...statičnost, prolaznost ?
mudrost Šopenhauera, Ničea, Kanta ili vaša promisao ?
kako definišete život ?
Uživala sam u čitanju Šopenhauera, uglavnom mi je bilo prijatno i uljuljkujuće, sa Ničeom umalo ne zastranih, tu je previše vatre, osionosti, sile, negiranja, to sve volim i tome sam sklona ali ne valja tako da sam uradila što mislim da je najbolje-okrenula se na suprotnu stranu

, a Kanta nešto ne mirišem, nismo sa iste planete, ne razumemo se... ili baš tu treba da pronađem nedostajuće elemente, pokazaće vreme, vraćam se na mesta zločina obavezno i kontempliram...iako, jasno, nisu oni jedini, večeras nisam naročito inventivna.
Konačno, ja nisam nijedan od njih posebno, a i pojedine sfere života me prosto ne intrigiraju, a druge mi podmeću požar u duši... tako da... Za mene je život mera znanja koju sama sebi dozvolim, odredim, uklopim u odnos sa onim u šta verujem i što me pokreće, budi impulse koji su mi potrebni.
Dakle, svakako nije statičnost, navijam za dinamiku i stalne promene, ali ne po cenu toga da zaboravim ko sam suštinski i šta bih da postignem, ne po cenu toga da izdam neki svoj od samih početaka građeni statut...