Kafana kod knjiškog moljca

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja drugare redovno obavestim kad pročitam dobru knjigu i ne retko im odnesem na "redaljku"...:lol:
Ali ovde mi to nekako kao hvalisanje tipa "Koliko sam ja knjiga ..." te bi iz toga,valjda,bilo poželjno
shvatiti da imamo posla s intelektualnom gromadom šta li...
Ok,prihvatam i takvu afirmativnost (to mi je pre pozitivno nego lažna skromnost u kojoj se ego
napinje do pucanja...:mrgreen:),ali mi ipak nije svojstvena ili mi više afirmacija nije prioritet...Tek,
mislim da je napisati nešto ipak zabavnije...Ali ,hajde da to bude slobodan izbor svakog pojedinog
učesnika foruma. Zasmeta naturanje svog stava... Ybm mu mater ,ni sam nisam imun od toga...:roll:
 
Da, baš se pitam zašto neko ko inače čita knjige ne osjeća potrebu da glasa za radove na forumskim konkursima. z:lol:

Ja se pitam obrnuto:
Zašto neko ko piše, nikada ne čita, a ako to čini, zašto nikada ne govori o pročitanim knjigama :malav:

Sama tema nije dovoljna da bi se dela mogla upoređivati, bar ne meni. Potrebno je više elemenata za to, posebno žanrovsko određenje.
Osim toga, sva dela predstavljaju, na neki način, izraz ličnosti njihovog tvorca. Nekom se delo može svideti, nekom ne. Treba čestitati svakom ko je izašao i objavio svoj rad. Ono što bi moglo biti od najveće pomoći mladim piscima koji zalutaju na forum, dobronamerna kritika, najčešće nedostaje. Kritičari su prestrogi, a često i nisu kritičari, nego frustrirane ličnosti koje pod formom kritike traže terapiju na forumu

Što se tiče priče o pročitanim knjigama, u biti mi fale sagovornici sličnih čitalačkih vrednosti, pre svega krimića i trilera, i sličnih životnih stavova. Nije svako ko voli da čita odgovarajući sagovornik. Zato sam obično samo prolaznik, bez želje da učestvujem u raspravama. Razgovor o knjigama bi trebao biti opuštajući, a ne borba za odbranu vlastite ličnosti.
Većina komunikacije se odvija u književnim kružocima, sličnih estetskih, a onda i političkih i drugih životnih stavova. To je dobro, bilo bi još bolje kad bi postojao protok ideja između različitih grupa. No za to je potrebno da postoje i druge grupe.
 
Sama tema nije dovoljna da bi se dela mogla upoređivati, bar ne meni. Potrebno je više elemenata za to, posebno žanrovsko određenje.
Osim toga, sva dela predstavljaju, na neki način, izraz ličnosti njihovog tvorca. Nekom se delo može svideti, nekom ne. Treba čestitati svakom ko je izašao i objavio svoj rad. Ono što bi moglo biti od najveće pomoći mladim piscima koji zalutaju na forum, dobronamerna kritika, najčešće nedostaje. Kritičari su prestrogi, a često i nisu kritičari, nego frustrirane ličnosti koje pod formom kritike traže terapiju na forumu

Što se tiče priče o pročitanim knjigama, u biti mi fale sagovornici sličnih čitalačkih vrednosti, pre svega krimića i trilera, i sličnih životnih stavova. Nije svako ko voli da čita odgovarajući sagovornik. Zato sam obično samo prolaznik, bez želje da učestvujem u raspravama. Razgovor o knjigama bi trebao biti opuštajući, a ne borba za odbranu vlastite ličnosti.
Većina komunikacije se odvija u književnim kružocima, sličnih estetskih, a onda i političkih i drugih životnih stavova. To je dobro, bilo bi još bolje kad bi postojao protok ideja između različitih grupa. No za to je potrebno da postoje i druge grupe.

Svojevremeno je bila aktivna ova kvalitetna tema o trilerima i krimićima.
Nažalost, zamrla je, kao i mnoge druge.
 
Kad smo već kod trilera i krimića, nađoh ovo:

Britanski "Telegraf", koji već nedeljama objavljuje liste najboljih knjiga u različitim kategorijama, sada je sastavio listu 20 najboljih krimi romana svih vremena.
Prvi na listi koju su sastavili kritičari uglednog lista je "Žena u belom" Vilkija Kolinsa, potom slede "Stranci u vozu" Patriše Hajsmit, "Kći vremena" Džozefine Ti, avanture Šerloka Holmsa iz pera Artuna Konana Dojla, "Ubistvo Rodžera Akrojda" Agate Kristi. "The Madman of Bergerac" Žorža Simenona, jedan od romana iz serije avantura njegovog detektiva Megrea, "The Nine Tailors" Doroti L. Sejers.


Na spisku 20 najboljih su i "Rebeka" Dafne du Morije, "Osećaj gospođice Smile za sneg" Petera Hega, "Hladnokrvno ubistvo" Trumana Kapotea, "Ime ruže" Umberta Eka, "Njujorška trilogija" Pola Ostera, "Mizeri" Stivena Kniga.


Tu su još i "Veliki san" Rejmonda Čendlera, "Poverljivo iz LA" Džejmsa Elroja, "Otadžbina" Roberta Herisa, "True History of the Kelly Gang" Pitera Kerija, "Džeparoš" Sare Voters, "The Suspicions of Mr Whićer" Kejt Samerskejl, "Uhvati Šortija" Elmora LEonarda.


Zanimljiva je i šira lista na kojoj su se našle i "Priče tajanstva i mašte" Edgara Alana Poa, "Čovek zvani hrabrost" Čarlsa Portisa, "Kum" Marija Puza ali i grafička novela "Nadzirači" Alana Mura i Dejva GIbonsa, "Zovem se crveno" Orhana Pamuka, "Devojčica koja se igrala vatrom" Stiga Lašona...

http://www.24sata.rs/vesti/svet/vest/top-20-ovo-su-najbolji-krimi-romani-svih-vremena/134927.phtml
 
Drakče, 'ajde, nemoj se vadiš, shvatili smo mi odavno da ti nismo drugari...

Družiću se ja i s tobom kad te navatam (:heart:),ali kako da ti dam knjigu da je čitneš ovde na elektronskoj mreži...
Eventualno neki pdf,ali ja retko čitam s ekrana,ustvari nisam ni jednu knjigu tako pročitao!Pročitam esej najduže...
Prave knjige su mi "zakon"...
Ne smatram ovde nikog nedostojnog mog druženja,ako si to mislila-većina ste ovde ravni,ako ne i bolji od onih
s kojima se družim u realu...Ma isti svet mi živimo madam...
 
Ja se pitam obrnuto:
Zašto neko ko piše, nikada ne čita, a ako to čini, zašto nikada ne govori o pročitanim knjigama :malav:

Ja, recimo, baš i ne volim da pričam o pročitanim knjigama.
Obično me neko pita: "A o čemu se tu radi?" :lol: ... i onda dolazim u situaciju da ukratko prepričavam, što obesmišljava doživljaj čitanja.
Nikada nije dovoljno da samo nagovestim sadržaj, ili samo preporučim, jer oni koji me pitaju, najčešće hoće da čuju gomilu MOJIH utisaka.

Mogu da napišem kritički osvrt - ali to važi samo za dela koja su me razočarala ili, naprotiv, oduševila.
 
Ja, recimo, baš i ne volim da pričam o pročitanim knjigama.
Obično me neko pita: "A o čemu se tu radi?" :lol: ... i onda dolazim u situaciju da ukratko prepričavam, što obesmišljava doživljaj čitanja.
Nikada nije dovoljno da samo nagovestim sadržaj, ili samo preporučim, jer oni koji me pitaju, najčešće hoće da čuju gomilu MOJIH utisaka.

Mogu da napišem kritički osvrt - ali to važi samo za dela koja su me razočarala ili, naprotiv, oduševila.
Pa napisi, ili to i pis4es negde samo za svoje najintimnije prijatelje?
 
Družiću se ja i s tobom kad te navatam (:heart:),ali kako da ti dam knjigu da je čitneš ovde na elektronskoj mreži...
Eventualno neki pdf,ali ja retko čitam s ekrana,ustvari nisam ni jednu knjigu tako pročitao!Pročitam esej najduže...
Prave knjige su mi "zakon"...
Ne smatram ovde nikog nedostojnog mog druženja,ako si to mislila-većina ste ovde ravni,ako ne i bolji od onih
s kojima se družim u realu...Ma isti svet mi živimo madam...
Ne mora da mi prosleđuješ knjigu. Dovoljno je da mi je preporučiš, ja ću se već nekako snaći. Uglavnom volim da posedujem dobre knjige, i dok ih ne nabavim, u velikom sam neizdržu...:lol: U međuvremenu, uvek mogu da pozajmim iz biblioteke. ;)

- - - - - - - - - -

Mogu da napišem kritički osvrt - ali to važi samo za dela koja su me razočarala ili, naprotiv, oduševila.

Upravo to me i interesuje. Osim, što reče Rayela, ako se i ti, kao Drakče, ne čuvaš samo za prijatelje. :lol: Evo, budi mi prijateljica... :lol: :hvala:
 
Ne mora da mi prosleđuješ knjigu. Dovoljno je da mi je preporučiš, ja ću se već nekako snaći. Uglavnom volim da posedujem dobre knjige, i dok ih ne nabavim, u velikom sam neizdržu...:lol: U međuvremenu, uvek mogu da pozajmim iz biblioteke. ;)

- - - - - - - - - -



Upravo to me i interesuje. Osim, što reče Rayela, ako se i ti, kao Drakče, ne čuvaš samo za prijatelje. :lol: Evo, budi mi prijateljica... :lol: :hvala:
Pa mogo sam i ja ,ali kad nećeš...:rida:
 
Ne mora da mi prosleđuješ knjigu. Dovoljno je da mi je preporučiš, ja ću se već nekako snaći. Uglavnom volim da posedujem dobre knjige, i dok ih ne nabavim, u velikom sam neizdržu...:lol: U međuvremenu, uvek mogu da pozajmim iz biblioteke. ;)

- - - - - - - - - -



Upravo to me i interesuje. Osim, što reče Rayela, ako se i ti, kao Drakče, ne čuvaš samo za prijatelje. :lol: Evo, budi mi prijateljica... :lol: :hvala
:

Ma ti si mi već prijateljica.

Zato, jedna neformalna preporuka:
"Obojena ptica", Jerži Kosinski

Kosinski je (sada pokojni) američki pisac i scenarista poljskog porekla, vrlo burne biografije.
Bio je najbolji prijatelj Polanskog, i za dlaku izbegao masakr u kome je Mensonova sekta ubila i izmasakrirala glumicu Šeron Tejt.
Ali ono što je obeležilo njegovo stvaranje jeste traumatično detinjstvo (zbog traume nije mogao da govori godinama, sve do nesreće na skijanju) ... tako da je roman "Obojena ptica" autobiografski, iako su se silni kritičari upinjali da dokažu kako je cela priča o tom periodu njegovog odrastanja lažna. Jednostavno, izgledalo im je neverovatno šta je sve u stanju da učini dete da bi preživelo.
Kosinski kao pisac ima slabost: on stalno ispisuje knjigu o sebi, o svom životu. Čak i kada piše u trećem licu, sa naizgled hladne distance, reč je o njegovim ličnim iskustvima.
Iako mu je "Obojena ptica" najbolji roman, nagrađivan, svetsku slavu doživeo je nakon romana "Prisutnost", po kome je snimljen film "Dobro došli, mister Čens", sa Piterom Selersom u glavnoj ulozi.

U "Obojenoj ptici" pratimo sudbinu malog dečaka, Jevrejina poljskog porekla, kojeg roditelji, u osvit II svetskog rata, odvode kod bake u izolovanu unutrašnjost, nadajući se da će tamo biti bezbedan. Baka nije nimalo nežna, a zatucana sredina posmatra ga kao uljeza ili - tačnije - kao đavolje seme. Oni su plavi i svetloputi, on crn i crnomanjast - i to je, naoko, polazište njihovog odbijanja da ga prihvate. Problem je, međutim, mnogo dublji: u toj zabiti dukoko su ukorenjeni sujeverje i primitivizam, i meštani žive kao divljaci - neopterećeni bilo kakvom etikom. Incest, silovanja, zlostavljanja - sve se to podrazumeva kao nešto uobičajeno.
A onda baka umire ... i priča se dodatno komplikuje.
Dalje ne bi bilo fer da otkrivam.


Reći ću još ovo: "Obojena ptica" bila je, na neki način, prekretnica u mom shvatanju književnosti. Pročitavši je, postala sam "izbiračica" i više nisam htela sebi da dozvolim luksuz gubljenja vremena u davanju šansi drugim knjigama da mi se dopadnu tek posle pedesete ili stote strane. Ova knjiga drži pažnju od prve, i postala mi je reper za ono što zovem "totalna obuzetost čitanjem".

Da, i jedna opaska za potencijalno zainteresovane:
ko od romana očekuje lirske meditacije i romantične opise - knjiga nije za njega.
Ovo je teška psihološka drama.
 
Nije mi ni do pisanja ni do čitanja-totalno smo skenjani zbog ovog Južnog toka...
Pazi:Na jugu Srbije bismo lako još jedan etanolski kompleks i viskić da pravimo od ruskog gasa
i izvozimo u EU i USA...Sve sa jevrejskim klanom...A rujama votku Wiborovu ili Svidn koju najviše vole!:(:sad2:
Ako neko misli da je problem napraviti Čivas ili Đeka,nek se zapita šta piju...
Napravimo Martel odležan 10 god.u hrastovim za 15 minuta!:hahaha:
Nikakva laboratorija ne može da ga razlikuje od originala...(Inače upoređuju dva falsifikata...:mrgreen:)
Ah,sory...o čitanju i pisanju bilo reči ...
Pa onu fakturu na dva meliona nisam ni pročitao...:mrgreen::hahaha:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top