Kako biti u ovde i sada? (Rekapitulacija)

Svako od nas na svom putu traganja za dubljim smislom života { i za rasterećenijim načinom življenja, ne životom bez problema već za životom sa rešenjima i izlazima iz mučnih situacija sa kreativnim, radnim i aktivnim načinom življenja i sa radosnim pristupom i osećajem ispunjenosti i životne razigranosti čak i onda kada je dan bio težak a umor savladava naše telo,} nailazio je na mnoge knjige koje imaju po neko zrno istine ili nazovi istine.
Visoko produhovljen način življenja kojeg zovemo 'sada i ovde' ne dolazi čitanjem knjiga a naročito ne onih poput ovde navođenih autora koji su pisali a da nisu ni znali tačno o čemu su pisali. Čak ni psihoanalitičari nemaju otvorena vrata znanja do same srži života koja je potrebna pojedincima koji bi da se pročiste od tereta prošlosti i strahova od budućnosti.
Nije to posao koji može dati rezultate na osnovu pisanja koja su od već (pre)minulih autora ma kako bliske ili ma kako daleke prošlosti...
Umeće življenje 'sada i ovde' zahteva čist um i čistu podsvest koja nije ništa drugo do li magacin minulih preživljenih iskustava koja nisu odrađena u skladu sa jednim osnovnim i najvišim Zakonom Same Suštine Života - Zakonom Ljubavi. Upravo je to i razlog da nas takva iskustva opterećuju i ne daju nam mira od prošlosti koja može biti iz ovog života, ali, mnogo verovatnije je da je donešena iz ranijih života.
Zato pitanje stoji; Ko može najbolje znati da nam pomogne da zavirimo u tu prošlost i shvatimo osnovni uzrok ili osnovni događaj koji je ostavio uznemirujuću posledicu koja nas nagriza i opterećuje? Taj neko nije um a nisu ni emocije. Nije ni mnogi Jungovi niti Frojdovi a ni Kastanede niti mnogi drugi poput njih. Taj neko je uvek uz samu osobu samo ako će osoba postati svesna toga...
Budući da svojim umom ne možemo korigovati taj isti um, pročistiti ga, to znači da nam treba neko čija svest je daleko iznad i daleko znajuća ili sveznajuća. Podsetimo se, um nema svest - on je samo magacinsko skladište sa automatskim funkcionisanjem - softverom kojeg smo sami na nesvesnoj osnovi sačinili a da sada i ne znamo kako da ga reprogramiramo.
Budući da smo Mi duhovno Biće/Duša to znači da nama treba duhovna metoda a ne psihičke metode koje pripadaju nižim svetovima kreacvije.
Vidovnjaci, zvezdočitači, skupljači perja iz Indije i mnogi samonikli i pronikli znalci ovde nemaju šta ponuditi. Pa ipak, put i način postoji koji sasvim sigurno svakog iskrenog tragaoca za životnom istinom već dodiruje i budi iz vekovnog dremeža.
Istina je mnogo jednostavnija i prizemnija i mnogo bliža nego što je sve drugo ovoga i bilo kog drugog sveta. Upravo zbog te jednostavnosti i prizemnosti izgleda neshvatljivo i ostaje nezapaženo.
...........................................
Da bi se živelo sada i ovde potrebno je biti spreman da se život prihvati odgovorno i da se prihvata odgovornost za svaku svoju misao, reč i delo. Da bi se do toga došlo neophodno je polako odraditi sve ono iz prošlosti što nije u skladu sa Zakonom Ljubavi a to znači odraditi svu svoju zaostalu karmu iz ma kako bliske ili daleke prošlosti. Ukoliko ne dovedemo svoj podsvesni deo uma do originalno čistog stanja kao na početku naših inkarnacija prošlost nas neće ostaviti na miru.
Sa druge strane, neophodno je raditi na ekspanziji svoje svesti da polako raspoznajemo Sebe kao pravo večito i besmrtno Biće/Dušu kako bi ta spoznaja u nas unela samopouzdanje i rasteretila nas strahova od bilo koje neizvesnosti o budućnosti. Strah nestaje iz naše ekspandirane svesti jer tada znamo da smo ovde upravo zato da naučimo živeti u skladu sa Zakonom Ljubavi i da naučimo živeti od svog rada kao i da naučimo da će ovaj svet, kao i svaki drugi omogućiti da ostvarimo svaku našu istinitu potrebu za egzistencijom. Takođe, dotle shvatimo da se nama ništa neće dogoditi ako ga na jedan ili drugi način nismo uzrokovali...
Tek tada, makar i sa potpuno praznim novčanikom imaćemo sigurnost i pouzdanje da dočekamo naredni dan života i bez straha moći ćemo mirno otići na počinak i odmoriti tu noć bez da nas rastrže besana noć mnogi mstrahovima za budućnost.
Kada sve to ostvarimo i dosegnemo stanje Samo-Realizacije mi imamo uslove da živimo Sada i Ovde, ili, drugačije rečeno, da živimo u Duhu. A da bismo naučili da živimo u Duhu neophodno je da dozvolimo da nas baš Taj Duh vodi i podučava jer niko i ništa drugo ili drugi neće moći da to čini i učini za nas. Svakako taj Duh uvek ima svoja Živa Učenja u ovom svetu koja istura preko onog pojedinca koji je dosegao najviše stanje svesti, tzv. Bog-Svest.
Svakako, sve je to stvar pojedinca da li je uistinu potpuno iskren prema sebi i stvarni kndidat za spoznajom Sebe i samog Života ili samo želi pobeći od rogobatne svakodnevice.
Podsetimo se da ovde nismo zbog idila i politike već da dosegnemo visoka stanja svesti i ljubavi. Bez negovanja ljubavi u sebi prema sebi i bez ljubavi u sebi prema drugima oko sebe niko od nas nema nikakve šanse za dubokim razumevanjem života a to ujedno znači da nema ni življenja sada i ovde.
Još niko nije prevario život pa nećemo moći ni mi, trenutna generacija prašinara na ovoj planeti.
Jedna naizgled obična i beznačajna bajka nosi više istine nego tone modernih knjiga mističnih ili filozofskih pisanja. Ta bajka je o Aladinu i čarobnoj lampi.
Stavite čarobnu lampu u predeli svog čela (što je Duhovno ili Treće Oko) i aktivirate tu Lampu, da vam veliku i moćni Duh ispuni svaku pa i onu najveću želju. Taj duh iz lampe je ustvari svemoćni, sveznajući i sveprisutni Sveti Duh koji će praktikanta voditi i dovesti do najvećeg bogatstva - do svetova koji su 'nesaznajni' a akoji su puni pravog bogatstva i dragulja. To su svetovi čiste svesti i ljubavi, mudrosti i duhovne slobode.
To je ono što traže filozofi pogrešnim metodama i to je ono što svako živo biće na ovoj planeti nesvesno priželjkuje i traži. To je ono što je u srcu svakog od nas.
Traženjem ljubavi žene ili muškarca mi tražimo tu najvišu Božansku ljubav. Traženjem bogatstva ovoga sveta mi nesvesno tražimo to pravo unutarnje bogatstvo...
Kako protrljati tu čarobnu lampu (Duhovno Oko) da bi moćni Duh radio za nas?
E to ostaje da otkriju oni koji stvarno to i žele. Reći drugima oni će to omalovažavati i po tome pljuvati.

itd. :ok:.
 
“To je krajnji cilj rekapitulacije: napraviti duplikat, i biti spreman za odlazak." Kastaneda

počeo sam rekapitulaciju da radim možda pre oko deceniju.
nisam je radio neko vreme, možda nekad ponovo budem.
ali ne zato da bih pravio duplikat i odleteo negde u svemir, nego da bih se opustio i rasteretio.
kao što napisah, ono što me zanima je biti ovde i sad.
možda mi nije jasna ta ambicija odletanja u svemir.

možda svako treba da se zapita šta zaista želi.
da li želi da sačuva svoju individualnu, subjektivnu svest, „večno“.
meni to liči na budženje ega, „večno“.

možda sam više naklonjen istoku.
 
Antropološki pristup se veoma izmenio pod uticajem postmoderne...Čovek se posmatra ( i sam sebe!)
redukcijski pri čemu koristi postmoderni alat -dekonstrukciju svojih rekcija,ponašanja,uvreženih mišljenja idr.
pri čemu ostaju izvorne misli,čista svest i u njoj karakteristike ljudskog bića kao osnovne odlike.Zalutavanja
Kastenede u psihićko,nadsvesno je više rezultat rezignacije oskudnošću reducirane svesti nego neznanje...
Ono šta tome pripomaže su lude gljive i halucinacije o Valjaderosima koji su senke naše psihe,zaostali strahovi do
aniksioznih pred neznanim naših detinjstava...
I sam antropološki pristup je neophodan delima Kastenede...Uostalom ,nije Kasteneda bog pa da je nedodirljiv!
Ja čak i Božu posmatram antropološki,ali pokušavam to na tom njegovom višem nivou...Teško mi ide ,ali bar
slutim kako se zajebavao...Mamicu mu kleptomansku...:hahaha::mrgreen:
 
Antropološki pristup se veoma izmenio pod uticajem postmoderne...Čovek se posmatra ( i sam sebe!)
redukcijski pri čemu koristi postmoderni alat -dekonstrukciju svojih rekcija,ponašanja,uvreženih mišljenja idr.
pri čemu ostaju izvorne misli,čista svest i u njoj karakteristike ljudskog bića kao osnovne odlike.Zalutavanja
Kastenede u psihićko,nadsvesno je više rezultat rezignacije oskudnošću reducirane svesti nego neznanje...
Ono šta tome pripomaže su lude gljive i halucinacije o Valjaderosima koji su senke naše psihe,zaostali strahovi do
aniksioznih pred neznanim naših detinjstava...
I sam antropološki pristup je neophodan delima Kastenede...Uostalom ,nije Kasteneda bog pa da je nedodirljiv!
Ja čak i Božu posmatram antropološki,ali pokušavam to na tom njegovom višem nivou...Teško mi ide ,ali bar
slutim kako se zajebavao...Mamicu mu kleptomansku...:hahaha::mrgreen:

A ti ne bi...?
 
opisao sam kako radim rekapitulaciju, sažeto:

Ležim i prisećam se događaja iz prošlosti. Krećem sa onim događajima koji su bili jako traumatični za mene, koji su mi oduzeli snagu. Glavu okrećem na desno kad udišem a levo kad izdišem. Mala pauza. Kad udišem ( na desno ) u sebe crpim svu snagu koju sam izgubio u toj interakciji, kad izdišem ( na levo ) vraćam svu snagu koju sam uzeo od drugog učesnika te interakcije. Celu radnju ne obavljam samo razumom, već puštam da me nosi intuicija. Sećanja postaju vrlo živa i posle rekapitulacije se osećam snažnije.

Imao sam pre svesku u koju sam zapisivao sve događaje od današnjeg dana unazad, ka najranijem sećanju. Prvo sam napravio listu najjačih događaja, tako da kažem. Rekapitulacijom tih događaja vraća mi se snaga koju sam nekad izgubio.

Rekapitulaciju najčešće radim u miru i izolaciji, ali može da se radi uvek i svuda.

Uf. Što li sam čitala ona dva uvodna posta.. oči me zaboleše...
Ovo je dovoljno.

Sad samo nešto da mi pojasniš. Kada vratiš događaj, posmatraš ga nepristrasno?
Ne vraćaš se u emociju?
 
Zapravo je sasvim suprotno. Recimo da si nekoć doživeo jak emocionalni doživljaj koji je u tebi stvorilo negativne emocije, ali ti u tom trenutku nisi bio svestan sebe i nisi mogao kontrolisati svoje emocije. Recimo, strah od nečega koje je ostavilo trajne posledice na tvoju psihu.

Sada bi trebalo da je situacija drugačija, ukoliko si spoznao sebe i naučio da kontrolišeš svoje emocije.
Rekapitulacija se i vrši da spoznaš sebe, da budeš svestan svojih emocija i da prevaziđeš negativnosti koje su se nastanile u tvoje emocije.

Aha.. Ako te oduče ista emocija, onda ništa.
 
Uf. Što li sam čitala ona dva uvodna posta.. oči me zaboleše...
Ovo je dovoljno.

Sad samo nešto da mi pojasniš. Kada vratiš događaj, posmatraš ga nepristrasno?
Ne vraćaš se u emociju?

nepristrasno vraćanje u emociju, ako može tako da se kaže...
nisam siguran da umem da opišem bolje od toga što si citirala.
kao ono što si pisala, pričanje o vožnji bicikle i vožnja...
 
nekako kad se počne sa tim disanjem, događaj se vrati, onako vrlo živ.
ali si ti sad na sigurnoj distanci, ako me razumeš.
i sa te distance proživljavaš situaciju ponovo.
neki overwhelming osećaj, preplavljujuće, eto tako bih ja opisao.
čak kao da nije potreban neki veliki trud da se setiš događaja.
neki kao da se vrate sami, iz podsvesti ili ne znam čega...
 
ne, koliko se sećam nisam pisao pre i tokom vežbe.
ako te opterećuje to sa pisanjem, možda ne treba ni da pišeš.
to što sam opisao svojim rečima kako se radi tehnika je star post, oko 10 godina mislim.
tad sam opisao kako se radi, ushićen što sam otkrio ovu vežbu.
kopirao sam ga da ne sastavljam opet.

...

ne mogu da prebacim, nisam mod ovde.
ako hoće Borka i Barbi nek prebace, mada možda nije ni toliko važno gde je tema.
 
Poslednja izmena:
Na dobrom si mestu...Čitam i prisećam se kako sam ja to nekad radio...
Sad mi to ne treba...Sad mi pretstavlja problem da mislim o prošlosti i to uvek zamišljam kao
sadašnje slike -film koji se dešava...Boj na Kosovu ,recimo...Gledam ga u glavi sada!
Moj način je da sam okrenut algoritmu događanja i predviđanju sledećeg koraka...Next step...
 
Negde sam na temi videla da je neko Budu pomenuo. I htedoh da napišem da to nije
budistička praksa i da Buda nikada tako nešto nije radio. I onda se setim..

Buda je sedeći ispod onog svog čuvenog drveta, uspostavio prisutnost u sadašnjosti
i krenuo da odmotava film unazad i unazad, kroz mnogobrojne život dokle, god je mogao
da stigne. A koncentracijom koju je razvio, stigao je do samog početka.
I to je bilo konačno oslobođenje.
 
Osho pominje tehniku sličnu rekapitulaciji u svojoj „knjizi tajni 1“, prepisao sam deliće, koga zanima ceo tekst nek skine knjigu sa ivantic sajta.


Ovo je jedna veoma temeljna tehnika. Ona je bila veoma mnogo korišćena, posebno od strane Bude. Postoje mnogi oblici ove tehnike. Ti možeš naći svoj pristup ovoj tehnici. Na primjer, upravo prije no što ćeš utonuti u san, nastoj da se vratiš kroz sjećanje unazad u protekli dan – UNAZAD. Nemoj to započeti od jutra, počni da se prisjećaš od tog trenutka, od trenutka u kojem si tada, od samog kreveta, od zadnjeg čina, i onda počni da se vraćaš natrag ka ujutru.
...
Na primjer, popodne te je neko uvrijedio. Osmotri sebe, osmotri svoju formu u tom trenutku kada te je neko uvrijedio – ali tada ostani promatrač. Nemoj da dopustiš da budeš upleten u to; nemoj se dati ponovo naljutiti. Ako dopustiš da se ponovo ljutiš, ti si se onda poistovijetio sa time. Ti si tada ispustio osnovnu poruku meditacije.
...
Kada osjetiš da si se uklopio sa tom tehnikom, da to možeš praktikovati, posle jedne nedelje korišćenja te tehnike, probaj da to primeniš na čitavu tvoju prošlost.
...
Nastoj da prodireš, i prodireš, da ulaziš sve dublje u svoju prošlost i da pronalaziš najmanju stvar iz prošlosti koje se možeš sjetiti.
Ti ćeš biti time iznenađen.
...

Osho, Knjiga tajni 1 (297 – 305)


*****************************************************************************************************************

Ošo o svojoj varijanti tehnike:

„To je jedna duboka katarza. Ako budeš u mogućnosti da to obavljaš svakodnevno, ti ćeš onda biti znato boljeg zdravlja, neka nova svježina će doći u tvoj život. A ako uspijemo da djecu naučimo tim dnevnim aktivnostima, ona se nikada neće opterećivati svojom prošlošću. Ona nikada neće imati nikakvu potrebu da se osvrću ka prošlosti. Djeca će uvije biti ovdje i sada.“

Osho, Knjiga tajni 1 (299)

da, to je odavde.
nisam siguran, davno sam čitao, ali mislim da je ošo baš tako zvao ovu tehniku, "odmotavanje".
 
31. Kad sam pojeo čvrstu hranu i povratio snagu, tada sasvim izolovan od čulnih zadovoljstava,
izolovan od nepovoljnih stanja, uđoh i ostadoh na prvom stupnju zadubljenja: ushićenje i zadovoljstvo
rodiše se iz osame, praćeni usmerenošću uma i istraživanjem. Ali taj prijatan osećaj koji se u meni
javio nije osvojio moj um i tu ostao. [15]

32-34. Sa smirivanjem usmerenosti uma i istraživanja uđoh i ostadoh na drugom stupnju zadubljenja…
sa prestankom ushićenja uđoh i ostadoh na trećem stupnju zadubljenju… sa napuštanjem zadovoljstva
i bola… uđoh i ostadoh na četvrtom stupnju zadubljenja… Ali taj prijatan osećaj koji se u meni javio
nije osvojio moj um i tu ostao.

35. Kada je um postao tako skoncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv,
postojan i nepokolebljiv, usmerih ga ka znanju o mojim prošlim boravištima. Setio sam se mnoštva prošlih
života, to jest jednog rođenja, dva… pet, deset… pedeset, sto, hiljadu, sto hiljada, mnogih eona skupljanja
kosmosa, mnogih eona širenja kosmosa, mnogih eona skupljanja i širenja kosmosa. "Tada sam se tako
zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva
i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam
se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva
zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde"
Tako sam se sećao mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.

36. Takvo beše prvo znanje koje stekoh u prvom delu noći. Neznanje beše razvejano; javilo se istinsko
znanje; tama beše razvejana; javilo se svetlo — baš kao što se to događa onome ko je pažljiv, marljiv i
odlučan.

http://srednjiput.rs/pali-kanon/sutta-pitaka/maddhima-nikaya/mn-100-sangarava-sutta/
 
»Unutrašnja moć je jedna vrsta osećanja«, rekao je. »Nešto nalik poletnosti i lepom raspoloženju. Neko to može nazvati posebnim vidom duhovnog stanja. Unutrašnja moć je nešto što čovek prihvata ne osvrćući se na sopstveno poreklo. Već sam ti rekao da je svaki ratnik lovac u potrazi za postizanjem moći i da te ja sada učim kako da dosegneš moć i počneš da je prikupljaš. Tvoj problem koji je ujedno i problem svih nas, jeste u tome što je potrebno dosta truda ubediti te. Potrebno je pre svega da poveruješ da se unutrašnja moć može iskoristiti i da je sasvim moguće sakupljati je, ali sve do sada ništa nije uspelo da te ubedi.«
 

Back
Top