- Poruka
- 6.081
Rekapitulacija
Dok sam sređivao svoje beleške, otkrio sam da je još jedna tema koju je Karlos naglašavao u svojim govorima, bila koncept rekapitulacije. Isticao je da je to vežba kojoj čarobnjaci posvećuju većinu svog vremena.
Jedanput je naglasio da uprkos energetskom iscrpljivanju kome smo izloženi kroz socijalne interakcije, svi mi imamo izbor, zato što nam zapečaćena priroda naše svetlosne konfiguracije omogućuje da ponovo započnemo od nule u bilo kom trenutku i da tako obnovimo svoju celokupnost.
“Nikada nije kasno,” rekao je. “Dokle god smo živi, uvek postoji način da se pobedi bilo koja vrsta blokade. Najbolji način da povratimo svetlosna vlakna koja smo izgubili je da pozovemo našu energiju nazad. Najvažniji deo je preduzeti prvi korak. Za one koji su zainteresovani da sačuvaju i povrate svoju energiju, jedini dostupan način je rekapitulacija.”
“Čarobnjak zna da ako ne krenemo u potragu za svojim utvarama, one će doći po nas. Zbog tog razloga on ništa ne ostavlja nerazrešenim. On prepričava svoju prošlost, u potrazi za magičnim spojem – tačnim trenutkom u kome je bio uvučen u nečiju sudbinu – i usmerava svu svoju koncentraciju na tu tačku razmrsujući čvorove namere.”
“Čarobnjaci kažu da mi živimo svoj život sa distance, kao da je on skup sećanja. Provodimo život pogrbljeni, povređeni nečim što se desilo trideset godina ranije, noseći teret koji više nema nikakvog smisla. ‘Ne mogu to da oprostim!’ vrištimo, ali to nije istina, mi sami sebi ne možemo da oprostimo!”
“Emocionalne veze koje uspostavljamo sa ljudima su kao ulaganja koja činimo usput. Moramo biti potpuno ludi da bi napustili i odbacili svoje nasleđe na takav način!”
“Jedini način na koji možemo ponovo postati potpuni je da pokupimo ta ulaganja usklađujući sebe sa svojom energijom tako da uklonimo težak teret osećanja. Najbolji način da to izvedemo koji su otkrili čarobnjaci je da se setimo događaja naše lične prošlosti dok ih potpuno ne rezimiramo. Rekapitulacija vas izvlači iz prošlosti i prebacuje u sadašnjost.”
“Ne možemo da pobegnemo od toga što smo rođeni kao proizvod dosadnog jebanja niti što ulažemo najveći deo svoje svetlosti u pravljenje dece ili na održavanje zamornih odnosa. Ali možemo da rekapituliramo; to uklanja energetske efekte tih aktivnosti.“
“Srećom, u području energije, stvari poput vremena i prostora ne postoje. Zato je moguće vratiti se u isti trenutak i mesto kada se događaj desio i oživeti ga. To nije previše teško jer svi dobro znamo kada smo bili povređeni.”
“Rekapitulirati znači prikradati se (tragati za) našim rutinama, podvrgavajući ih sistematskom i nemilosrdnom razmatranju. To je aktivnost koja nam omogućava da sagledamo svoj život u celokupnosti a ne samo kao niz trenutaka. Iako to može izgledati neobično, čarobnjaci su jedini koji rekapituliraju kao vežbanje; ostalim ljudima se to može desiti samo slučajno.”
“Rekapitulacija je ostavština starih vidovnjaka, osnovna praksa, suština čarobnjaštva. Bez nje nema puta. Don Huan se prema učenicima koji nisu rekapitulirali odnosio kao da su ‘radioaktivni’. Don Henaro čak nije hteo ni da se rukuje sa mnom, a ako bih ga slučajno dodirnuo on bi otrčao da se opere kao da sam ga zarazio. Rekao je da sam pun prljavštine koja izbija iz svake pore moje kože. Pomoću tog izmotavanja, usadio je u mene ideju da je rekapitulacija elementarni čin higijene.”
Na drugom predavanju, Karlos je izvestio o vrsti svetlosnog zastoja koji je opisao kao kao fiksaciju naše pažnje koja blokira protok energije. Rekao je da se to dešava kada odbijamo da se suočimo sa činjenicama i pokušavamo da sebe zaštitimo krijući se iza akcija popuštanja. Takođe, to se dešava kada ostavljamo nerešenim neizbežne stvari ili činimo dela koja nas sputavaju.
Posledice takve vrste zastoja su da osoba prestaje da bude svoja. Kada postane pritisnuta okovima odluka koje je donela tokom svog života, više ne može da postupa na promišljen način i postaje uhvaćena u mrežu okolnosti. Ova situacija može da naraste do tačke mentalne ili fizičke bolesti i može biti razrešena jedino pomoću rekapitulacije.
Ustanovio je da, u suštini, rekapitulacija počiva na pravljenju spiska povreda uzrokovanim našim interakcijama. Sledeći korak je da odputujemo nazad u trenutak kada su se događaji desili sa ciljem da povratimo ono što pripada nama i vratimo što pripada drugima.
“Ratnik započinje vraćajući unatrag dan koji je upravo prošao. On rekonstruiše razgovore, tumači mišljenja, pamti lica i imena, traga za nijansama i nagoveštajima, rasčlanjuje sopstvene i tuđe emocionalne reakcije. On ništa ne prepušta slučaju, grabi sećanja dana jedno po jedno i pročišćava ih pomoću disanja.”
“On takođe istražuje sve delove i situacije svog života. Na primer, partneri koje je imao, kuće u kojima je živeo, škole, radna mesta, prijatelje i neprijatelje, sukobe i srećne trenutke i tako dalje. Idealno bi blo da navalimo na zadatak po hronološkom redu od najskorijeg sećanja pa do najdavnijeg kog je moguće prizvati. Ali, na početku, najlakše je to činiti ako sećanje podelimo na oblasti.”
“Veoma koristan oblik vežbanja, dostupan svima nama, je spontana rekapitulacija. Ako bolje razmislimo, svi mi stalno rekapituliramo. Sva sećanja koja odgovaraju našem unutrašnjem dijalogu mogu se tako nazvati. Međutim, mi ih prizivamo na nevoljan način; umesto da im se prikradamo u tišini, mi ih prosuđujemo i odnosimo se prijemčivo prema njima. To je beskorisno. Ratnik koristi povoljnu priliku, zato što su ta naizgled slučajna sećanja upozorenja koja stižu sa naše tihe strane. (Tiha strana: energetsko telo, dvojnik, leva strana, nagual, drugo ja. Iznenađuje broj sinonima koji Kastaneda koristi kroz ceo opus svojih knjiga i predavanja za jednu te istu osobenost ljudskih bića - prim. prev.)
Naglasio je da za rekapitulaciju nisu potrebni nikakvi posebni uslovi. Možemo vežbati u bilo koje vreme, na bilo kom mestu, kada god osetimo potrebu da to činimo.
“Ratnici rekapituliraju dok se šetaju putem, u kupatilu, dok rade ili dok jedu; kada god je moguće! Najvažnija stvar je da se to obavlja.”
Dodao je da nije potrebno zauzimati određeni položaj. Jedini uslov je da nam bude udobno, kako fizičko telo ne bi zahtevalo pažnju koja bi se mešala sa sećanjima.
“Međutim, čarobnjaci veoma ozbiljno pristupaju vežbanju. Neki koriste drvene kutije, uzdignute platforme, ormane ili pećine. Drugi grade kućicu među najvišim granama velikog drveta ili iskopaju rupu u zemlji i prekriju je granama. Dobra praksa rekapituliranja je sedeti na krevetu, u tami, pre nego što legnemo da spavamo. Svaki način koji nas odvaja od okoline je dobar za formalnu rekapitulaciju.” “Kada smo locirali događaj i osvežili u pamćenju svaki njegov deo, potrebno je da udahnemo kako bi smo povratili energiju koju smo ostavili za sobom a onda da izdahnemo vlakna koja su drugi položili u nama. Disanje je magično jer je ono funkcija koja daje život.”
Karlos je objasnio da ova vrsta disanja treba biti udružena sa vodoravnim pokretima glave, koje čarobnjaci nazivaju “provetravanje događaja”.
Dok sam sređivao svoje beleške, otkrio sam da je još jedna tema koju je Karlos naglašavao u svojim govorima, bila koncept rekapitulacije. Isticao je da je to vežba kojoj čarobnjaci posvećuju većinu svog vremena.
Jedanput je naglasio da uprkos energetskom iscrpljivanju kome smo izloženi kroz socijalne interakcije, svi mi imamo izbor, zato što nam zapečaćena priroda naše svetlosne konfiguracije omogućuje da ponovo započnemo od nule u bilo kom trenutku i da tako obnovimo svoju celokupnost.
“Nikada nije kasno,” rekao je. “Dokle god smo živi, uvek postoji način da se pobedi bilo koja vrsta blokade. Najbolji način da povratimo svetlosna vlakna koja smo izgubili je da pozovemo našu energiju nazad. Najvažniji deo je preduzeti prvi korak. Za one koji su zainteresovani da sačuvaju i povrate svoju energiju, jedini dostupan način je rekapitulacija.”
“Čarobnjak zna da ako ne krenemo u potragu za svojim utvarama, one će doći po nas. Zbog tog razloga on ništa ne ostavlja nerazrešenim. On prepričava svoju prošlost, u potrazi za magičnim spojem – tačnim trenutkom u kome je bio uvučen u nečiju sudbinu – i usmerava svu svoju koncentraciju na tu tačku razmrsujući čvorove namere.”
“Čarobnjaci kažu da mi živimo svoj život sa distance, kao da je on skup sećanja. Provodimo život pogrbljeni, povređeni nečim što se desilo trideset godina ranije, noseći teret koji više nema nikakvog smisla. ‘Ne mogu to da oprostim!’ vrištimo, ali to nije istina, mi sami sebi ne možemo da oprostimo!”
“Emocionalne veze koje uspostavljamo sa ljudima su kao ulaganja koja činimo usput. Moramo biti potpuno ludi da bi napustili i odbacili svoje nasleđe na takav način!”
“Jedini način na koji možemo ponovo postati potpuni je da pokupimo ta ulaganja usklađujući sebe sa svojom energijom tako da uklonimo težak teret osećanja. Najbolji način da to izvedemo koji su otkrili čarobnjaci je da se setimo događaja naše lične prošlosti dok ih potpuno ne rezimiramo. Rekapitulacija vas izvlači iz prošlosti i prebacuje u sadašnjost.”
“Ne možemo da pobegnemo od toga što smo rođeni kao proizvod dosadnog jebanja niti što ulažemo najveći deo svoje svetlosti u pravljenje dece ili na održavanje zamornih odnosa. Ali možemo da rekapituliramo; to uklanja energetske efekte tih aktivnosti.“
“Srećom, u području energije, stvari poput vremena i prostora ne postoje. Zato je moguće vratiti se u isti trenutak i mesto kada se događaj desio i oživeti ga. To nije previše teško jer svi dobro znamo kada smo bili povređeni.”
“Rekapitulirati znači prikradati se (tragati za) našim rutinama, podvrgavajući ih sistematskom i nemilosrdnom razmatranju. To je aktivnost koja nam omogućava da sagledamo svoj život u celokupnosti a ne samo kao niz trenutaka. Iako to može izgledati neobično, čarobnjaci su jedini koji rekapituliraju kao vežbanje; ostalim ljudima se to može desiti samo slučajno.”
“Rekapitulacija je ostavština starih vidovnjaka, osnovna praksa, suština čarobnjaštva. Bez nje nema puta. Don Huan se prema učenicima koji nisu rekapitulirali odnosio kao da su ‘radioaktivni’. Don Henaro čak nije hteo ni da se rukuje sa mnom, a ako bih ga slučajno dodirnuo on bi otrčao da se opere kao da sam ga zarazio. Rekao je da sam pun prljavštine koja izbija iz svake pore moje kože. Pomoću tog izmotavanja, usadio je u mene ideju da je rekapitulacija elementarni čin higijene.”
Na drugom predavanju, Karlos je izvestio o vrsti svetlosnog zastoja koji je opisao kao kao fiksaciju naše pažnje koja blokira protok energije. Rekao je da se to dešava kada odbijamo da se suočimo sa činjenicama i pokušavamo da sebe zaštitimo krijući se iza akcija popuštanja. Takođe, to se dešava kada ostavljamo nerešenim neizbežne stvari ili činimo dela koja nas sputavaju.
Posledice takve vrste zastoja su da osoba prestaje da bude svoja. Kada postane pritisnuta okovima odluka koje je donela tokom svog života, više ne može da postupa na promišljen način i postaje uhvaćena u mrežu okolnosti. Ova situacija može da naraste do tačke mentalne ili fizičke bolesti i može biti razrešena jedino pomoću rekapitulacije.
Ustanovio je da, u suštini, rekapitulacija počiva na pravljenju spiska povreda uzrokovanim našim interakcijama. Sledeći korak je da odputujemo nazad u trenutak kada su se događaji desili sa ciljem da povratimo ono što pripada nama i vratimo što pripada drugima.
“Ratnik započinje vraćajući unatrag dan koji je upravo prošao. On rekonstruiše razgovore, tumači mišljenja, pamti lica i imena, traga za nijansama i nagoveštajima, rasčlanjuje sopstvene i tuđe emocionalne reakcije. On ništa ne prepušta slučaju, grabi sećanja dana jedno po jedno i pročišćava ih pomoću disanja.”
“On takođe istražuje sve delove i situacije svog života. Na primer, partneri koje je imao, kuće u kojima je živeo, škole, radna mesta, prijatelje i neprijatelje, sukobe i srećne trenutke i tako dalje. Idealno bi blo da navalimo na zadatak po hronološkom redu od najskorijeg sećanja pa do najdavnijeg kog je moguće prizvati. Ali, na početku, najlakše je to činiti ako sećanje podelimo na oblasti.”
“Veoma koristan oblik vežbanja, dostupan svima nama, je spontana rekapitulacija. Ako bolje razmislimo, svi mi stalno rekapituliramo. Sva sećanja koja odgovaraju našem unutrašnjem dijalogu mogu se tako nazvati. Međutim, mi ih prizivamo na nevoljan način; umesto da im se prikradamo u tišini, mi ih prosuđujemo i odnosimo se prijemčivo prema njima. To je beskorisno. Ratnik koristi povoljnu priliku, zato što su ta naizgled slučajna sećanja upozorenja koja stižu sa naše tihe strane. (Tiha strana: energetsko telo, dvojnik, leva strana, nagual, drugo ja. Iznenađuje broj sinonima koji Kastaneda koristi kroz ceo opus svojih knjiga i predavanja za jednu te istu osobenost ljudskih bića - prim. prev.)
Naglasio je da za rekapitulaciju nisu potrebni nikakvi posebni uslovi. Možemo vežbati u bilo koje vreme, na bilo kom mestu, kada god osetimo potrebu da to činimo.
“Ratnici rekapituliraju dok se šetaju putem, u kupatilu, dok rade ili dok jedu; kada god je moguće! Najvažnija stvar je da se to obavlja.”
Dodao je da nije potrebno zauzimati određeni položaj. Jedini uslov je da nam bude udobno, kako fizičko telo ne bi zahtevalo pažnju koja bi se mešala sa sećanjima.
“Međutim, čarobnjaci veoma ozbiljno pristupaju vežbanju. Neki koriste drvene kutije, uzdignute platforme, ormane ili pećine. Drugi grade kućicu među najvišim granama velikog drveta ili iskopaju rupu u zemlji i prekriju je granama. Dobra praksa rekapituliranja je sedeti na krevetu, u tami, pre nego što legnemo da spavamo. Svaki način koji nas odvaja od okoline je dobar za formalnu rekapitulaciju.” “Kada smo locirali događaj i osvežili u pamćenju svaki njegov deo, potrebno je da udahnemo kako bi smo povratili energiju koju smo ostavili za sobom a onda da izdahnemo vlakna koja su drugi položili u nama. Disanje je magično jer je ono funkcija koja daje život.”
Karlos je objasnio da ova vrsta disanja treba biti udružena sa vodoravnim pokretima glave, koje čarobnjaci nazivaju “provetravanje događaja”.