- Poruka
- 388.820
A šta bi bilo praštanje u "svom iskonskom obliku"? Oprostiti kako bi se prevashodno onaj, ko nas je uvredio, osećao bolje? Teži slučaj... i bilo bi licemerno kad bismo praštali ljudima zato što "iskreno" i "iskonski" osećamo čovekoljublje a ne osećamo ljubav prema sebi... i to ne bi bilo praštanje u pravom smislu.
Praštanje je čin kojim - i SEBI i drugima (i to iz ljubavi prema SEBI i drugima) - otpisujemo emotivni dug.
Praštanje nam donosi oslobođenje; osećanje slobode = alfa i omega.
Ti si u pravu ali ja drugacije gledam na sve to..Ako oprostim nekome onda ta osoba ostaje i dalje u mom zivotu, u mom okruzenju..izopstavajuci ga iz istog..znaci da mu nisam oprostila u potpunosti..da ne sirim temu na to .koliko smo ustvari spremni i sposobni da oprostimo ili samo prelazimo preko uvreda..kao ..nije mi nista a ustvari jeste..