U njegovom intervjuu postoji i ovaj deo:
„Nije istina, uvek sam ozbiljno pristupao poslu. Imao sam veliku odgovornost, morao sam da prehranim porodicu. Meni novac niko nije poklonio. Ljudi su govorili da sam lenj, da nisam shvatao tenis ozbiljno, a moj jedini problem je bio da su me povrede uništavale. Jednu godinu bi igrao, a sledeću bi propustio... Moja poslednja povreda je bila lom noge i tu sam odlučio da je gotovo. Ko zna, da se to nije dogodilo, možda bih još igrao“.
Znaci ni on, za koga znamo da nije bio olicenje sportskog zivota i ponasanja (polomio vise od 1000 reketa, sto je znak da mu je do pobeda mnogo stalo), nije bio „debil“ i trudio se iz sve snage.
Kad ovi (sto toliko treniraju, imaju po tri trenera, glavnog, rezervnog, povremenog konsultanta, kondicionog, statisticara, fizioterapeuta, lekara) postizu toliko mrsave rezultate sta bi im tek Federer radio da su igrali u njegovo vreme. Jer, kao i svi u to vreme, ponasali bi se neozbiljno, bili “debili”, (cak “kao Nole i Mari”!?), a imali bi, u to vreme (pre 10 – 20 godina), iste takve (nikakve) uslove. Pa naravno da bi ih razbijao i imao “pedeset” G.S.. Jer Federer bi bio isti, a oni, posto je pre 10-20 godina sve bilo na mnogo nizem nivou, bili bi jos gori i neuspesniji. Prema tome – dabome.
Safin: “Ne postoje više debili na ATP turneji. Svi su sada veliki profesionalci, ulažu ogroman trud u svoje fizičko stanje”.
Ponovo pitam - Da li on to misli da su Nadal, Nole i Mari u to vreme bili “debili”!? Ili nisu bili veliki profesionalci i nisu ulagali ogroman trud u svoje fizicko stanje!? Nije nego. Grizli su oni tada kao i svi mladi (kao sto grizu i ovi mladi sada), ali sta se tu moze kada ovi sada nisu ni bleda senka onih Nadala, Noleta i Marija. Lose i tuzno za svetski tenis (bas nas briga, nije vazno), ali dobro i radosno za Noleta i nas (briga nas je i mnogo je vazno). Imacemo najboljeg svih vremena.