugacije stvari nego sto ih zlo stvara. Zivot je po sebi lep i nije mu potrebno zlo da mu unosi disonantnu notu koja zulja. To je samo za nesavrsneost potrebno da se ne uspava vec da produzi dalje da se razvija do savrsenstva.
Razlicitost lepog je dovoljna da nije dosadno. Dok zlo trazi opravdanje za postojanje, kako bi sakrilo nesavrsenost.
Svakako ko je dobar i nikad ne oseti zlo recice vam da mu ne nedostaje. Svako ko je zao trazi i nalazi svoj antipod zla, nikako dobra.
Ok ali činimi se kao da mešaš dobro i zlo sa savršenošću i nesavršenošću. Jasno je da možemo biti dobri i nesavršeni u isto vreme.

Zlo je ponekad potrebno da bi cenili dobro, kada izvučemo pouku iz glavnih životnih lekcija onda zla ima manje, to je neko moje iskustvo.
 
Budnost nije Svest. Budnost je SVESNOST. A nebudnost je NESVESNOST. A Svest je ono što POSTOJI, koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Kad ih koristi, Svest je budna. Kad ne koristi, nije budna - spava, a i dalje POSTOJI. A kad se pitamo šta je Svest u telu čoveka i gde je ona, odgovor glasi da je to sva materija koja gradi ljudski organizam. Ona je ta koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Kad ih koristi, tj kad se napreže, kreće, opaža svoje kretanje, oseća, pamti, misli i razume, ona je tada budna. Kad ne koristi niti i jednu od ovih svojih sposobnosti, kad se ne napreže, ne kreće, kad ništa ne opaža, ne oseća, ne pamti, ne misli i ništa ne razume, ona tada nije budna. Ona tada spava. Pa valjda to znaš iz iskustva sebe samoga. To nije teško ni da se proveri, ni razume, da je celo materijalno telo Svest. Ono je to koje raspolaže sa 7 sposobnosti, pomoću kojih sebe dovodi u stanje svesnosti. Zapravo, ne raspolaže telo sa tih 7 sposobnosti, već materija koja se nalazi u sastavu tela. Ona je od sebe same u majčinoj utrobi putem samoorganizovanja napravila telo. Da ona nije Svest, tj. da ne raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, nikada u tome ne bi uspela. Bez tih sedam sposobnosti, ne samo da bi bila mrtva, već ne bi mogla ni da postoji.

Kada materija koja se nalazi u sastavu moga tijela spava – koliko kontam to je u vrijeme mog sna tj. spavanja, odnosno moje nebudnosti – onda je ona u kojem stanju, da tako kažem: nesvjesnosti, nebudnosti, nekorištenja svojih 7... ?!

'Šta je' onda metabolizam koji se odvija u tijelu čovjeka (kako na ćelijskom nivou, tako i na nivou organizma) odnosno u materiji koja ga gradi? Mislim na naučnu činjenicu da ljudsko tijelo tj. čovjek tokom svog spavanja i dalje je na određen način svjestan svoje okoline, čak može i da odgovara na podražaje, pamti ih...?
Je li (svako) spavanje „odlazak u kvantni vakuum“ i buđenje „veliki prasak“?
 
Kada materija koja se nalazi u sastavu moga tijela spava – koliko kontam to je u vrijeme mog sna tj. spavanja, odnosno moje nebudnosti – onda je ona u kojem stanju, da tako kažem: nesvjesnosti, nebudnosti, nekorištenja svojih 7... ?!

'Šta je' onda metabolizam koji se odvija u tijelu čovjeka (kako na ćelijskom nivou, tako i na nivou organizma) odnosno u materiji koja ga gradi? Mislim na naučnu činjenicu da ljudsko tijelo tj. čovjek tokom svog spavanja i dalje je na određen način svjestan svoje okoline, čak može i da odgovara na podražaje, pamti ih...?

Je li (svako) spavanje „odlazak u kvantni vakuum“ i buđenje „veliki prasak“?
Razumem šta pitaš. Razumem da teško možeš da razlučiš šta je budno stanje, a šta nesvesno stanje i spavanje, kada je reč o ljudskom organizmu koji se sastoji iz nekoliko različitih nivoa Svesti, od kojih svaki ima svoj posebni BIORITAM, tj. svoje posebno pretakanje kroz tri prirodna oblika i stanja. Od kojih su elementarne čestice u atomima jedan nivo Svesti koje imaju svoj posebni bioritam, atomi u ćelijama drugi, ćelije u organima tela, treći, organi u telu četvrti, da bi na kraju i telo kao celina i kao najviši nivo Svesti, imale svoj posebni bioritam, tj. svoje posebno vreme buđenja, naprezanja i rada, zatim opuštanja radi odmaranja i na kraju potpunog mirovanja i spavanja.

Ovdje se radi o tome, da iako svaki nivo Svesti u ljudsko organizmu ima svoj drugačiji i posebni bioritam od svih ostalih, iapk niti i jedan nivo Svesti u ljudskom organizmu, ne ometa ni jednom drugom nivou njegovo prirodno i slobodno pretakanje kroz njegova tri prirodna oblika i stanja. Tako na primer, elementarne čestice unutar atoma, iako vibriraju daleko brže nego elektromagnetno živo i svesno polje atoma u kojem se one nalaze, one iapk ne ometaju da elektromagnetno polje atoma vibrira daleko sporije od njih, tj. sporije se pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Niti elektromagnetno polje atoma koje vibrira sporije, ometa da elementarne čestice u njemu vibriraju brže.

Isto tako je i kad čovek spava, tj. kad se čovekova aura, kao najviši oblik Svesti u telu, odmara i spava. to uopšte ne ometa vibriranje, tj. bioritmove telesnih organa. Tako na primer vibriranje, tj. disanje pluća koja imaju svoj posebni bioritam naprezanja, opuštanja i odmaranja, teče neometano, nebitno da li je čovek kao celina budan, da li se napreže i kreće ili se opušta, omara ili spava. Što važi i za srce koje takođe ima svoj poseban bioritam. Kao želudac. Dok su bioritmovi nekih delova tela usklađeni sa bioritmom čovekove duše (aure), kao na primer, boritam mozga, čula i mišićnih tkiva.

Na kraju krajeva, cilj i svrha evolucije Svijesti u Univerzumu, a to je prelazak iz stanja neorganizovanog i haotičnog oblika kretanja i rada sa značenjem zla, u organizovano i harmonično sa značenjem dobra, kojom prilikom se stvaraju tako visoke organizacije kretanja i rada poput ljudskog organizma, koje se sastoje iz više nivoa Svijesti, jeste upravo to da se na svim nivoima unutar organizma stvore takvi uslovi u kojima niko nikome neće ometati njegovu prirodnu, normalnu potrebu slobodnog i neometanog pretanja kroz njegova tri prirodna oblika i stanja. I upravo zbog toga elementarne čestice se udružuju i organizuju i grade atom, da bi se sve one u njemu mogle nomalno i slobodno pretakati kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Iz istog razloga i atomi stvaraju nebeska tijela, zatim, nebeska tela galaksije. Ili atomi, ćelije, a ćelije tela biljaka, životinja i ljudi. Da bi na kraju i ljudi na Zemlji, se ujedinili, pomorili i po principu uzajamnog pomaganja i ljubavi, napravili Čovječanstvo kao visoko organizovanu radnu ekonomsku zajednicu, sa pravednom podjelom rada i rezultata rada. Jer to je jedini mogući način da i svi ljudi sveta konačno počnu SLOBODNO da žive, tj. da se bez ometanja pretaču kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Što danas, u uslovima života po principu podele, konkrencije, mržnje, borbe svakoga sa svakim, u kojoj jači peživljava, NIJE MOGUĆE.

Upravo zbog toga i jeste potrebno da ljudi koji razumeju prirodni zakon po kojem sve postoji i sve se dešava, počnu aktivno da rade na ujedinjenju svieta i stvaranju jedinstvenog svetskog pravedno društvenog i ekonomskog pretka, uz istovreneno ukidanje maloumnog i neprirodnog principa podele, konkurencije, mržnje i borbe svakoga sa svakim. Dakle, dolazi i već je došlo vreme početka ostvarenja Jovanovog proročanstva iz Otkrivenja o "Narodu u čistim belim haljinama" i Tarabičevog proročanstva "Novog naroda", kao ljudi, kako Tarabić reče, vrednih i poštenih, koji će voleti jedni druge kao da su svi braća rođena". I dok god to i ne učinimo slobodnog života na Zemlji ni za jednog čoveka neće moći da bude. Jer definicija pojma "SLOBODA" ne može drugačije da glasi, nego "okolnost u kojoj život može neometano da se petače kroz svoja tri pirodna oblika i stanja". Koja (okolnost) ne može na drugačiji način da se stvori do uz pomoć stvaranja jedinstvenog i pravednog društvenog i ekonomskog poretka, poput, recimo, ljudskog organizma.
 
Neki krug u kome se vrtimo gde se ponavljaju iste situacije u razlicitim oblicima kojima mi uporno zelimo da pridamo znacaj i mi konstantno mislimo kako cemo izaci iz tog kruga i uraditi nesto novo i drugacije ali je vecina stvari ipak odredjena jos od nasih najranijih dana i onda sledi smrt ko dugoocekicani mir i mozda nagrada
Zvuci kao pakao. :lol:
 
Život je senka zatišje pred buru. Život je predvorje smrti. Život je priprema za smrt i ako ima ono poslije smrti. Ako nema onostranog života nema ni smisao ovoga života jer kad umreš odkuda znaš da si ikada i živeo, bio prosjak ili car. Umro na ovaj ili onaj način. Ko će ti kazat to? Sve ovo, život, nestaje kao rosa u podne i za njom ništa ne ostaje samo groblja.......
 

Back
Top