Nesto razmisljam:
Nole nam je veliki baksuz. Ili veliki sretnik. Kako vec ko procenjuje uspehe. Samo na osnovu suve statistike ili na osnovu uslova u kojima je ta statiska ostvarena.
Ima, kazem, kod njega jedan veliki baksuzluk. “Malo” je zakasnio sa sazrevanjem (cudi me da - posto je mnogo talentovaniji od Nadala nije pre njega poceo da igra “pravi” tenis i osvaja slemove nego tek 2011. Onu “bolesnu" Australiju 2008. ne racunam) pa nije igrao najbolje kad su sadasnji matorci, Federer npr. i ostali (koji, nazalost, jos uvek kolo vode) bili u najboljoj formi ili igrali nepovredjeni kao Nadal ili Delpo. Kad je Federer igrao svoj najbolji tenis bilo je tu, vec smo pricali, jos mnogo igraca koji su, makar slucajno, mogli da ga pobede. Mogao je jedan Nalbandijan da okrene 0:2 u 3:2 na zavrsnom mastersu, kakav – takav Safin da uzme Australiju, Berdih, Blejk i Has izbace sa Olimpijade (sa Olimpijadama bas nije imao srece. To je jedina Blejkova pobeda u 11 meceva - ili danas na Vimldonu pobedi Marija, sutra ga Mari pocisti u borbi za zlato). Delpo mu uzme Ameriku, nekadasnji Tsonga na Vimbldonu (Federerovom hramu u to vreme) obrne 0:2 na 3:2, Simon izbaci Federera sa zavrsnog mastersa, gde ga pobedjuju i Delpo i Davidenko (cuj Davidenko – koji cak i osvoji jedan zavrsni masters). Da ne pominjemo onaj “najsrecniji ritern sveta” na Americi kad je Nole od 0:2 i dve mec lopte okrenuo na 3:2. Bilo je tu jos svega i svacega (ovo je upecatljivo pa ga se cak i ja spontano secam). E, moji vi – to su bili dani. Danas takvih igraca i takvih dogadjanja vise nema. A kazem – dosta bi bio i samo Nadal. Ma dajte mi Noletovog – ("zaostale") Djokovica ili Marija pa vas oslobadjam zadatka da pronadjete Noletovog Nadala koji sa dvadeset osvaja G.S., a onda on i Federer igraju (“oд марта 2005. до јула 2009, њих двојица су успели да освоје 17 од 18 гренд слемова (од Ролан Гароса 2005. до Вимблдона 2009. нису освојили само Отворено првенство Аустралије 2008. – to je ona "bolesna" Australija) и 24 од 38 турнира АТП мастерс серије. У току тог периода, Федерер и Надал су освојили 11 узастопних гренд слемова, почевши од Ролан Гароса 2005. до Отвореног првенства САД 2007. Тако су постали једини пар у историји са три различита гренд слема (2005—2008 Ролан Гарос за Надала, 2003-2007 Вимблдон и 2004—2008 Ју-ес опен за Федерера) које су освојили бар четири пута узастопно за време 5 година доминације (2004—2008)”.
Nemam pojma sta su tada radili skoro vrsnjaci Nadala (Nole i Mari). Ustvari imam. Mogli su samo da gledaju pri tome se nista ne pitajuci.
Mozda je Borna Noletov Nadal koji ispada od “cetrdesogodisnjeg” Karlovica? Smejurija. Lepo rekose i strucnjaci i nestrucnjaci da od ovih danasnjih nikad nista biti nece. Sve je to toliko vec ostarilo, a nista ne uradilo da u te “nadolazece mlade nade i gromade” ne treba polagati neke velike nade. Ostace samo i jedino - neostvarene nade. Kad je jos Nole rekao da ce od Tomica nesto postati pa nista - on gubi od Maua koji ima 34 godine. A “Tomica” je bilo i ima koliko hoces. Raonic (jedini u prvih deset i to “jedva”), Borna, Zverev, Kirios, Cung (ispao iz 100), mladi Francuzi pa jos mnogi “znani i neznani” (muka mi ih je nabrajati). Sve je to, nazalost, slika i prilika danasnjeg vrhunskog tenisa. Luk i voda. Smuti pa prospi. Tako da Nole, iako odlican igrac, nikad nece moci i pored svih rekorda koje ce napraviti - da mirno i sa punim pravom ponosno kaze: “ Ja sam bio – primus inter pares (prvi medju jednakima)”. Ne. On je bio “prvi medju nikak(v)ima”. Na njegovu i nasu zalost. Obrni, okreni – tako je. Ili moze i ovako. Na njegovu i nasu srecu Nole je imao neopisivo i prosto neverovatno mnogo srece da igra u jedno vreme kad u tenisu nije postojala nikakva konkurencija (vakuum). Niti ce se takvo vreme promeniti, bar ne dok on potpuno zanemoca i prestane da igra tenis negde sa svojih 40-tak godina jer nece imati ko da ga namuci i potrosi do tada. Ako moze Karlovic kako ne bi mogao on. Nije on Nadal pa da kuka kako nece u Federerovim godinama moci da pika fudbal jer su mu kolena otisla dodjavola i ljuti se jer se Federer nikad nije bunio protiv pregustog kalendara takmicenja, a imao je takvu konstituciju da je to mogao da izdrzi. Ponavljam po stoti put: to ce moci i Nole. I moci ce da obara do sada nezamislive rekorde jer nema protiv koga da igra. Samo mi navedite, poimence, Noletove konkurente tipa - mladji Federer, zdravi Nadal i Delpo, neoperisani Mari i svi oni gore pomenuti koji bi, pa makar i slucajno, mogli da mu negde nesto strpnu od vaznih turnira, a da Noletu ne upadne nesto u oko. Nema ih niti ce ih (sto rece Beker) skoro biti. Ni na vidiku.
Zato prestanimo vec jednom da pricamo prazne price i mlatimo praznu slamu. Federer je imao konkurenciju kakvu Nole nikad nece imati. Sve su to mrvicice mrvine mrve. Samo mi navedite imena tih i sadasnjih i buducih igraca koji po jacini odgovaraju onima gore navedenim kad su bili na vrhuncu moci.
Ovo je potpuna glupost. Da nije bilo noleta te 2011. godine, nadal bi postao najveći svih vremena. Samo zahvaljujući noletu federer i dalje ima najviše grenslemova. Seti se samo mečeva noleta i nadala 2011. i aus opena 2012. Nadal je u tom trenutku bio na vrhuncu karijere, ali je nole uspevao da ga dobija.
Što se federera tiče, poznato je da on protivnike dobija na brzaka. Potrebno je da čovek sa njim uđe u četvrti sat meča i dobija ga sigurno. To je nadal prvi otkrio, nole puno puta eksploatisao u mečevima sa njim.
Mareja ne bih nešto posebno komentarisao. Nisam video da ikoga ATP toliko protežira kao mareja. Svi pričaju o njegovom nekakvom neverovatnom talentu, ali svi zaboravljaju činjenicu da marej ne može u trku da pogodi teren. Mana zbog koje teniseri u doba samprasa nisu mogli da osvoje ni jednu veću titulu, a ne grenslem.
Poslednja izmena:
Dobro je poceo ovaj treci set.



