Kako bi ste želeli da umrete?

gost 422686

Buduća legenda
Poruka
27.626
Znam da niko ne voli o tome da priča niti da razmišlja, ali svi kad tad moramo da odemo.

Moje žlje je skromna. Ili na nekoj dobroj devojci tokom seksa da mi strada srce ili da sednem pored mora i da dok pijem svoj kokteč da odem bez bola i u miru.

Meni je Bog pokazao kako izgleda umiranje. To vam je kao kada se spuštate niz tobogan i kada se spustite niz tobogan nađete se u drugoj stvarnosti.
 
Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari.

Mlad si?

Umrećemo svi, niko od takve sudbine nije pobegao. Iako umiranje nije kraj, verovatno.
Kako si pa to skoro preminuo? Ako ti se deli na forumu.


U dubokoj starosti mislim da ću preminuti. Duboka starost je kad postaneš stariji od svih ostalih......
Ali opet ko zna, mogao sam par puta već da stradam, ali evo me tu kuckam ovo....prvi, istovremeno ali četvrti post u temi.
 
Znam da niko ne voli o tome da priča niti da razmišlja, ali svi kad tad moramo da odemo.

Moje žlje je skromna. Ili na nekoj dobroj devojci tokom seksa da mi strada srce ili da sednem pored mora i da dok pijem svoj kokteč da odem bez bola i u miru.

Meni je Bog pokazao kako izgleda umiranje. To vam je kao kada se spuštate niz tobogan i kada se spustite niz tobogan nađete se u drugoj stvarnosti.
koji tačno bog ti je to nešto pokazao ima ih na hiljade?
 
Kad sam bila mladja nisam razmisljala o smrti. Kako sam starija sve vise mislim o tome, da li ima neceg posle smrti, ili se opet radjamo, ali kao neko drugi. Ma sa svim mogucim i nemogucim scenarijima.
Nakon sto sam izgubila moju Mili nije mi do zivota. I zelela bih sto pre da joj se pridruzim, ovaj zivot nema smisla i nicemu se vise dobrom ne nadam.
Bojim se da dignem ruku na sebe. Plasim se da cu "preteći" sa nekim teskim posledicama. Volela bih ipak da umrem u snu i da se nadjem sa svima onima koje sam izgubila.
 
Kad sam bila mladja nisam razmisljala o smrti. Kako sam starija sve vise mislim o tome, da li ima neceg posle smrti, ili se opet radjamo, ali kao neko drugi. Ma sa svim mogucim i nemogucim scenarijima.
Nakon sto sam izgubila moju Mili nije mi do zivota. I zelela bih sto pre da joj se pridruzim, ovaj zivot nema smisla i nicemu se vise dobrom ne nadam.
Bojim se da dignem ruku na sebe. Plasim se da cu "preteći" sa nekim teskim posledicama. Volela bih ipak da umrem u snu i da se nadjem sa svima onima koje sam izgubila.
nema dizanja ruke na sebe sem u smislu samozadovoljavanja
oke ?>?
 
Joj, pa mislim da cemo se naci.
I u pravu si, osobe koje smo izgubili su sa nama, u nama.
I to si dobro napisala, osecamo ih.
Мој отац је умро 2007. И пре пар година, било је лето, сећам се, ја дремам у полу сну али сам свестан да сам будан, 'ладно чујем ћалетов глас како ми изговара име у соби. Ствар је у томе да сам био свестан да он никада није отишао од нас и да је у нама и са нама. Нисам се уплашио.
 

Back
Top